петак, 09. септембар 2016.

Food for thought 7 - Razumeti drugačije

The life and times of Strider Wolf

Sarah Schweitzer za Boston Globe

autor Jessica Rinaldi
Strider’s face flattened in panic. Caseworkers had explained it would be like this with him. He’d lost so much, any whiff of rejection set off bells of alarm. His traumas were as much a part of him as the trees he climbed or the magic brooms he fashioned from sticks. Researchers now understood that trauma could alter the chemistry of developing brains and disrupt the systems that help a person handle stress, propelling a perpetual state of high alert. The consequences could be lifelong. As an adult, he’d be more likely to suffer anxiety and depression and heart disease and stroke. His ability to hold a job, manage money, and make good decisions could be compromised. And there was evidence, controversial but mounting, that he could pass on these traits to his children.


Before the World Trade Center

The rise and fall of New York City’s Little Syria and Radio Row

James Nevious za Curbed.

Library of congres

Fifty years ago, on August 5, 1966, the sound of jackhammers rang out at the corner of Cortlandt and West streets in the Financial District, and the intersection ceased to exist. Those jackhammers were the only formal groundbreaking for the controversial World Trade Center project and the end of two distinct but overlapping neighborhoods that once defined the lower west side of Manhattan: Radio Row and Little Syria.


Whale Hunters of the Warming Arctic

Few Americans are as affected by climate change as Alaska’s Inupiat, or as dependent on the fossil-fuel economy.

Tom Kizzia za The New Yorker

autor: Katie Olinsky

Few Americans are as bound to the natural world as the whale hunters of the Arctic, or as keenly affected by the warming atmosphere. Yet few Americans are so immediately dependent on the continued expansion of the fossil-fuel economy that science says is causing the change. The underground igloo where Oomittuk was born, in 1962, had earthen walls braced with wood scraps and whalebone, and a single electric light bulb. Point Hope today is a grid of small but comfortable homes, laid out around a new school and a diesel-fired power plant - everything provided by a regional municipality with eight thousand permanent residents and an annual budget of four hundred million dollars. Oil drilling in the Arctic has paid for nearly all of it, and Oomittuk does not want to go back.

Taking the Great American Roadtrip

In the spirit of Kerouac and Steinbeck, the celebrated travel writer fulfills a childhood fantasy: to drive across his native land

Paul Theroux za Smithsonian Magazine

autor: Todd Bigelow / Aurora / IPN 

Travel is mostly about dreams—dreaming of landscapes or cities, imagining yourself in them, murmuring the bewitching place names, and then finding a way to make the dream come true. The dream can also be one that involves hardship, slogging through a forest, paddling down a river, confronting suspicious people, living in a hostile place, testing your adaptability, hoping for some sort of revelation. All my traveling life, 40 years of peregrinating Africa, Asia, South America and Oceania, I have thought constantly of home—and especially of the America I had never seen. "I discovered I did not know my own country," Steinbeck wrote in Travels with Charley, explaining why he hit the road at age 58.

What a liberal sociologist learned from spending five years in Trump's America

Brad Plumer za Vox

autor: Ken Lund

“I realized there were two ways I could go about it,” she told me. “I could go in and say, ‘I’m going to find out more about the enemy. I’ll grab the facts and marshal my side.’ Or I could say, ‘You know what? There are things I just don’t know about this part of the country. And I’m going to have to open my heart to them. I’m going to have turn my alarm system off and actually listen. Listen with curiosity and interest.’”















уторак, 06. септембар 2016.

Nova politička podjela [prevod]

Nova politička podela 

Konvencijama političkih stranaka u Sjedinjenim Američkim Državama nemoguće je pronaći paralelu. Aktivisti  levice i desnice okupljaju se kako bi izabrali svoje kandidate i proslavili konzervativizam (republikanci) i progresivizam (Demokrate). Ali ova godina je bila drugačija i to ne samo zato što je Hilari Klinton postala prva žena kandidat glavne stranke. Konvencije su istakle novu liniju političke podjele: ne podelu između levice i desnice već podjelu između otvorenog i zatvorenog društva. Donald Tramp ,kandidat Republikanaca sažeo je jednu stranu ove podjele uobičajenom konciznošću: „Amerikanizam, a ne globalizam biće naš kredo“. Njegove tirade protiv slobodne trgovine ponavljane su i od Sandersovog krila Demokratske stranke. 

Amerika nije usamljena, širom Evrope političari koji imaju momentum su oni koji tvrde da je svjet postao gadno, preteće mesto i da mudre države treba da podignu bedeme koji će ga držati van njihovih granica. Ovakve tvrdnje su pomogle u izboru ultrancionalističke vlade u Mađarskoj a u Poljskoj vladu koja nudi Trampov miks ksenofobije i zanemarivanja ustavnih normi. Populističke, autoritarne Evropske stranke levice i desnice danas uživaju podršku duplo veću od one koje su imali 2000 i nalaze se na čelu vlada ili u vladajućim koalicijama u devet država. Za sada, odluka Britanije da napusti Evropsku Uniju je najveća pobeda antiglobalista: glas za napuštanje najuspešnijeg svetskog kluba slobodne trgovine osvojen je ciničnim udovoljavanjem uskogrudim instinktimadeleći najznačajnije stranke po sredini. 

четвртак, 01. септембар 2016.

Food for thought 6 – Iz najbolje namere

Washington Post u posjeti rastućoj populaciji konzervativnih Amerikanaca koji se spremaju za po njima neminovni raspad društva, pod uticajem liberalne politike.

A fortress against fear

Kevin Sullivan za Washington Post

autor: Matt McClain
Those migrating to the Redoubt are some of the most motivated members of what is known as the prepper movement, which advocates readiness and self-reliance in man-made or natural disasters that could create instability for years. It’s scenario-planning that is gaining adherents and becoming mainstream in what Redoubt preppers described as an era of fear and uncertainty.

The Bradways fled California, a state they said is run by “leftists and non-Constitutionalists and anti-freedom people,” and settled on several wooded acres of north Idaho five years ago. They live among like-minded conservative neighbors, host Monday night Bible study around their fire pit, hike in the mountains and fish from their boat. They melt lead to make their own bullets for sport shooting and hunting — or to defend themselves against marauders in a world-ending cataclysm.

* * * * *

уторак, 30. август 2016.

Pomozite plebsu

Nisam siguran da li sam bio preoštar kada sam pisao o postavci u Nebojša kuli.  Sa jedne strane mislim da je napisano prilično objektivno, sa druge strane ne osećam se preterano ugodno kritikovati nešto u šta je očigledno ušlo dosta truda.

No kao što rekoh stojim iza kritike,  možda ne toliko  oskudnost informacija koliko oblik prezentacije istih koji je delovao kao glorifikovana stranica na vikipediji.

Thing is, možda sam u nekoj manjini (ne bi bilo prvi put) no ja kada odem u muzej ili galeriju želim prije svega da naučim nešto više o temi postavke ili o umetniku i njegovoj umetnosti i neretko imam utisak da posebno izložbe nisu zamišljene na način da neko nešto nauči.

Šta kada zabranimo burku?

Detaljnije na:

Maajid Nawaz - Both Sides Are Wrong in the Burkini Wars
The Ex-Muslim - The Burkini-Bikini False Equivalence and Your Disproportionate Outrage
Open Democracy – Zašto žene nose veo


Jedan od argumenata za zabranu burke je poboljšanje položaja žena koje su pokrivene. 

Polazeći od pozicije da su žene prisiljene da nose burku i da su žrtve opresivnih shvatanja islamskih fundamentalista nije teško doći do zaključka da burka predstavlja način da se ograniči sloboda i individualnost žena.

Međutim u praksi vrlo je vjerovatno da bi  rezultat ovakve zabrane imao negativne posljedice po položaj mnogih žena koje su pokrivene.

1. Ako je osoba koja nosi burku/burkini prinuđena od strane članova porodice da nosi burku

Dokle god joj je dozvoljeno da nosi burku u evropskoj državi ona ima mogućnost da ostvari društvene kontakte i uživa makar i ograničeni društveni život. Ovo je očigledno  u slučaju žena koje nose birkini na plažama, njihov društveni život nije u potpunosti kontrolisan.

U ovom slučaju on podrazumjeva između ostalog  odlaske na plažu bazen i slično.

Zabranom burke/burkinija dotičnoj osobi bi smo  uskratili i taj delić slobode koji uživa jer naravno njena porodica neće dići ruke i reći „eh takav je zakon“ već će je jednostavno sprečiti da obavlja sve ono što je ranije mogla obavljati pokrivena.

U stvari uspeli smo da dotičnu osobu umesto da oslobodimo još više podvrgnemo izolaciji i ograničimo joj slobode.

Još gore, onemogućili smo dotičnu osobu da pohađa na primer državne škole i univerzitete i osudile je na sigurno religijsko fundamentalističko okruženje i odgoj

Suštinski, zabrana pokrivanja bi mnoge žene koje su se pokrivale zbog porodične prisile osudila na kućni pritvor i fundamentalističko okruženje. 

Pretpostavimo da nam je cilj da izvršimo koliku toliku integraciju muslimanskog stanovništva. Čak i u ovom slučaju, zabrana ima negativne posledice jer će samo napraviti razlog više za stvaranje odvojenih zajednica u kojima bi se mogla ova zabrana lakše izbeći. Uz to takođe dajete i municiju vjerskim fundamentalistima koji zagovaraju rat civilizacija.

Na kraju krajeva zabrana burke u ovom slučaju dovela bi do daljeg marginalizovanja već marginalizovanih grupa.

2. No nisu sve žene primorane da nose burke.

Kada je Francuska prvi put odlučila da zabrani burke Fond za otvoreno društvo je izvršio istraživanje o razlozima zašto žene u Francuskoj nose burku na uzorku od 32 žene. Može vam se  broj učiniti malim no u tom trenutku u Francuskoj je oko 1900 žena nosilo burku pa je uzorak prilično pouzdan.

Ono što je istraživanje pokazalo je da su velika većina rođene u Francuskoj i da ih većina nosi dobrovoljno. Naprotiv često su se susretale sa protivljenjem u porodici. A van porodice su bile često izložene verbalnom nasilju.

Postavlja se pitanje koliko je liberalno oduzimati njima pravo na izbor zato što neko odjeću koju su one izabrale koristi u svrhu kontrole i nasilja.

U oba slučaja ova zabrana najteže pogađa i kažnjava pre svega žene i žrtve, dok sa druge strane osobe koje bi bile odgovorne za prisilu ne snose skoro nikakve konsekvence na osnovu ove zabrane . 

Ako želite da pomognete ženama koje su pod prisilom pokrivene, daleko svrsishodnije bi bilo pronaći način da se one zaštite politikom koja je osmišljena da kažnjava nasilje unutar porodice.

Osim što bi takvi zakoni omogućili oslobađanje žrtve iz kandži opresivne porodice, ukoliko ne bi postojala zabrana burke postojale bi daleko veće šanse da se žrtva zlostavljanja integriše u sekularno društvo u kome je i kao pokrivene imala mogućnost da učestvuje.

Drugi argument je argument ugrožene bezbednosti. 

Ovo je tek problematičan argument, svodi se na svojevrsnu verziju u SAD prisutnog rasnog profilisanja samo u ovom slučaju na osnovu religije, što bi pak samo dovelo do osećanja diskriminisanosti i progona. Uopšte dovelo bi u pitanje integraciju društva

Argument je takođe to da burka dozvoljava da se lakše unese eksploziv ili naoružanje. Mislim da je istorija dokazala da ljudska vrsta zna da se kamuflira prilikom izvođenja protivzakonitih dela. Možete komotno poneti pod kaputom ono što bi poneli pod burkom. Uvek je moguće izabrati drugu i lakšu metu.

Kao argument može da se postavi teškoća prilikom identifikovanja, međutim to se može posebno urediti a u eri biometrijske identifikacije to više nije toliko značajan problem i verovatno će biti sve manje.

Treći argument je to da burku treba tretirati kao simbol opresivnih režima govora mržnje i sl. 

Nije tajna da sekularistima i liberalima burka nije nimalo draga, pogotovo povezana sa religijom često je nešto što duboko preziremo kao simbol.

Međutim na kraju krajeva za mnoge široko korišćene i ne kontroverzne simbole se može tvrditi da predstavljaju simbol opresije .

Kao što niste primetili jer do toga nije došlo, niko nije tražio zabranu isticanja krstova u Evropi, mada krst predstavlja simbol vjere koja je kroz vjekova u manjoj ili većoj mjeri kriva za iste oblike opresije nad ženama,  pripadnicima drugih religija, pripadnicima LGBT populacije  i tako dalje. I to ne tako davno ako ste od onih koji se upuštaju u etičku relativizaciju na osnovu istorijske epohe.

Naravno u 21. vijeku to nije slučaj kao ranije zahvaljujući vijekovima borbe za sekularizaciju društva i za liberalizaciju. Međutim do toga nije došlo jednostavnim zabranama manfestacija religijskih simbola.

I u stvari u tome se otkriva pozadinska struja ovog trenda. On nema nikakve veze sa liberalizmom i sekularizmom kao ni sa borbom za ljudska prava, manje ili više predstavlja različite fobije i mržnje kojima sekularizam i liberalizam predstavljaju samo veo kako bi sklonili svoje ružno lice i postali prihvatljiviji širim društvenim masama.

Liberali i sekularisti bi trebali da se upitaju kakve posledice može imati po razvoj liberalizma i sekularizma ulazak u alijansu sa nosiocima gorepomenutih ideja, bilo bi zaista nesrećno da kao fiskalni konzervativci u Sjedinjenim Američkim Državama shvatimo da smo decenijama sedeli na kukavičjem jajetu i da jednog dana postanemo nerelevantni jer smo platformu prepustili onima koji suštinski  ne djele naše vrijednosti već je koriste kao odskočnu dasku za veće ograničavanje sloboda.

Uloga liberala i sekularista treba da bude u osmišljavanju  način na koji će integracija u društvo biti poželjna, da pronađu način da eliminišu najgore manifestacije religijskog fundamentalizma bez stvaranje odvojenih i izolovanih društava. Zabrana komada odeće koje nama simbolizuje sve suprotno od naših vrednosti neće nas dovesti niti jedan korak bliže tome.

петак, 26. август 2016.

Food for thought 5 - Queen is dead

Na osnovu ponašanja ljudskih civilizacija kada bi srele tehnički inferiornu, po ljudsku vrstu bi se verovatno loše pisalo kada bi sreli inteligentniji vanzemaljski oblik života. Možemo se pak nadati da je uz naprednu tehnologiju napredovala i empatija. 

U međuvremenu posvetićemo se ove sedmice sličnom sukobu ali u svetu biljaka i životinja i šta mi ljudi radimo kako bi to sprečili.

  1. Ryan Bradley za The Verge - All Queens Must Die
  2. Erick Trickey za Politico Magazine - Charlie Sykes’ Air War