Novo osvajanje slobode

"Pre nekog vremena došao sam u kontak sa jednom divnom grupom pojedinaca koji su predstavljali piratsku ideju u Srbiji. Možda to nije ništa naročito ali su ostavali prilično jak utisak na mene, bili su spremni da ogovore na pitanja koja sam postavaljao i bili spremni da me prihvate kao jednakog u raspravi. iako se u nekim pogledima ne slažemo, smatram da im možemo pružiti poverenje više nego mnogima kojima smo ga već poklonili. Zato sam odlučio neke moje misli i shvatanja o pitanjima kojima se bavi ovaj pokret. Unapred zahvaljujem na pažnji"

Razmišljao sam da počnem tekst pitanjem da li se često nađete u situaciji da više ne podnosite ni jednu političku opciju, nezavisno od ideologije, nezavisno od ljudi koji je vode... normalno da sam istog trena tu misao odbacio jer je više nego očigledno da nam je svima manje više dozlogrdilo i spominjati ih a kamoli da neko ima uopšte želju da razmišlja o njima.
Gledam ustvari kako su nam se polako uvukli pod kožu, kako šta god da započnemo moramo naići na problem koji su nam stvorili oni, sve mi je više odvratno sebe uhvatiti u situaciji da počnem razgovor o sportu, muzici, umetnosti, školstvu stvarima koje sa njima ne bi trebalo imati ni najmanje veze, a na kraju završim u nekoj političkoj raspravi. Postalo je užasno kolko su nam se uvukli u sve pore života.
Ne znam za vas ali za mene je partokratija koju mi imamo uistinu stvorila neku vrstu totalitarnog društva. I to su uradili jako vešto, a mi smo nažalost kao narod koji je u ratovima ostao bez inteligencije, sa novom stvaranom da bude poslušni rob partije, lako pali u zamku. I to klasičnu.
Stvarno školski, prvo su nam ubacili objekat mržnje oko koje se okupljamo, objekat na koji oni mogu sve negativno da prebace, i mi sa svojim sistemima samoodbrane od naših ličnih neuspeha spremno i drage volje smo dočekali mogućnost da svoje neuspehe kanališemo ka istim. Već dve decenije na istu foru a različiti igrači prave majmune od nas, u stvari što je još gore za one koji nisu “ispranih mozgova” mi znamo šta nam rade, no naša nemogućnost da ih zaustavimo polako baca onaj “osvešćeni” deo naroda u apatiju.
Defetizam i apatija su se proširili i nalaze se na svakom pragu, čekajući kad će i nas da uhvate u svoje kandže.
Više ne podnosimo nikoga, ni opoziciju jer smo svesni da su isti takvi i sa strepnjom se nadamo da nisu gori.
Poznajem jednu osobu koja se stalno žali kako drugi kradu, no ne žali ona zato što oni kradu nego zato što ona nije u mogućnosti da to isto uradi.
To je naša opozicija (čast izuzecima , koje nažalost niko ni u njihovim organizacijma niko ništa ne pita).
U urbanim sredinama na poslednje izbore izašlo je manje od polovine  upisanih u birački spisak, u mom gradu svega 40%. O mladima ne vredi ni govoriti.
Zašto ovo pišem?
Jer mi smeta to što smo prestali da tražimo alternativu van ovog bezlaternativnog sistema, mi svoju alternativu trazimo i dalje u već izlizanim političkim rešenjima, Tako već godinama vrtimo u stvari potpuno iste figure, nije ni čudo sto se nismo makli nigde.
Imamo li hrabrosti da poverujemo nekome novom ili bismo i tu novu snagu, otpisali unapred zahvaljujući postojećem iskustvu?
Ovaj tekst je o alternativi i traženju iste, u stvari o jednoj od mogućih altenativa. O pokretu koji je prodrmao apatiju Evrope, pokret koji je rođen iz potreba nove epohe, epohe digitalnog društva.
Nastao u drugoj polovini prve decenije  21. veka  ovaj pokret koji je svoju najvecu afirmaciju postavio na slobodu informacija i pravo na privatnost  je uspeo da za kratko vreme napravi platforme prihvatljive velikom broju ljudi koji su se zasitili tradicionalnim političkim pokretima.
Reč je o Piratskom pokretu.
Hm, možete da se smejete ako želite, to sam i ja uradio kad sam prvi put čuo za njih. Možete jednostavno da odmahnete rukom i kažete:,, Ma nemaju oni šanse da urade bilo šta, to su neki neozbiljni frikovi, kakve to veze ima sa mnom”?
No da li mi svi možemo sebi dozvoliti olako odbacivanje ponuđenih rešenja, u situaciji u kojoj se nalazimo. Mi smo u velikom holu sa mnogo vrata, hodnik kojim smo došli je obavijen tamom, no mi i dalje nemamo snage i hrabrosti da otvorima neka od vrata?
A svako malo jedna od tih vrata se zatvaraju.
Zato je ovo je i o istraživanju.
Možda će neko reći da nema vremena i da ne želi da se bavi tim, da on ne znači ništa u svemu tome i sl.
Možete i imate pravo na to. No ako krenete tim putem sebi ukidate moralno pravo da se žalite posle na državu i na šta se svi mi već ne žalimo.
Možete da budete i oni ljudi koji po ceo dan pljuju državu a pre nekoliko meseci su se prodali za džak brašna ili gajbu piva ili nešto treće.
Ja se nadam da ne želite to.
Neko je jednom rekao da svi mi treba da uradimo onoliko koliko je do nas a da ostalo prepustimo bogu. Hmm ja bih dodao, kad bi svi mi uradili ono što je do nas bog nam ne bi ni trebao
Ja volim da sledim ovu misao, do sad me nije izdala ni jednom, no ima dosta vremena a i ova zemlja je plodno tlo za razočarenja.

nastaviće se :) 

Коментари

  1. Mmm... tako blizu, a tako daleko :))

    U pravu si kada kazes da postoje alternative ven sistema politike i glasanja koji je "bezalternativan". Rekao bih da je sve ovo sto mi radimo nekakva alternativa ustaljenom, monolitnom politickom sistemu. Samo preceto vidim kako se vecina potajno nada da ce ove plemeneite i korisne ideje prerasti jednom u neku politicku organizaciju koja ce nekim cudom doci na vlast i onda ce svima da tece med i mlijeko...
    Mislim da je prekasno za takve mastarije. Mozda je pedesetih neko u Anerici i imao taj luksuz ali danas, ovdje u nasim crnim vilajetima, ne!
    Meni pada jedan drugi citat na pamet, definicija gluposti je ponavljati jedno te isto i ocekivati drugaciji rezultat.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар