piše: Lars Løkke Rasmussen
COPENHAGEN – Jedan od najvećih izazova za evropske stvaraoce politika danas je pomoć našim društvima i tržištima rada da se prilagode savrjemenoj, digitalizovanoj globalnoj ekonomiji koja se razvija velikom brzinom.
Ovo od nas zahtjeva ne samo da stvaramo rast i poslove kroz tradicionalnu ekonomsku politiku, već da stvaramo fleksibilna tržišta rada koja će omogućiti našim ekonomijama da se prilagode dok građanima omogućavaju pouzdanu sigurnosnu mrežu. Takođe, neophodno je investirati u obrazovanje i stručne treninge kako bi omogućili radnoj snazi da se prilagodi novim potrebama i novim vrstama poslova.
Čekanje da „Evropa“ riješi ove probleme nije opcija. Mi moramo preuzeti odgovornost na nacionalnom nivou. Ako ne budemo djelovali na vrijeme ostaviće nas siromašnijim i nesposobnim da očuvamo pravedne i obimne evropske „države blagostanja“
Ovo je razlog mog entuzijazma oko reformi tržišta rada koje uvodi predsjednik Emmanuel Macron u Francuskoj. Njegovi prijedlozi su neophodna i racionalna rješenja.
Naravno, ne postoje, jednostavna i univerzalna rješenja za stalan ekonomski i društveni progres u savrjemenim društvima – ni u Danskoj, ni u Francuskoj niti bilo gdje drugdje. Ali izazovi koji su širom Evrope pred nama u osnovi su isti, mi treba da tražimo inspiraciju jedni od drugih dok težimo da optimizujemo naše ekonomije za 21. vijek.
U Danskoj mi imamo dugačku istoriju uspješnih nacionalnih reformi, iz koje bi, moje je uvjerenje, ostale Evropske države mogle učiti.
Stvorili smo model koji kombinuje visoku fleksibilnost prilikom zapošljavanja i otpuštanja sa robusnom sistemom socijalne sigurnosti: takozvani flexicurity model.
Ovaj model uživa veoma široku političku i javnu podršku u Danskoj, i tokom godina je razvijan uz blisku saradnju među nizom Danskih vlada – kako desnog centra tako i lijevog centra – sindikata, poslodavaca i preduzeća.
Osnova modela je da dozvoljava kompanijama i javnim institucijama da vrlo brzo odgovore na promjene u potražnji i u ekonomiji, dok osigurava socijalnu sigurnost radnika koji izgube posao i pruža im pristup obukama i novim vještinama koje će im omogućiti povratak na tržište rada.
Rezultat je tržište rada koje ima visok promet poslova i mnoga otvorena radna mjesta – ali takođe i nizak nivou dugotrajne nezaposlenosti. Najvažnije, Danci ga smatraju uspješnim. I pored ograničene formalne zaštite, Danci su rangirani među najpozitivnijim u EU po pitanju zadovoljstva ličnom poslovnom situacijom. Ovo je slučaj već godinama.
Model služi interesima i poslodavaca i radnika i omogućio je da se Danska ekonomija lako prilagođava promjenama u globalnoj ekonomiji.
Kada naša tekstilna industrija više nije mogla da se uspješno takmiči na internacionalnom tržištu omogućio nam je da razvijemo privredu tekstilnog dizajna. Kada naša brodogradilišta više nisu bila konkurentna, omogućio nam je da obučimo i usmjerimo naše brodograđevinare u proizvodnju vjetro elektrana.
Ovi primjeri ističu zašto je naš model bio uspješan, i vjerovatno djelimično objašnjava zašto su Danci tako otvoreni prema globalizaciji i slobodnoj trgovini. Uticaj globalizacije je jednostavno benigniji ako je društvo spremno da prihvati promjenu i ublaži manje poželjne efekte globalizacije.
Naravno, kao i svaki drugi model, Dansko tržište rada mora stalno da se podešava. Na primjer, naučili smo da moramo biti voljni da nagradimo dostupnost tržištu rada. Ako prihvaćanje posla nije dovoljno atraktivno nezaposlenom, sistem bi propao pod težinom sopstvenog budžeta koji je finansiran prilično visokim porezom.
Kao posljedicu, vlade stranaka lijevog centra i stranaka desnog centra su od 1993. smanjivale period tokom kog se prima pomoć za nezaposlene sa sedam godina na dvije i povećale zahtjeve primaocima pomoći u oblasti spremnosti da se prihvate poslovi i učestvuje u obukama za poboljšanje i učenje novih vještina.
Trenutno, radimo na smanjenju poreza za one sa najnižim prihodima kako bi smo pronalaženje posla učinili još prihvatljivijim.
Svijet se uvijek mijenja i mi ne možemo da stanemo. To je razlog zašto sa uspostavio „savjet za disrupciju“ koji okuplja članove iz širokog spektra društvenih djelatnika uključujući preduzeća, društvene partnere, akademike i ljude „slobodnog duha“ kako bi diskutovali kako da globalizaciju dočekamo spremni.
Ovakva kooperacija je bila ključ za uspjeh danskih reformi. Moje iskustvo mi kaže da uključivanje širokih društvenih snaga u kreiranju reforme ja pravi način za dostizanje dugotrajnog napretka.
Lars Løkke Rasmussen je premijer Danske i predsjednik liberalno-konzervativne partije Venstre.
Izvor: politico.com
Preveo: Nikola Mojović
COPENHAGEN – Jedan od najvećih izazova za evropske stvaraoce politika danas je pomoć našim društvima i tržištima rada da se prilagode savrjemenoj, digitalizovanoj globalnoj ekonomiji koja se razvija velikom brzinom.
Ovo od nas zahtjeva ne samo da stvaramo rast i poslove kroz tradicionalnu ekonomsku politiku, već da stvaramo fleksibilna tržišta rada koja će omogućiti našim ekonomijama da se prilagode dok građanima omogućavaju pouzdanu sigurnosnu mrežu. Takođe, neophodno je investirati u obrazovanje i stručne treninge kako bi omogućili radnoj snazi da se prilagodi novim potrebama i novim vrstama poslova.
Čekanje da „Evropa“ riješi ove probleme nije opcija. Mi moramo preuzeti odgovornost na nacionalnom nivou. Ako ne budemo djelovali na vrijeme ostaviće nas siromašnijim i nesposobnim da očuvamo pravedne i obimne evropske „države blagostanja“
Ovo je razlog mog entuzijazma oko reformi tržišta rada koje uvodi predsjednik Emmanuel Macron u Francuskoj. Njegovi prijedlozi su neophodna i racionalna rješenja.
Naravno, ne postoje, jednostavna i univerzalna rješenja za stalan ekonomski i društveni progres u savrjemenim društvima – ni u Danskoj, ni u Francuskoj niti bilo gdje drugdje. Ali izazovi koji su širom Evrope pred nama u osnovi su isti, mi treba da tražimo inspiraciju jedni od drugih dok težimo da optimizujemo naše ekonomije za 21. vijek.
U Danskoj mi imamo dugačku istoriju uspješnih nacionalnih reformi, iz koje bi, moje je uvjerenje, ostale Evropske države mogle učiti.
Stvorili smo model koji kombinuje visoku fleksibilnost prilikom zapošljavanja i otpuštanja sa robusnom sistemom socijalne sigurnosti: takozvani flexicurity model.
Ovaj model uživa veoma široku političku i javnu podršku u Danskoj, i tokom godina je razvijan uz blisku saradnju među nizom Danskih vlada – kako desnog centra tako i lijevog centra – sindikata, poslodavaca i preduzeća.
Osnova modela je da dozvoljava kompanijama i javnim institucijama da vrlo brzo odgovore na promjene u potražnji i u ekonomiji, dok osigurava socijalnu sigurnost radnika koji izgube posao i pruža im pristup obukama i novim vještinama koje će im omogućiti povratak na tržište rada.
Rezultat je tržište rada koje ima visok promet poslova i mnoga otvorena radna mjesta – ali takođe i nizak nivou dugotrajne nezaposlenosti. Najvažnije, Danci ga smatraju uspješnim. I pored ograničene formalne zaštite, Danci su rangirani među najpozitivnijim u EU po pitanju zadovoljstva ličnom poslovnom situacijom. Ovo je slučaj već godinama.
Model služi interesima i poslodavaca i radnika i omogućio je da se Danska ekonomija lako prilagođava promjenama u globalnoj ekonomiji.
Kada naša tekstilna industrija više nije mogla da se uspješno takmiči na internacionalnom tržištu omogućio nam je da razvijemo privredu tekstilnog dizajna. Kada naša brodogradilišta više nisu bila konkurentna, omogućio nam je da obučimo i usmjerimo naše brodograđevinare u proizvodnju vjetro elektrana.
Ovi primjeri ističu zašto je naš model bio uspješan, i vjerovatno djelimično objašnjava zašto su Danci tako otvoreni prema globalizaciji i slobodnoj trgovini. Uticaj globalizacije je jednostavno benigniji ako je društvo spremno da prihvati promjenu i ublaži manje poželjne efekte globalizacije.
Naravno, kao i svaki drugi model, Dansko tržište rada mora stalno da se podešava. Na primjer, naučili smo da moramo biti voljni da nagradimo dostupnost tržištu rada. Ako prihvaćanje posla nije dovoljno atraktivno nezaposlenom, sistem bi propao pod težinom sopstvenog budžeta koji je finansiran prilično visokim porezom.
Kao posljedicu, vlade stranaka lijevog centra i stranaka desnog centra su od 1993. smanjivale period tokom kog se prima pomoć za nezaposlene sa sedam godina na dvije i povećale zahtjeve primaocima pomoći u oblasti spremnosti da se prihvate poslovi i učestvuje u obukama za poboljšanje i učenje novih vještina.
Trenutno, radimo na smanjenju poreza za one sa najnižim prihodima kako bi smo pronalaženje posla učinili još prihvatljivijim.
Svijet se uvijek mijenja i mi ne možemo da stanemo. To je razlog zašto sa uspostavio „savjet za disrupciju“ koji okuplja članove iz širokog spektra društvenih djelatnika uključujući preduzeća, društvene partnere, akademike i ljude „slobodnog duha“ kako bi diskutovali kako da globalizaciju dočekamo spremni.
Ovakva kooperacija je bila ključ za uspjeh danskih reformi. Moje iskustvo mi kaže da uključivanje širokih društvenih snaga u kreiranju reforme ja pravi način za dostizanje dugotrajnog napretka.
Lars Løkke Rasmussen je premijer Danske i predsjednik liberalno-konzervativne partije Venstre.
Izvor: politico.com
Preveo: Nikola Mojović
Коментари
Постави коментар