Venecuelanski digitalni kaudiljo

 pišu Allison Pytlak i Brandon Valeriano

Bilo bi podcjenjivanje reći da je nivo javnog nezadovoljstva u Venecueli dostigao nove visine. Država je na rubu kolapsa i njen odgovor na tešku situaciju su nasilne reakcijama i onlajn napadima.

Vladina reakcija tokom jula i avgusta - uključujući nasilnu represiju i proizvoljna pritvaranja, šokirala je svijet i podstakla sankcije i osudu. S obzirom na obim fizičkih pritisaka, nije iznenađenje da postoji i značajna digitalna represija izgrađena na dugogodišnjem ograničavanju pristupa internetu i van mrežnim odmazdama za neslaganja izneta na internetu. Kao deo naše serije koja istražuje linije fronta digitalne represije, okrećemo se ka Venecueli.

Kao što napominje venecuelanski novinar Luis Carols Diaz, “suočavamo se sa novom klasom sajber ratovanja… koja utiče na slobodu govora na internetu i sprečava kritike protiv vlade. Ovo je vrsta digitalnog paramilitarizma i koje je cilj da eliminišu ljude na društvenim mrežama.” Naše istraživanje sugeriše sa je sajber sukob koji se vodi za održavanje unutrašnje sigurnosti opasniji od bilo kog međunarodnog međudržavnog digitalnog sukoba do danas.

Digitalna represija u Venecueli podrazumijeva dvije forme - digitalne akcije sa ciljem da zatvore onlajn prostore za slobodno izražavanje i oflajn kažnjavanje koje uključuje i fizičko kažnjavanje. Ovi potezi su ključne prepreke i izvori zabrinutosti jer je sajber aktivizam snažan u Venecueli, često podržan od strane disidenata širom svijeta.

Zajednička izjava 21 organizacije građanskog društva i medijskih grupa objavljena u maju opisuje kako su prakse cenzure primjenjivane na tradicionalne medije primorale ljude da se okrenu internetu kao osnovnom sredstvu za slobodu izražavanja i pristupu informacijama.

Vlada je odgovorila blokiranjem internet stranica i ograničavanjem sadržaja. Kako piše u zajedničkoj izjavi, “zvanični diskurs prema internetu, a posebno društvenim mrežama, uznemirava: direktor Nacionalne komisije za telekomunikacije nedavno je izjavio da su društvene mreže “opasne” i da predstavljaju sredstvo za vođenje “nekonvencionalnog rata”.

Česte taktike, koji se konstantno razvijaju, uključuju blokiranje internet stranica, podsticanje samocenzure i uklanjanje sadržaja preko odgovornosti treće strane, te široku primjenu zakona koji zabranjuju bilo koji sadržaj koji ugrožava "javni red.

Na primjer, u julu 2015. godine, informativna agencija Infobae je objavila da je njen informativni portal blokiran nakon objavljivanja dva kritička teksta. Direktor La Patilla, najvećeg digitalnog distributera u zemlji, je 1. oktobra 2015. godine objavio da je u Karakasu saobraćaj na njegovoj veb stranici blokirao Cantv, državni internet provajder. Pored toga, pokrenula se i "sajber vojska", poznata kao "la tropa" (vojska), kako bi omogućila vladi da reaguje agresivno i ofanzivno. 

Navodno je pristup Internetu značajno pogoršan od maja 2016. godine, kada je vlada proglasila vanredno stanje i zvanično započela filtriranje sadržaja na mreži i nadzor interneta.

Netizen izvještaj navodi nedavne incidente:

• 28. juna korisnici interneta u Venecueli su prijavili da je nekoliko značajnih veb stranica i društvenih medija bilo oflajn na oko sat vremena. Prema Venecuelanskoj obavještajnoj službi, Cantv-ovi DNS serveri nisu odgovarali na zahtjeve na Facebook-u, Tvitter-u, YouTube-u, Instagram-u i Periskopu.
• Krajem avgusta, predsjednik Nikolas Maduro naredio je da se  istraže zaposlene u Tviteru u Venecueli zbog suspenzije računa  180 zaposlenih u vladi i čavista (pristalica bivšeg predsjednika Uga Čaveza).
• Maduro je takođe obećao da će stvoriti hiljade novih naloga, vjerovatno u svrhu trolovanja, kako bi nastavio "borbu na društvenim medijima".

Posebna prijetnja je korištenje konvencionalnog nasilja kao odgovor na digitalni aktivizam, zamagljivanje granice između digitalnog i nedigitalnog neuobičajeno u sajber konfliktu. Prema studiji Freedom on the Net iz 2016. godine, onlajn novinari su se suočili sa proizvoljnim hapšenjima i konfiskacijom opreme dok su pokrivali političke događaje, proteste i redove za kupovinu zaliha. Drugi izvještaji ukazuju na zastrašujuće nasilje kao odgovor na tehnologiju koja oslobađa.

Nada da će digitalni aktivizam ponuditi jednostavan način za borbu protiv moći koju država posjeduje nad stanovništvom nastavlja da se smanjuje zato što međunarodni sistem ne nudi nikakav odgovor na izazov digitalne represije. Digitalni šerifi se spremaju da ograniče i spriječe bilo kakvu prijetnju državi koju joj može nanijeti aktivizam na mreži.

Jednostavno je uspostaviti digitalnu represiju  kada država drži kontrolu nad onlajn sistemima, Digitalna represija predstavlja nastavak ideje da jaka država održava monopol nad nasiljem. Monopoli se protežu mnogo dalje od jednostavnog nasilja; monopol nad informacijama i prijenosom informacija predstavljaju značajnu prijetnju progresu. Dok ne prepoznamo ovu prijetnju i njen značaj, aktivizam će biti ograničen u online sferi i još više zabrinjavajuće, aktivizam će nastaviti da dovodi do nasilnog konvencionalnog terora počinjenog od strane autoritarnih država.

Izvor: Niskanen centar

preveo: Nikola Mojović