Politička scena Republike Srpske uspjela je da pronađe novo dno u posljednjem TV duelu između dva vodeća kandidata za predsjednika, građani i birači su bili podvrgnuti skoro sat i po mentalnoj torturi i transferu blama slušajući “argumente” dve osobe koje bi teže da predstavljaju Republiku Srpsku naredne četiri godine.
Zaista je pitanje od čega početi pošto toliko negativnih utisaka u tako kratkom vrijemenskom peridu nisu česta pojava.
Da li od toga da su kandidati proveli skoro sat i po pokušavajući iz petnih žila da nas ubijede da su ostavili pravila pristojnosti u drugom odijelu i da u političkoj borbi ne prezaju od toga da izigravaju sivonje kako bi se dodvorili onim slojevima društva koje je pošast obrazovanja i bontona zaobišla.
Zaista koga onakve dve osobu mogu predstavljati? Mene ne mogu, verujem ni one koji ovo čitaju. Da li je moguće da je najbolje što RS može pokazati u političkom životu valjanje u blatu, bijedno prozivanje, upadanje u reč, prozivanje, takmičenje ko je veći patriota i uopšte ponašanje toliko bijedno i nedostojno pozicije za koju se ove dve pojave takmiče da sam se osjećao poniženim i posramljenim slušajući ih i gledajući.
“Bajo”?!
Bajo…
Uopšte rasprava o bitnim temama za opstanak Republike Srpske u svakom mogućem smislu od ekonomskog i demografskog sve do ustavne pozicije i njenih nadležnosti je pala za mene u potpuno drugi plan. Doduše nisam bio jedini.
Inače kandidate boli uvo za sve te probleme.
Našim kandidatima je bilo bitno da izmjere ko ima veći.
Porazno je što smo mi već znali da trenutni predsjednik nije osoba od koje se očekuju predavanja iz etikecije, no Tadić je važio za mlađeg političara, “novo lice”, no saznali smo da je i on potrošen i da je kod njega novo samo lice a sve ostalo je iz jako starih kalupa. Dobro znali smo i ranije ali smo se uspješno zavaravali.
O problemima i argumentima neću pričati, oni su u celoj ovoj kampanji i samim kandidatima bitni poput lanjskog snijega i majskih poplava. O tome koliko nisu bitn svedoči ton rasprave koji nam svima šalje poruku da ako smo imalo inteligentni i imamo malo zdravog razuma da nismo dobrodošli i da ih mi ne zanimamo, njih zanimaju oni poput njih prosti, zanimaju ih partijske mašinerije i zlo koje nam se sprema u obliku ispranih mozgova podmaldaka političkih partija.
I šta nam je ponuđeno, nama koji se uzdamo u to da imamo više od tri sive ćelije i dvije sinapse?
Ništa, u stvari ono što nam je ponuđeno nije za javnost.
Svjesni su itekako da smo mi ili manjina ili da nismo njihova cilja grupa pa da nemoraju trošiti vrijeme ubjeđujući nas argumetnima i konkretnim prijedlozima i programima. Ipak je znatno lakše igrati se koride pred kamerama, ne zahtjeva naprezanje “malih sivih ćelija”
No danas je jasnije nego ikad da niko moralan i normalan bez izuzetne griže savjesti i manjeg nervnog sloma neće biti u mogućnosti da zaokruži ime ove dve pojave na glasačkom listiću.
Ostaje mi samo da se spremim za još četiri godine koje ćemo provesti zaglibljeni u mulju politike za rulju.
Hvala na pažnji,
Bijeli Listić.
Коментари
Постави коментар