Post Mortem 2016 – Kako su se odvile najzanimljivije izborne trke i šta nam rezultati poručuju

I bejahu istraživanja javnog mnjenja prilično tačna. Biće da su mnogi dužni izvinjenja zbog halabuke da su naduvana. 
U prošlom tekstu navedoh koje su to trke bile interesantne a sada možemo videti kako su se one završile i pokušati da izvedemo par zaključaka koji bi nam omogućile da zavirimo u kristalnu kuglu srpske politike 

Demokratska stranka je opstala
I to je otprilike sve što se može reći za njih. Iznad cenzusa ih je održao Beograd i Vojvodina. Stranka efektivno više nije relevantna u užoj Srbiji na republičkom nivou a izgubila je vlast i u Vojvodini 
Međutim iako je opstala izgleda da se nije oporavila i ostvarila je ograničen rast. Možda im je za utehu to što su opstali kao najjači deo građanske opozicije ali DJB im diše za vratom i biće potrebno dosta rada da ih ovaj pokret koji očigledno ima veći rast od njih u budućnosti ne sustigne. 


Štaviše samostalno DS je očigledno slabija od DJB-a i ispred njih održali su ih njihovi koalicioni partneri. 
Odbranili su i neke opštine u Beogradu. Verovatno bi bili uspešniji da im DJB nije dobro pojeo biračko telo. No eto hrane za razmišljanje i DS-u i DJB-u, oni očigledno imaju rilično slično biračko telo i bilo bi jako lepo ako bi mogli da se ne unište međusobno u borbi za njega. 

No možda DS nije imao šansu da prođe bolje. Za razliku od Vučića oni nisu uspeli da ostvare trik i da se prave da nemaju ništa sa politikom od pre par godina i vladom od 2008.-2012. 

Klima u kojoj su vršili kampanju bila je u najboljem slučaju neprijateljski nastrojena. Za državu koja je u dubokoj krizi u skoro svim mogućim sferama društva zaista je interesantno da ubedljivo najgori tretman od medija ima opoziciona stranka koja se bori za opstanak. Učinjeno je sve da vlada ne mora da se suoči sa opozicijom tokom kampanje a opozicija je sistematski uništena i finansijski te nije mogla kupiti vreme koje joj je uskraćeno niti se uspešno od braniti od salvi napada. 

No ono što je bitno za DS je to da su uspeli sebi da kupe vreme da se dodatno reformišu i pročiste te da se finansijski i tehnološki spreme za sledeće izbore. 

Ono što je po ovu koaliciju [DS-Nova] tragično je pak što su izgubili u zadnjih godinu dana svoja dva najbolja predstavnika u narodnoj Skupštini – Borka Stefanovića iz DS koji je osnovao Levicu Srbije i nastavio dugu tradiciju otcepljivanja od DS te Pavićevića iz Nove zahvaljujući imbecilnom rasporedu na listi (za ovo nije kriva DS, članice koalicije su imale autonomiju prilikom raspodele dodeljenih im mesta i stvarno baca loše svetlo na Živkovića, no možda su pomislili da mogu osvojiti  10tak % te bi onda i Pavićević ušao). 

A to je gubitak i za građansku Srbiju koja je izgubila 2 najelokventnija predstavnika u parlamentu  + Veselinovića iz Pokreta za Preokret (na listi sa Borkom). Nadao sam se da bi Pavićević bio odličan kandidat za predsednika Srbije ali to je izgleda palo u vodu. 

Tadić i Jovanović na rubu relevantnosti 
Sve govori da su ovi izbori labudova pesma za Tadića i Jovanovića. Koalicija koju su okupili deluje da je ipak prešla cenzus. Jedva. Međutim taj rezultat je znatno slabiji od rezultata koje su 2014. LDP i koalicija oko tadašnje Nove demokratske stranka (današnjeg SDS) u kojoj se nalazio i LSV ostvarili. Po svemu sudeći u centralnim Beogradskim opštinama kao kičmi građanske političke baze ova koalicija ne samo da je izgubila od DS već i od liste Dosta je bilo. Trend koji pokazuju je svakako silazan i zaista je upitno da li bi ova koalicija u istom sastavu mola biti relevantan igrač na nekim budućim izborima. Dosta je bilo je ušao u parlament i uz dodatni medijski prostor verovatno će pojesti još malo biračkog tela ove koalicije. Levica Srbije sa leve strane preti da učini isto. 

Najbolje što mogu da se nadaju je da ih u nekim budućim izborima Demokratska stranka prihvati kao koalicione partnere. Doduše Demokratska stranka pak valjda nije luda da se asocira sa retkim brendom koji je toksičniji od njih, bio bi to dobitak na kratke staze uz verovatno smrtni udarac na duge. 

Da u sebi imaju malo samokritičnosti Jovanović i Tadić bi zaista trebali da se povuku sa čelnih pozicija svojih stranaka. Doduše pitanje je da li bi SDS i LDP mogli da prežive amputaciju. Gangrena koju njihovi trenutni lideri izazivaju verovatno se proširila previše. No SDS i LDP u sebi i dalje imaju kadrove i programe koji mogu privući birače i možda ali samo možda uz ozbiljan rad mogu da prežive samostalno kao relevantni igrači. 

Rezultat je svojevrsna pirova pobeda. Ušli su u parlament ali su izgubili bitku za građansku opciju i to ozbiljno uzimajući u obzir da su ih pobedili samostalna lista ograničenih resursa (DJB) i DS sa znatno manjom koalicijom koji je prošao kroz vilifikaciju koja treba da bude napomena DJB kao će biti tretirani ako se pokažu kao ozbiljna opoziciona snaga. 

Čedo, Tadiću it’s not usit’s you! Otiđite u penziju dok još niste baš potpuni gubitnici. 

New kid in the block! 

U okviru građanske opozicije ima pak i razloga za slavlje pre svega iz tabora liste Dosta je Bilo izgleda građanska opozicija će dobiti svežu krv u parlamentu – DJB je izgleda prešao cenzus i sada će moći da uživaju u medijskom prostoru koji im je ranije bio uskraćen. Doduše to se možda ispostavi kao ne baš dobra stvar jer do sada su bili finim delom pošteđeni shitstorma koji očekuje opoziciju. 

DJB sada treba da otkrije kako će se ponašati u  parlamentu i kakav će biti njihov odnos prema ostatku parlamentarne opozicije.Protestni glasovi su plašljivi zecovi, par pogrešnih koraka i ono građeno decenijama a ne godinama može da nestane. 

No ako odigraju sve karte kako treba na sledećim izborima DS će zaista morati da se potrudi da zadrži svoju relevantnost. Biračko telo sada ne mora više da se brine da li će DJB oreći cenzus pa da taktički glasa za DS. 
Samo, molim vas, nemojte da se međusobno samo uništite.   

Leva, leva, leva, desna 1% 

Levičarska groznice nije se zapatila u Srbiji biće da stvarno nismo deo Evrope.  Ili je možda ugušena nedostatkom resursa i medijskog prostora. Pred Levicom je očigledno težak rad. Ideje koje bi ih odvojile od ostatka stranka već imaju slagali se ili ne.  No izgleda da Levica nema privlačnu snagu Dosta je bilo a medijska klima im neće biti naklonjena. No imamo ako ništa drugu jedan novi politički pokret koji možemo pratiti i koji nam može dati odgovor na pitanje da li levičari u Srbiji žele i traže alternativu. Za sada odgovor deluje kao ne baš preterano. 

Cirkus je stigao u grad! 

Pod cirkus mislim na SRS. Sa jedne strane žao mi je polupismenih parlamentaraca SNS-a i preletača iz SRS a sa druge strane biće svojevrsno uživanje gledati kako ih Šešelj ili Krasić ponižavaju u parlamentu 
No hoće li oni to uraditi? Možda je neracionalno ali imam osećaj da će Šešelj biti svojevrsna lojalna opozicija, možda ne i potpuno svesno. Neko ko će skrenuti skandalom pažnju sa bitnih pitanja i ko će zauzeti prostor ostatku opozicije. 

No sa radikalima u parlamentu ništa posebno novo. Ali ne bih bio u koži preletača i polupismenih poslanika SNS-a 

parlamentu su i DSS-Dveri. Oh dear 

Dveri su nam obećale nove ljude i novom politikom . Glanc nova politika iz 18. veka valjda. 

No s SRS-om i njima u parlamentu imaćemo neke debate koje nisu par godina bile u njemu a bitne su za značajan deo građana čiji stavovi nisu bili zastupljeni. U jednu ruku može iskočiti neko dobro za parlamentarizam u drugu ruku bože sačuvaj nas. 

Ali trka između građanske opozicije i desne opozicije nije dala konačnog pobednika. Jedni su opstali, drugi se vratili na scenu – i jedni i drugi senke nekadašnje snage. Senke koje se jedva vide u hladu koji pravi uzurpatori centra aka SNS. 

SNS je zapečatio vlast koju je imao. Ne samo da je zapečatio nego smo osuđeni na još izgleda minimalno 8 godina manj da se desi nešto katastrofalno. 

No, ima tu jedna tanka slamka pasa za optimiste. SNS je izgleda ostvario procentualno identičan rezultat kao 2014 ali treba imati u vidu sa širom koalicijom PUPS i SNP su im se pridružili i doneli nekoliko dodatnih procenata tako da u odnosu na 2014. koalicija iz 2014 ima nešto manji procenat. No da se ne lažemo broj ljudi koji će to primetiti je prilično mali pa je stoga ovo prilično lako zanemariti te šire glasačko telo neće biti svesno. Takođe zahvaljujući ulasku većeg broja lista u parlament oni su u stvari izgubili priličan broj poslanika.

Ali to i dalje ne umanjuje veliki uspeh SNS-a. Jedan od osnovnih razloga raspisivanja izbora je svakako bio da se pomogne SNS-u na lokalu i na nivou pokrajne i to su i više nego uspeli. Poslednja iole značajna poluga vlasti u Srbiji – Vlada APV pala je u ruke Vučića. 

DS može da se ozbiljno zapita kako su sebi dozvolili ovakav poraz u Vojvodini. 

U SNS-u imaju skoro sve moguće razloge za slavlje. Naredne 4 godine imaju sve što im treba da učvrste vlast nad svim domenima društva i nema sumnje da će je iskoristiti. 

Mediji će nastaviti da prodaju simulakrum, i nadam se da neko popisuje urednike medija u Srbiji za neke buduće istorijske knjige jer imam utisak da njihova uloga neće biti lako zaboravljena u budućnosti. 

Šanse da za 4 ili 2 godine Vučić izgubi vlast su skoro nikakve manj tektonskih poremećaja 

Posle prve 4 godine, ne bih da zamislim kako će Srbija izgledati nakon još 8 godina Vučića. 

Biće interesantno videti da li će uvući i SPS u novu vladu. Koalicija SPS-JS je opstala uz nešto slabiji rezultat u odnosu na 2014. zbog izlaska PUPS-a iz koalicije. 

Ali na njih ne vredi trošiti reči. 

Razloge za zadovoljstvo imaju SNS,  DJB i SRS 

DSS-Dveri imaju razlog da budu zadovoljni ako uđu u parlament ali njihov rezultat je znatno slabiji u odnosu na njihove pojedinačne rezultate iz 2014. 

Čeda i Boris samo treba da odu ali očigledno neće i to u stvari govori sve o njima. 

DS je u sličnoj poziciji kao DSS-Dveri. U parlamentu su ali njihov rezultat je sigurno daleko od onoga čemu su se nadali. Pružen im je u pojas za spasavanje od strane dela biračkog tela ali videćemo da li će imati snage da ga uhvate. Pred njima su ako žele opstati ozbiljne reforme. 

Коментари