уторак, 21. јун 2016.

Kako je jedna Lola promijenila svijet - Brankica Raković, glavna i odgovorna urednica magazina Lola


Prije par sedmica saznao sam za novi izazov Brankice „Krempituške“ Raković — magazin Lola i odmah sam znao da želim da da porazgovaram sa njom čim magazin bude „pušten u pogon“. Danas je magazin Lola u punom zamahu i predstavlja osveženje na internet nebu BiH i regiona.

Ako vas interesuje motivacija iza nastanka Lole i njeni ciljevi pročitajte kako je jedna Lola promijenila svijet.



Kako bi objasnila šta je magazin Lola i koja je njegova misija? 
  
Magazin Lola je magazin za sve one žene koje nemaju ništa protiv šminke i frizure i mode, ali imaju stvarno mnogo toga protiv da je jedino to ono što se servira kao sadržaj za žene. Lola ima kao osnovni cilj da inspiriše, pokrene, ukaže na probleme sa kojima se susrećemo mi žene svaki dan, ali i da objasni da su nam muškarci partneri, a ne protivnici. Misija mu je da dobije i ruke i noge i da izađe i van interneta, odnosno da kroz djela i akcije koje će pokrenuti, zaista ostavi trag. Kako bi opravdao ime - ime moje ćerke. 
  
U regionalnom medijskom prostoru, posebno na internetu postoji značajan broj magazina koji bi mogli stati u kategoriju „ženskih“ od onih sa lakim, i zabavnim stereotipnim „ženskim“ sadržajem do feminističkih portala koje se bave položajem žene u društvu. Po čemu je magazin Lola jedinstven u ovom medijskom prostoru, koju prazninu popunjavate i zbog čega bi posetioci čitali baš vas? 
  
Mi smo se smjestile negdje između. Jer je taj put od prvih koje si naveo do drugih, toliko dug, krivudav, zarastao u šume svega i svačega i pun raznih rupa koje je nemoguće popuniti. Ne bih da pričam o tome po čemu smo ili ćemo biti jedinstvene. Neka vrijeme pokaže jesmo li uopšte.  
  
3. Kako je nastao magazin Lola, i šta je na tebe najviše uticalo da je pokreneš? 
  
On je nastao prvenstveno iz moje želje za sadržajem na internetu koji bih stvarno čitala, jer sam se uhvatila bezbroj puta kako samo preletim preko teksta i nikad ne dođem do kraja.  Uglavnom čitam sadržaje na engleskom, kao i mnoge žene s kojima se družim. Pa zašto ne bismo takav sadržaj ponudili i na našem jeziku? Na njegovo pokretanje uticalo je više faktora, prvenstveno rođenje mog djeteta koje je i mene promijenilo i motivisalo da pronađem drugi izazov i da se posvetim onome što najviše volim - pisanoj riječi. Lola je proizvod želje drugara da znanje koje je dobio radeći u inostranstvu primjeni ovdje i moje želje za jednim takvim magazinom. Kad se želje slože, sve se može :) 
  
Pre pokretanja Lole ti si izgradila prilično uspješnu karijeru, šta je najviše uticalo na to da preuzmeš rizik sa pravljenjem magazina? 
  
Hvala za ovo "uspješnu". Najviše je uticala želja za dokazivanjem na nekom drugom planu. Odnosi s javnošću, branša kojom sam se bavila do juče i kojom ću se vjerovatno zauvijek baviti, jer i portal je odnosi s javnošću. A ja od svega toga najviše volim pisanu riječ, internet kao nepregledno predivno prostranstvo i društvene mreže i njihovo povezivanje s offline svijetom. Želim da vidim koliko sam naučila, dokle sam stigla i koliko mogu. Možda vrijeme pokaže da mogu mnogo, a možda se spuštene glave vratim na početak. Spremna sam na obe opcije. 
  
U određenom kapacitetu ti si kroz posao bila povezana sa medijima, kako bi opisala stanje medija posebno na internetu, koje su najveće greške i kako Lola planira da ih ih izbegne i da bude korak naprijed? 
  
Internet je blago današnjice. A mi nikako da ga otkopamo, očistimo i iskoristimo. Nego tako lupamo oko te škrinje s blagom zadovoljavajući se samo površnim sjajem. Ponesu me metafore, ali jasno ti je šta hoću da kažem. Sveli smo se na naslove koji bodu oči toliko da boli, traganje za ljudskim dostojanstvom koje krvari i virenjem u tuđe dvorište. Duboko vjerujem da postoji dovoljno ljudi koji ne žele samo te tri stvari na internetu. Iako ih ima manje, sigurna sam da ih ima dovoljno da bi Lola s njima preživjela. Dala sam Loli vrijeme da proba da ostane s glavom iznad te žabokrečine i da ne pribjegava naizgled uspješnim formulama online novinarstva. Ipak, i mi od nečeg moramo da živimo. Ako vrijeme pokaže da nisam u pravu, smiješi nam se Lolina priča o raznim Anastasijama. Nadam se da do toga neće doći. 
  
Da li razmišljaš o Loli kao o svojevrsnoj zajednici autora magazina i čitateljki i kakavu zajednicu bi 
volela da vidiš da izrasta oko Lole? 
  
Da, upravo je tako zamišljam. Lola je stara tek 15 dana a već imamo skoro 10 djevojaka koje su se SAME javile da pišu, znajući da za sada budžeta za plaćanje tekstova nemamo. Pisaće nam djevojke iz Finske, Holandije, Londona, Banjaluke, Zagreba itd. Godine života na Tviteru su se isplatile i sve te djevojke koje su se javile imaju povjerenje u ono što Lola treba da postane. Želim da okupim ljude koji imaju šta da kažu, a nemaju gdje, da otkrijemo neke divne priče, ali i neke manje divne, da se bavimo problemima, a ne samo da ukazujemo na njih, i to na način da ponudimo i rješenja. Želim da Lola bude mjesto okupljanja svih naših Lola ovog svijeta. A ima ih mnogo.  
  
Vidiš li sebe u ulozi „jake žene“. Kako si gradila svoju karijeru i šta te je pokretalo i da li misliš da ti je to što si žena bilo prepreka? 
  
Često čujem tu sintagmu "jaka" žena i iskreno, ne pronalazim se u njoj. Mišići mi nisu jača strana (smijeh). Gradila sam karijeru tako što sam radila više srcem, nego novčanikom. I tako i danas. Naravno da mi je novac važan, posebno u ovom periodu života, ali nikad nije bio sam sebi cilj. Prošla sam razne faze, od prevoda, preko cvjećare i televizije, do svih sfera marketinga i evo sad uredništva. Kad se okrenem iza sebe, ponosna sam na svaki segment svog poslovnog odrastanja, jer sam pored sebe imala nevjerovatne i inspirativne ljude koji su mi pomogli da shvatim ko sam i šta želim da budem.  
I ne, ja ne mislim da mi je to što sam žena ikad bila prepreka. Uvijek mi je bilo samo prednost. I danas je.  
  
Nakon što si postala majka, tvoj lični blog je prolazi kroz svojevrsni zlatni period i predstavlja hroniku toga kako se promjenio tvoj svijet. Kada bi morala da izabereš jednu stvar, na koji način je majčinstvo najviše promijenilo tvoj svijet? 
  
Postala sam bolja sebi, jer sam najpotrebnija njoj. A prije nje sam često sebe zaboravljala.  
  
Šta si najviše o sebi naučila kroz majčinstvo? 
  
Spoznala sam snagu svoje ranjivosti, otkrila i otkrivam svaki dan do kojih granica može ići moje strpljenje, shvatila da ne smijem bacati bisere pred svinje, jer moram njoj praviti najdivnije ogrlice od njih, prihvatila svoje slabe strane i odlučila na kojima treba raditi, a koje treba zagrliti i čuvati tako slabe, pustila neke ljude od sebe za koje sam mislila da su tu, a oni su davno otišli. Mogu ja ovako dugo. A učim svaki dan.  
  
Šta misliš da si dobila a šta si izgubila majčinstvom i misliš li da treban osmatrati majčinstvo kroz taj odnos? 
  
Da, treba posmatrati kroz taj odnos, ali ne samo kroz taj odnos. Treba, jer ima ona stara "ne znaš šta imaš dok to ne izgubiš". Jer sve to što izgubiš rođenjem djeteta ti pomogne da shvatiš da si od nevažnih stvari pravio luna park. Izgubila sam cijeli jedan život koji je podrazumjevao trčanje. trčanje za čim? Vjeruj mi, nemam odgovor na to pitanje. A dobila sam mogućnost da najzad složim prioritete. Trebalo mi je samo 30 godina za to. Spisak dobijenog je neznantno veći od spiska izgubljenog, nećemo se zavaravati, ali je spisak izgubljenog zatvoren, a spisak onog što dobijam raste konstantno. 
  
Koje su tri knjige koje bi preporučila čitaocima ovog intervjua, kako su one uticale na tebe i tvoje 
razmišljanje? 
  
Od svih pitanja, ovo mi je najteže. Nisam tip s "omiljenim" ičim. Jer, kako se ja mijenjam, tako se mijenjaju i stvari koje mogu da utiču na mene. Ali zbog predivih deset pitanja na koje sam prethodno odgovorila, daću ti i konkretan odgovor na ovo: 
  
Meša Selimović - Derviš i smrt - Mene ta knjiga boli, oplemenjuje, užasava i uzdiže u isto vrijeme. Svaki put ispočetka.  
  
Kundera - Smiješne ljubavi - Teško mi je odlučiti se samo za jednu njegovu knjigu, ali ako želite da o ljubavi čitate na način koji ne podrazumjeva patetiku i holivudsku viziju hepi enda, to je to. 
  
Ivan Tokin - Najnormalniji čovjek na svijetu - ne bih da oduševljenje knjigom kvarim nekom rečenicom preporuke. Reći ću samo - Voljećete je.

****

Lolu možete pronaći na lolamagazin.com zapratiti na @Lola_magazin i lajkovati na fb.com/lolamagazin
Na tviteru Brankica je @Krempitushka



Нема коментара:

Постави коментар