tag:blogger.com,1999:blog-78174851495793979172024-02-19T03:37:04.469+01:00Neoliberalizam & renesansaUnknownnoreply@blogger.comBlogger110125tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-9189708237220311972019-12-12T00:56:00.001+01:002019-12-26T02:38:43.534+01:00REGIONAL tribina: Tatjana Macura, Marta Vasić i Pavle Grbović o bojkotu izbora<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Na tribini „Bojkot izbora kao sredstvo ili cilj“, koja je održana u organizaciji Regionala i Fondacije Fridrih Nauman, istaknuto je da je dijalog prva stepenica u borbi za poštene i slobodne izbore, da je potrebno racionalizovati zahteve i postaviti ih u realne vremenske okvire, ali je i izražena sumnja da će opozicione stranke i pokreti koji se odluče za bojkot imati kapacitete da ga održe aktivnim.<br />
<br />
Na tribini su govorili: Tatjana Macura, kopredsednica Stranke moderne Srbije (SMS), Pavle Grbović, član Predsedništva Pokreta slobodnih građana (PSG) i Marta Vasić, autorka na portalu Talas.rs<br />
<br />
<br />
Moderator tribine bio je Đorđo Žujović, član Predsedništva Liberalno-demokratske partije (LDP) i jedan od učesnika dijaloga na Fakultetu političkih nauka (FPN).<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQTqKHMh-TWTKPs5BJ7Qiu2WKy882AWyUWnA5AHz63s5k9QApVvPFdgbyJnl8UYDoZQJNO95d34HfsmOsJOThKmGQFygoGBK60Crz7vbq0_OSnI9f254zq-dRC1Okx8fIzMwrTdfh2fbMA/s1600/70819111_420475365272416_1990242296838225920_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQTqKHMh-TWTKPs5BJ7Qiu2WKy882AWyUWnA5AHz63s5k9QApVvPFdgbyJnl8UYDoZQJNO95d34HfsmOsJOThKmGQFygoGBK60Crz7vbq0_OSnI9f254zq-dRC1Okx8fIzMwrTdfh2fbMA/s640/70819111_420475365272416_1990242296838225920_o.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #90949c; font-family: "georgia" , serif; font-size: 14px; white-space: pre-wrap;">Foto: Regional</span></td></tr>
</tbody></table>
<h3 style="text-align: left;">
Grbović: Dijalog na FPN prva stepenica u borbi za poštene i slobodne izbore</h3>
– Jasno je da adekvatnih izbornih uslova u ovom trenutku nema, a nisam veliki optimista da će se to promeniti, ali naš zadatak je da se za to borimo do poslednjeg trenutka – rekao je Pavle Grbović.<br />
Grbović je podsetio da je PSG u dva izborna ciklusa u konstantnom bojkotu – u Medveđi pre mesec dana, a pre toga i u Lučanima. Prema njegovim rečima, PSG se i u Sporazumu s narodom obavezao da će se boriti za poštene i slobodne izbore.<br />
<br />
– Dijalog na Fakultetu političkih nauka je prva stepenica u tom pravcu i, bez obzira što nije dao Bog zna kakve rezultate, svakako predstavlja jednu vrstu iskoraka, jer je vlast prvi put pristala da priča sa opozicijom, iako su rekli da to nikada neće uraditi. Priznali su da neke stvari ne funkcionišu i deklarativno su pokazali spremnost da neke stvari promene – objasnio je Grbović.<br />
<br />
On je naveo da sada čekaju dijalog sa predstavicima međunarodne zajednice, jer bi bilo nerazumno da odluku o izlasku na izbore donose pre nego što okončaju ono što su sami inicirali.<br />
<br />
Član Predsedništva Pokreta slobodnih građana je dodao da PSG još uvek nije doneo odluku o bojkotu, odnosno izlasku na izbore.<br />
<br />
– Sačekaćemo da vidimo kakav će biti ishod ili makar tok dijaloga. Čini mi se da se suština svih zahteva opozicije može svesti u jednu rečenicu koja je veoma jednostavna: Ukoliko opozicija svoju odluku o izlasku na izbore ne može da saopšti i da obrazlaže na RTS-u, onda, u tom slučaju, SNS na izborima treba da učestvuje sam – naglasio je Grbović.<br />
<br />
On je postavio pitanje šta je alternativa razgovorima.<br />
<br />
– Alternativa je revolucija za koju, prvo, nema energije i, drugo, na znam ko će je izvesti. Čini mi se da je to i pitanje populizma – kako možete da sedite sa nekim ljudima i pregovarate. Najkrvaviji ratovi su se uvek završavali za nekim stolom, završavali su se razgovorima. Mislim da će i ova priča o izbornim uslovima da se završi nekim pregovorima – rekao je član Predsedništva PSG.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoFOOV8QtE-iRiB1ZegB2599XB_qDnr94tAX1og25vSGv-2rED2PVzQjnoWnSBWnrdBNZlKhI4qjKBhOXF7tNPIYc5hOWIxwHrWjSkbh2KagC7yJ01ZeqoL8lVB9OBEYImNEeMbHjmFbHn/s1600/70838738_420473951939224_6926620910765998080_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoFOOV8QtE-iRiB1ZegB2599XB_qDnr94tAX1og25vSGv-2rED2PVzQjnoWnSBWnrdBNZlKhI4qjKBhOXF7tNPIYc5hOWIxwHrWjSkbh2KagC7yJ01ZeqoL8lVB9OBEYImNEeMbHjmFbHn/s640/70838738_420473951939224_6926620910765998080_o.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #90949c; font-family: "georgia" , serif; font-size: 14px; white-space: pre-wrap;">Foto: Regional</span></td></tr>
</tbody></table>
<h3 style="text-align: left;">
Macura: Racionalizovati zahteve i postaviti ih u realne vremenske okvire</h3>
<div>
<div>
Kopredsednica Stranke moderne Srbije Tatjana Macura izjavila je da je protiv bojkota jer smatra da ne bi trebalo odustajati od borbe za fer izborne i medijske uslove.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Ta borba treba da se nastavi i posle izbora, jer je nemoguće do sledećih izbora stvari dovesti u red, a trebalo bi da se neke stvari dovedu u red i za buduće generacije – rekla je Macura.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Macura je kazala da se nada da će oni koji su odlučili da bojkotuju izbore tu odluku revidirati i dodala da se nada da će se neke stvari promeniti i poboljšati.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Vide se neki pomaci, i to su činjenice. Vlast je u jednom trenutku rekla: „Da vas pet miliona izađe na ulicu mi nećemo uraditi apsolutno ništa“, pa su ipak uradili nešto. Dakle, ja se u tom kontestu nadam da će oni ipak sprovesti ono što obećavaju, odnosno najmanje što su obećali. I dalje ćemo vršiti uticaj da se taj spisak zahteva, za koje su rekli da će već sad da prihvate, proširi. Metode koje možemo da koristimo jesu one koje koristimo i sada i možemo da ih proširimo na pritiske koji će se desiti posredstvom ljudi koji dolaze iz Evropskog parlamenta, odnosno Evropske komisije. Mogu da se nadam i čini mi se da je to dobar put da se poboljšaju izborni uslovi u Srbiji. Oni za ovaj kratak period ne mogu da se pretvore u nešto što je idealno jer mi nosimo bagaž koji je bar 19 godina star. Očekivati da će se sve dovesti u idealnu formu za samo šest ili osam meseci ili godinu dana jeste nešto što je iluzorno i nešto što će možda dodatno da optereti građane, u smislu da im dâ velika nadanja, a onda da ih otera jedno veliko razočarenje – rekla je ona.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Kopredsednica Stranke moderne Srbije je istakla da prvo treba racionalizovati zahteve i postaviti ih u realne vremenske okvire.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Treba razumeti da postoje zahtevi kojima može da se odogovori u kratkom vremenskom periodu, da postoje oni na koje se odgovara u srednjoročnom periodu, ali i neki koji idu dugoročno, na kojima mora duže i ozbiljnije da se radi. Obećavati ljudima spisak od 42 zahteva, 102 ili samo 3, obećavati im nešto čega je i tvorac toga svestan da je nemoguće rešiti u kratkom vremenskom periodu vodi u dodatnu apatiju. To je populizam, i on nije samo svojstven ljudima koji čine vladajuću većinu u Srbiji, nego je trenutno jako dobra poluga na kojoj se ljudi emotivno dovode u situaciju da dovode u pitanje i naše učešće u političkom životu. Sve što je predmet mržnje o nama koja se plasira na društvenim mrežama nema nikakvo utemeljenje, ali jeste bazirano na tim emocijama i tom populizmu – naglasila je Macura.</div>
</div>
<div>
<br /></div>
<h3 style="text-align: left;">
Vasić: Razgovori na FPN unapred osuđeni na propast</h3>
<div>
<div>
Komentarišući dijalog između vlasti i opozicije, Marta Vasić je objasnila zašto smatra da su razgovori na Fakultetu političkih nauka unapred osuđeni na propast.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Sa strane vlasti sigurno je postojala namera da se načine neki ustupci, ali su oni mahom planirani da budu kozmetički i nesuštinski. Samim tim, to nije nešto na šta bi veći deo opozicije mogao da pristane. S druge strane, mislim da je najveći deo opozicionih partija tu došao s jasnom namerom da svakako bojkotuje izbore. Jako je veliki prag koji vlast mora da pređe da bi promenila taj stav. I kada imate dve strane koje dolaze sa suštinskim premisama koje se poništavaju međusobno, u tom kontekstu, ti razgovori su već unapred osuđeni na propast – rekla je Vasić.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Ona smatra da ne postoji dobar ili zao političar.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Mislim da postoji političar koji više ili manje poštuje demokratska pravila. Svi političari odgovaraju na podsticaj kao racionalne osobe ili da opstanu na vlasti ili da na vlast dođu, što mislim da je sasvim racionalna ukoliko vršite vlast u okviru demokratskih principa. Ono što se sada događa sa pregovorima jeste da SNS ima podsticaj da se promeni donekle, zato što putem nekoliko meseci protesta jeste uspeli da napravite neki mali udar ka vlasti. Dakle, postoji određen posticaj, ali on nikako nije dovoljan. Taj podsticaj je mali da bi oni zaista, suštinski promenili način na koji deluju. Mislim da je to percepcija koju često ima opozicija u Srbiji – da je njena moć zapravo veća nego što jeste. Ako ćemo da budemo iskreni, nije tolika da SNS zapravo ima podsticaj da se promeni suštinski i supstantivno. Ako racionalno gledate koja je moć opozicije, mislim da nas onda ishod pregovora na FPN sigurno neće iznenaditi. Ne postoji dobar ili zao političar i mislim da je posmatranje politike kroz te moralne termine jako loše i da je to upravo korak populizma gde vi kasnije odlazite u to da gledate ko je „prava“ opozicija, a ko, zapravo, nije – ističe Vasić.</div>
</div>
<div>
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhROjZOv86bax-kFmW3dercf11iKaanIwawxTpSOLQj_306ZAa9ShVB3eC-7iywgqR7mDHhWWtkXUzzEcG771dlcPHu61XokC4mtJm16vfrpzMf3M43Bm-PaxY2Vrqv1OpyM9Uffr8kJWFR/s1600/71206369_420473721939247_4780228605365977088_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhROjZOv86bax-kFmW3dercf11iKaanIwawxTpSOLQj_306ZAa9ShVB3eC-7iywgqR7mDHhWWtkXUzzEcG771dlcPHu61XokC4mtJm16vfrpzMf3M43Bm-PaxY2Vrqv1OpyM9Uffr8kJWFR/s640/71206369_420473721939247_4780228605365977088_o.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #90949c; font-family: "georgia" , serif; font-size: 14px; white-space: pre-wrap;">Foto: Regional</span></td></tr>
</tbody></table>
<div>
<h3 style="text-align: left;">
Macura: Bojkot i dalje jeste jedna od opcija</h3>
<div>
Tatjana Macura je rekla da bojkot može da postane opcija danom proglašenja izbora, da to nije sporno, i objasnila šta za nju znači borba za fer izborne uslove.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Da bi se došlo do fer izbornih uslova, moramo da menjamo određene propise i zakone. To ne može da se desi tako što ćemo da kažemo da nećemo da učestvujemo u dijalogu, analizi svega što treba da se menja i Skupštini koja treba da potvrdi sve ono što je u međuvremenu bilo dogovoreno. To znači aktivna borba za fer izborne uslove. Sve drugo je utopija – rekla je Macura.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Ona je dodala da se nada da dijalog i borba za izborne uslove neće stati danom završetka izbora 2020. godine</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Na tome mora da se radi pred svake naredne izbore. To nije konačan proces i to ne znači da dijalog treba da stane kada se raspišu izbori, on mora da traje. Naša borba, bili mi na vlasti ili u opoziciji, mora da bude u kontinuitetu. Od toga ne treba odustati. U suprotnom, to znači revoluciju. Nisam sigurna da je u ovom trenutku u Srbiji takva atmosfera i da postoji energija među građanima da se sprovede. To je neracionalno očekivanje – naglasila je Macura.</div>
</div>
<div>
<br /></div>
<h3 style="text-align: left;">
Vasić: Opozicija danas većinski potpuno bezidejna</h3>
<div>
<div>
– Ako već idete u bojkot, onda morate imati aktivnu kampanju. Svako ko nije ostrašćen može jasno da vidi da od početka protesta „1 od 5 miliona“ opozicija nema kreativnost, niti sposobnost, da te proteste, koji su zaista započeti sa najlegitimnijim uzrokom do sada, održi – rekla je Marta Vasić.</div>
<div>
Ona je izrazila sumnju da će ta ista opozicija imati kapacitete da bojkot održi aktivnim.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Nisam videla nijednog opozicionog političara da kaže šta aktivan bojkot znači. Niko se iz opozicije suštiniski, koji se zalaže za tu opciju, ne trudi da objani građanima kako će to zapravo da izgleda. Pogotovo u situaciji kada uzmete u obzir neizlazak na izbore – imate drastično manje resursa, nego što biste imali u izbornoj kampanji, koliko god da se ona odvija u lošim uslovima, sa ograničenim prisustvom u medijima. I dalje imate mnogo više resursa da se vaša poruka čuje, da makar neki građani čuju, nego što imate u situaciji kada bojkotuje izbore – rekla je ona.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Vasić naglašava da je jako je bitno i šta dolazi dan nakon bojkota.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Kroz istoriju se pokazalo da bojkot ne proizvodi rezultate koje bi opozicija želela. Ključni problem opozicije, i zašto bojkot ništa ne menja, je da je opozicija danas većinski potpuno bezidejna i da se suštinski bazira na anti-Vučić sentimentu, koji, nažalost, nije dovoljan da motiviše dovoljan broj birača da taj bojkot bude uspešan, kao što iskreno mislim da izlazak na izbore neće biti nešto preterano uspešan. Čak i da postoje potpuno fer izbori, mislim da je to realnost od koje veliki deo opozicije beži – nemate kapacitete, ne samo što Vučić ima kontrolu nad uslovima pod kojima se vi takmičite, nego što vi nemate šta da ponudite umesto – zaključila je Vasić.</div>
</div>
<div>
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8TkBDBedemregZp5WeITR-FvOJ6ZP4Q43MzuD7dN0gLTiM8ta89UuzsR3zeu33YCnkClWxnzXkg3p51_2G9w7l-wFX9gLgke-C1jGOjBRtmLLm9DE_iLX7eGMn6n60284jD7vlv9bPU77/s1600/70832404_420473381939281_3632433612378341376_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8TkBDBedemregZp5WeITR-FvOJ6ZP4Q43MzuD7dN0gLTiM8ta89UuzsR3zeu33YCnkClWxnzXkg3p51_2G9w7l-wFX9gLgke-C1jGOjBRtmLLm9DE_iLX7eGMn6n60284jD7vlv9bPU77/s640/70832404_420473381939281_3632433612378341376_o.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #90949c; font-family: "georgia" , serif; font-size: 14px; white-space: pre-wrap;">Foto: Regional</span></td></tr>
</tbody></table>
<div>
<h3 style="text-align: left;">
Grbović: Bitno da se oslabi glavna poluga Vučićeve vlasti, a to su mediji</h3>
<div>
<br /></div>
<div>
Pavle Grbović se osvrnuo na zaključke koje je Vlada Republike Srbije usvojila na sednici održanoj neposredno pred tribinu.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Prvo je potrebno da se ti romantični zaključci Vlade implementiraju u dobroj meri. Apsolutno ništa ne znači Vladina preporuka da se izaberu novi članovi REM-a po ubrzanoj proceduri. Nedostaju tri člana, koji mogu biti izabrani po nekoj proceduri koja će biti potpuno iskrivljena. Može da nam se desi 2016. godina, kada je umesto Milana Antonijevića, koji je trebalo da bude izabran i koji je predožen od strane civilnog društva i nevladinog sektora, izabran gospodin Peković. Niko ni ne zna ko su ti bezimeni i bezlični ljudi koji tamo sede i slušaju Oliveru Zekić – naglasio je Grbović.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
On je rekao da izbora nećemo znati da li se funkcionerska kampanja zloupotrebljava ili ne, jer taj mehanizam nepostoji. Istakao je da je bitno da se oslabi glavna poluga Vučićeve vlasti, a to su, kako kaže, mediji, pre svega, Javni servis.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Grbović kaže da je bojkot legitimno sredstvo i „možda najnormalnija i najprirodnija rekacija na potpuno nenormalno okruženje u kome živimo“, ali da je pitanje da li je najefikasnije sredstvo.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Onda se postavlja još jedno pitanje, ne samo efikasnosti bojkota kao sredstva, već i tajminga. Jasno je da se bojkotom želi akumulirati neka snaga i neko nezadovoljstvo koje postoji u građanstvu. Da se kasnije pređe u neku novu fazu protesta, uličnih akcija, novih metoda političke borbe i da se ide ka 2022. kada su predsedički izbori i kada postoji verovatno najveća šansa da jedan zajednički kandidat, koji ispunjava, pre svega, neke moralne karakteristike. Dakle, predsednik kao funkcija ne mora biti toliko politički opredeljena. Da se u tom duelu jedan na jedan Vučić pobedi. Da se napravi referendumska atmosfera: Mi ili on – rekao je Grbović.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Član Predsedništva Pokreta slobodnih građana dodaje da se postavlja i pitanje čisto taktičke prirode.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Ako vi devet meseci ranije proglasite bojkot, ostavljate devet meseci čoveku koji je politički predator i koji može da izmisli četiri opcije i da se, uslovno rečeno, „snađe“. Šta radimo ukoliko Aleksandar Vučić na proleće 2020. godine kaže: Okej, devet, deset, dvanaest meseci ste išli i tražili moju smenu, evo ja vam sada dajem mandat na proveru – i raspiše predsedničke izbore? Da li idemo na te izbore ili ne idemo ili naredne četiri godine ne postojimo nigde, ni u jednoj instituciji, da li četiri godine možemo da izdržimo na ulici, da li će se on sutra kada se probudi sa 450% vlasti na svakom nivou da se uhvati za glavu i kaže: Jeste, ja sve imam, i sve milijarde u svojim rukama, ali nemam legitimitet, šta da radim sad sa tim? Kada uradite to devet meseci ranije ostavljate previše prostora da planira političke korake. Ako bi mu se jedinstveni bojkt desio neposredno pred raspivanje izbora, on tad prosto nema gde i onda ga saterujute u ćošak. Mislim da nismo puno računa vodili o taktici. Kao da smo se negde utrkivali ko će od nas biti pravoverniji u svojoj borbi, ko će svoju emociju na bolji način iskazati i ko će na taj način prikupiti više biračkog tela na društvenoj mreži Tviter – zaključio je Grbović.</div>
</div>
<div>
<br /></div>
<div>
<h3 style="text-align: left;">
<b>Žujović: Odabrani zahtevi koji ne mogu da budu lako razumljivi ljudima</b></h3>
<div>
Član Predsedništva LDP-a Đorđo Žujović osvrnuo se na sastanke na Fakultetu političkih nauka.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Na sastancima na Fakultetu političkih nauka, predstavnici Srpske napredne stranke su u svakom trenutku odlučno reagovali na pominjanje Radio-televizije Srbije, poručujući nam da oni nemaju nikakav uticaj na programsku šemu RTS-a i da su apsolutno za da opozicija, kako to Vladimir Đukanović kaže, bude „24 časa u svim vestima i na svim kanalima“. Očigledno smo došli do sledeće faze, a to je da bi trebalo da se sada, pred sastanak uz poredovanje Evropske unije, Vlada Srbije i vladajuća koalicija predstave u javnosti kao neko ko je spreman na određene ustupke. Ti ustupci se, pre svega, odnose na medijsku sliku. To prati potpuna konfunzija kod ljudi šta znači medijska slika i ko su vlasnici medija. Ne možete ljudima da objasnite da privatne televizije imaju određenu uređivačku politiku, a da REM mora da reaguje kada se na tim televizijama pojavi nešto što je neprimereno. Onda postavljate pitanje šta uopšte može da se emituje na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Tada imate situaciju da je najveći deo opozicije na vrh stavio pitanje REM-a, iako devedeset posto građana naše zemlje ne može uopšte da ustanovi šta je to zapravo REM. Ljudi uopšte ne reaguju na tim koordinatama. Kao da su odabrani zahtevi koji ne mogu da budu lako razumljivi – ističe Žujović.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Žujović kaže da je drugi zahtev pitanje resursa koji mogu da se koriste, odnosno pojam javnog resursa i šta je pojam javnog funkcionera.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
– Do kraja tih sastanaka (na FPN-u) nismo mogli da se dogovorimo šta to znači javni funkcioner, ko je taj čovek. I sada smo došli do situacije da je Vlada danas (utorak) dala preporuku da javni funkcioner ne može da učestvuje u kampanji za vreme radnog vremena, što je samo po sebi banalnost jer su ti ljudi postavljeni od istih tih vladajućih stranaka. Ne znam na koji se način se meri kako neki čovek nastupa na izborima. Za mene je suštinsko pitanje stvaranje atmosfere u kojoj je sve to moguće. Većina, kada govori o funkcionerskoj kampanji, ne misli na lokalne moćnike, iako je to veliki problem. Na tim sastancima se najčešće govorilo o ulozi predsednika države u samoj kampanji. U Zakonu o predsedniku i u Ustavu Srbije navodi se da predsednik Republike ne može u isto vreme obavljati drugu javnu funkciju. Sad je pitanje da li je javna funkcija to što je u isto vreme predsednik stranke i da li njegovo ime može da se pojavljuje na listama na lokalu i ko su onda ti ljudi na lokalu koji se bave politikom. To posredstvo Evropske unije valjda treba da doprinese tome da „raščivijamo“ prvo te termine pa onda da krenemo na sledeći korak - rekao je on.</div>
</div>
<div>
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFAl7Lol748DsfG7JlymzW32JJpUdnQ8FdU5jgCUelrxApIbGW3qUQZbAX193vJBPPyRWwK2QWXy8TOJNKE8OVomLGbUF52Y_RPZaQT9-Jpp8OFqWUfQ4QbfC-fj-HvXl4uTwhnd-1aogt/s1600/69785603_420472988605987_8599393127893041152_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFAl7Lol748DsfG7JlymzW32JJpUdnQ8FdU5jgCUelrxApIbGW3qUQZbAX193vJBPPyRWwK2QWXy8TOJNKE8OVomLGbUF52Y_RPZaQT9-Jpp8OFqWUfQ4QbfC-fj-HvXl4uTwhnd-1aogt/s640/69785603_420472988605987_8599393127893041152_o.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #90949c; font-family: "georgia" , serif; font-size: 14px; white-space: pre-wrap;">Foto: Regional</span></td></tr>
</tbody></table>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-84603155425479357022018-08-12T19:59:00.000+02:002018-08-12T19:59:26.825+02:00Gdje greše kritičari koji proglašavaju smrt liberalizma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>Pišu: Daniel H Cole i Aurelian Craiutu</b><br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjS3zLmzqKoYec0Aop5wPT5YeAA_5UBNxt-uOdm0mxFwz3jWHqLEnnkqB83ON_4IadSa4sjmlBQ0F82NiQ74yfBBzgRMUuebYiie8BWq8aGlkb3FLCmaZrCXxVdToaqJhQkk0D0hn4O6t1o/s1600/GettyImages-494694482.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="413" data-original-width="620" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjS3zLmzqKoYec0Aop5wPT5YeAA_5UBNxt-uOdm0mxFwz3jWHqLEnnkqB83ON_4IadSa4sjmlBQ0F82NiQ74yfBBzgRMUuebYiie8BWq8aGlkb3FLCmaZrCXxVdToaqJhQkk0D0hn4O6t1o/s640/GettyImages-494694482.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><b><br /></b></td></tr>
</tbody></table>
<b> </b>Savremene demokratske vlade zasnivaju se na liberalnim principima koji imaju za cilj stvaranje osnove za pravično i pravedno društvo. Liberalizam se pojavio kao reakcija protiv apsolutne moći, a u korist individualne autonomije zaštićene slobodom savjesti i vladavinom prava. Kao što je politička teoretičarka Judith Shklar napisala u „Political Thought and Political Thinkers“ (1998): "Najdublja osnova liberalizma je ... u uvjerenju najranijih branitelja tolerancije, rođeno u užasu, da je okrutnost apsolutno zlo, oružje protiv Boga i čovječanstva ". Zbog toga liberalni principi uključuju, između ostalog, ograničenu vladu pod vladavinom prava, sa individualnim pravima koja se mogu izvršiti protiv vlade.<br />
<br />
Liberalna društva nisu uvijek ispunjavala ove principe, koji su u nekim aspektima uvijek aspirativni. Ali ne može se poreći da su politička društva zasnovana na liberalnim principima bila uspješnija, prema skoro svakom mjerilu, od režima koji su više autoritarni, komunitarni ili sektaški.<br />
<br />
Zbog čega onda danas, toliko često čitamo da je liberalizam u krizi, neuspješan ili da je već mrtav? Naučnici i komentatori različitih ideoloških uvjerenja su prezauzeti potpisivanjem čitulja i objavljivanjem posmrtnica liberalizmu, počesto bez pokušaja da objasne šta podrazumjevaju pod terminom liberalizma. Neki tvrde da liberalizam nije uspeo da ispuni na sopstvena obećanja. Drugi tvrde da je postao nerelevantan upravo zato što je uspješno izgraditi slobodno društvo, ali na navodno opasnim temeljima, kao što su individualna autonomija, neutralnost u odnosu na dobar život i slobodno tržište. Ovi kritičari se možda međusobno razlikuju, ali se svi slažu u tome da liberalizam više ne može da rješi naše duboke socijalne, kulturne, političke i ekonomske probleme te da je postao "neodrživ".<br />
<br />
Nije slučajno da svi ovi kritičari žive, pišu i objavljuju u liberalnim zemljama. Oni dokazuju jednu od najuspješnijih karakteristika liberalizma jednostavno time što uzimaju učešće u esencijalno liberalnom poduhvatu dijaloga i neslaganju pod ustavnim zaštitama (uz liberalna ograničenja ). Liberalne države su, ustvari, jedine države u kojima stvarna konkurencija za moć i neslaganje nije samo dopuštena već je i podstaknuta. Niko ko živi u totalitarnom društvu nije imao luksuz proglašavanja liberalizma, a kamoli totalitarizma, mrtvim. Ipak, pesimizam kritičara liberalizma se čini razumnim, s obzirom na trenutnu depresivnu političku klimu u kojoj dominiraju strahovi od ponovnog pojavljivanja nacionalističkog populizma odbačenog u Bregzitu i retorici i politici koju vode lideri kao što je Donald Trump u Sjedinjenim Državama , Vladimir Putin u Rusiji i Viktor Orban u Mađarskoj.<br />
<br />
Pa ipak, predviđanja neizbježne smrti liberalizma teško da su novost. Naučnici i državnici proglašavaju liberalizam mrtavim ili u dubokoj krizi najmanje vijek i po. No pregled mnogih pogibija liberalizma možda može da nas nešto nauči o tome šta se zapravo danas dešava u svetu.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
* * *</div>
<br />
Članak iz izdanja Blackwoodovog Edinburg Magazina iz februara 1900. proglasio liberalizam mrtvim, ne misleći samo na Liberalnu partiju Velike Britanije, već i na liberalizam kao političku teoriju. Anonimni autor označio je liberalizam suvišnim i "filozofskim kopiletom". "U cjelini", zaključio je konzervativni autor, "dobro je znati da je liberalizam mrtav."<br />
<br />
Te iste godine, na drugoj obali Atlantika, Edwin Godkin, osnivač i urednik nedjeljnika The Nation, u očajanju je pisao o "pomračenju liberalizma" u SAD, od strane novog “nacionalizma pohlepe”. "Deklaracija o nezavisnosti više ne izaziva entuzijazam", <a href="https://fee.org/articles/the-eclipse-of-liberalism/" target="_blank">napisao</a> je, "to je neprijatan instrument koji zahtjeva objašnjenje". Godkin je smatrao da liberalni američki ustav u raskoraku sa novim anti-liberalnim zeitgeistom.<br />
<br />
Godine 1906. desničarski cionist Vladimir (Ze'ev) Jabotinski napisao je "Homo Homini Lupus", <a href="http://en.jabotinsky.org/archive/search-archive/item/?itemId=159770" target="_blank">članak</a> koji je objavio da je liberalizam mrtav jer je liberalizam samo utopijski san. On je liberalizam opisao kao "širok pojam, nejasan zbog svoje sveobuhvatne prirode" – ništa osim "san o redu i pravdi bez nasilja, univerzalni san satkan od saosjećanja, tolerancije, vjerovanja u osnovnu dobrotu i pravednost čovjeka.“ Po Jabotinskom, bolje je raskrstiti s svim tim i prihvatiti stvarnost netolerantne i nasilne ljudske prirode.<br />
<br />
Ni evropski anti-liberali ni engleski konzervativci nisu bili su angažovani u racionalnim analizama liberalizma i liberalnih institucija. Umjesto toga, oni su oštrili sjekire za borbu protiv liberalizma i njegovih institucija, koje su smatrali preprekama za ostvarenje vlastitih političkih planova. Istovremeno, mnogi liberali su se plašili za budućnost liberalizma. Kada su Friedrich von Hayek i Karl Popper odlučili da napišu, „Put u ropstvo“ (1944) i „Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji“ (1945), raspoloženje među braniteljima liberalizma bilo je sumorno. Izgledi za dugoročno preživljavanje liberalizma su bili slabi.<br />
<br />
Čak i nakon poraza nacizma u Drugom svjetskom ratu - pobjede za liberalizam na zapadu, ali i trijumfa komunizma u istočnoj i srednjoj Evropi - posmrtnice za liberalizam su i dalje pisane sa iznenađujućom regularnošću. U svojoj knjizi „Nixon Agonistes“ (1969), liberalni istoričar Garry Wills proglasio je liberalizam mrtvim, uprkos tome napominje da je njegovo "istorijsko dostignuće ... odlično". Prema Willsu, liberalizam je ubio Richard Nixon. Prilično predvidlivo, komentatori kao što je Wills, koji naginjali ka Demokratskoj stranci, optužuju republikanske političare da ubijaju liberalizam, dok konzervativni analitičari iste optužbe upućuju demokratima. Kada je 2011. godine R. Emmett Tirrell, Jr, osnivač i urednik magazina „The American Spectator“, proglasio "Smrt liberalizma", on nije vidovito predvidio dolazak trumpizma, već́ je osuđivao administraciju Baraka Obame.<br />
<br />
Trampova kampanja i postizborna retorika, zajedno sa implicitnim nativizmom Bregzita, izbor neliberalnih vlada u Mađarskoj i Poljskoj, koje imaju namjeru uništiti izbornu i političku konkurenciju, te neuspjeh Arapskog proljeća, povećali su ulog i intenzitet debate. Neki novinari i naučnici izjavili su da je naš svet u haosu i da je vreme da se o njemu razmišlja ispočetka. Neki su otišli toliko daleko da je izjavilo da je liberalizam još jednom umro ili umire i kao rezultat toga, mora biti zamijenjen novom doktrinom.<br />
<br />
Američki konzervativac (The American Conservative) objavio je u januaru ove godine "Najava smrti klasičnog liberalizma", pregled knjige Zašto liberalizam nije uspeo? (Why Liberalism Failed, 2018) Patrika Deneena, koja je veoma kritična prema neuspjesima liberalizma. Mjesec dana kasnije, članak u Atlantiku je pitao "Šta to ubija liberalizam?" U međuvremenu, politikolozi pokušavaju da objasne kako "demokratije umiru" i rasvijetle uzroke "demokratske dekonsolidacije". Suočeni sa usporenim tempom ekonomskog rasta, novinari kao što je Edward Luce analiziraju je "povlačenje zapadnog liberalizma", nudeći mračnu dijagnozu njegovog trenutnog stanja. Pišući u Njujorkeru prošlog marta, Adam Gopnik se zapitao da li se liberali jednostavno nalaze na pogrešnoj strani istorije jer "ilibelizam" može biti "trajna činjenica života".<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">
<b>Intelektualna privlačnost ugroženosti liberalizma mora biti ogromna ako se liberalizam tako često proglašava mrtvim.</b></blockquote>
<br />
Teško je razumjeti šta sve ove izjave predstavljaju, neke od njih više retoričke od drugih. Na um pada kliše, "teza o ugroženosti" koju je skovao ekonomista Albert Hirschman. U "Retorici reakcije" (1991), Hirschman je analizirao tvrdnje kako mnoge reforme sprovedene od strane vlade ugrožavaju liberalne institucije i individualnu slobodu. Napisao je dva pronicljiva zapažanja o ovoj tezi: (1) proročanstva su tačna - osim kada nisu; i (2) pošto učestalost takvih izjava znatno premašuje ono što se dešava "u prirodi", mora postojati neka inherentna intelektualna privlačnost (i korist) u promovisanju različitih verzija “teze o ugroženosti”.<br />
<br />
Jedan od Hirschmanovih istorijskih primjera uključivao je predviđanja da će Reformski Akt iz 1832. godine, koji je izmijenio izborni sistema Engleske i Akt o reformi iz 1867. godine koji je proširio pravo glasa na mnoge muškarce iz radničke klase, rezultirati "smrću slobode" u Engleskoj. Naravno, nije se desilo ništa slično. Zaista, sama ideja da je izuzimanje muških pripadnika radničke klase iz glasačkog tijela neophodno za zaštitu liberalizma danas izgleda paradoksalno, ako ne i kontradiktorno.<br />
<br />
Intelektualna privlačnost ideje o ugroženosti liberalizma mora biti ogromna čim je liberalizam tako često proglašavan mrtvim. Izvršili smo Google Books Ngram analizu, koja grafičkim putem predstavlja broj knjiga koje sadrže određenu riječ ili frazu kao procenat od svih knjiga u kolekciji Google-a, u kojoj se trenutno nalazi više od 30 miliona tomova. (Ne tvrdimo da Ngram analiza predstavlja potpunu ili potpuno tačnu predstavu frekvencije publikacije, nismo testirali alternativne pojmove za pretraživanje, kao što je "liberalizam je mrtav" ili "liberalizam umire". Štaviše, Google Ngrama analiza ne obuhvata mnoge novinarske članke). Prema ovim analizama, liberalizam je prvi put umro krajem 1870-ih godina (iako je, prema Hirschman-u, proglašeno da umire još 1830-ih godina), ponovo je umro na prelasku u 20. vijek, i skoro neprestano umire od 1920. Godine.<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSXqBgoEsQmx8BOsTHnUwXoMUsSw0tJJh6PDNKwF021QwWlIP3JMvmWLnsNT_dNb4gW3T1txpQfVQAeBSyVPuc4FhItrXFNOrg91lur_7iT9cbQH9pWpChboNcL29lPTBpq-SvaavvLIAV/s1600/inline-Picture1.png" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="340" data-original-width="975" height="222" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSXqBgoEsQmx8BOsTHnUwXoMUsSw0tJJh6PDNKwF021QwWlIP3JMvmWLnsNT_dNb4gW3T1txpQfVQAeBSyVPuc4FhItrXFNOrg91lur_7iT9cbQH9pWpChboNcL29lPTBpq-SvaavvLIAV/s640/inline-Picture1.png" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">ljubaznošću Googlea</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
Kao što grafikon ilustruje, komunizam je čak i "mrtviji" (takoreći) nego liberalizam, prema procentu knjiga u Googleovoj kolekciji koja sadrži frazu "smrt komunizma". Međutim, autori su počeli da ga proglašavaju mrtvim tek neposredno prije njegove stvarne smrti. Nasuprot tome, liberalizam je konstantno proglašavan mrtvim u proteklih 150 godina, iako još uvijek nije umro. Fašizam je takođe redovno proglašavan mrtvim skoro od kada je nastao 1920-ih godina, ali na znatno nižoj frekvenciji nego liberalizam. Neko vreme, fašizam je zapravo izgledao kao na samrti, ako ne i zapravo mrtav, širom Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike.<br />
<br />
Google knjige nisu mogle da kreiraju Ngram grafike za fraze "smrt konzervativizma" ili "smrt autoritarizma", što znači da se te fraze ne pojavljuju u dovoljnom broju knjiga objavljenih između 1860. i 2008. godine da se registruju čak i kao mali dio od 1 procenta od svih knjiga objavljenih tokom tog 148-godišnjeg perioda. Jedva da je iko proglašavao smrt autoritarizma (prema posebnoj pretrazi Google Scholar), podržavajući Gopnikovu ideju da ilibelizam može jednostavno biti trajna činjenica života. Smrt konzervativizma proglašavan je, iako vrlo rijetko. Kako to onda da autoritarizam naizgled nikad ne umire (kao politička teorija), konzervativizam umire vrlo rijetko, ali je liberalizam proglašavan mrtvim često i uporno?<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">
<b>Danas “novi” liberali kritikuju ”neoliberalizam” kao uzrok rastuće nejednakosti i opadajuće društvene pokretljivosti.</b></blockquote>
<br />
Možemo ponuditi neke probne hipoteze. Prvo, značenje "liberalizma" je uvijek bilo dvosmisleno. Kao što je Montesquieu napomenuo prije skoro 300 godina: "Nijedna riječ nije dobila više različitih značenja i zauzela um na toliko mnogo načina koliko sloboda". Isto se može reći i o njoj bliskom pojmu, liberalizmu. Prema pravnom filozofu Jeremy Waldronu iz 1987. godine, "liberalizam" ne opisuje jedinstvenu, koherentnu političku teoriju, već služi kao kišobran za veliku porodicu teorija stvorenih tokom nekoliko vijekova od strane različitih autora sa različitim shvatanjima o njegovom značenju i bez ikakvih namera da se stvori potpuno razvijen sistem upravljanja.<br />
<br />
Ime "liberalizam" se koristi da opiše sisteme upravljanja kao što su "laissez-faire" francuskih fiziokrata , libertarijanska “država kao noćni čuvar”, "New Deal" Franklina Roosevelta, zakonska država njemačkih Ordoliberala, uključujući Waltera Euckena i Wilhelma Ropkea i "veliko društvo" Lindona Johnsona. Danas, "novi" liberali kritikuju "neoliberalizam" kao uzrok povećanja nejednakosti i smanjenja društvene mobilnosti. Istovremeno, "klasični" liberali osuđuju ekscese socijalne države blagostanja zbog njenih posljedica po individualnu slobodu i zbog stvaranja zavisnosti od države.<br />
<br />
Postavlja se pitanje, koliko vrsta liberalizma postoji? U svojoj fascinantnoj i idiosinkratičnoj knjizi “Liberalizam: Stari i novi” (1991), brazilski diplomata i filozof J G Merquior identifikovao je skoro 30 različitih vrsta liberalizma (bez sumnje, sa značajnim preklapanjem između njih) na manje od 140 stranica. Evo spiska Merquiorovih podvrsta liberalizma:<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEicRmX-GeVMh02_k7cBUJbCdu_-tMb7j3eE3t86J81fvgyqUb48OdOhGWY7mhrVCP6gqAyqfj01NlXdOgdFGcIlx3uR-82ZVxulzyPI4EacShle8nKvoepOIhHPF2j8Vm0eFGD0sHIay37W/s1600/v2-Liberal-versions-inline.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="194" data-original-width="659" height="188" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEicRmX-GeVMh02_k7cBUJbCdu_-tMb7j3eE3t86J81fvgyqUb48OdOhGWY7mhrVCP6gqAyqfj01NlXdOgdFGcIlx3uR-82ZVxulzyPI4EacShle8nKvoepOIhHPF2j8Vm0eFGD0sHIay37W/s640/v2-Liberal-versions-inline.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<br />
Merquior je koristio ove opise kako bi razlikovao kako su različiti liberalni mislioci osmišljali liberalizam. Sa takvom unutrašnjom raznolikošću, moguće je da jedan oblik liberalizma može "umrijeti" ili nestati bez impliciranja smrti cijelog tijela liberalnih teorija. Na primjer, država blagostanja bi mogla biti razrušena, ali bi mogle opstati ustavna vladavina prava, ekonomski sistem slobodnog tržišta, međunarodna slobodna trgovina i individualne slobode izbora, udruživanja i govora. Neki neoliberali (uključujući i sljedbenike Hayeka i Ludwiga von Misesa) sigurno bi pozdravili značajno smanjenje veličine države blagostanja kao blčagodet za sam liberalizam. Drugi progresivni liberali (slijedeći ideje Leonarda Hobhousea, Johna Deweya ili Amartya Sena, na primjer) možda bi to smatrali ozbiljnom preprekom za "moderni" liberalizam. Michel Foucault možda nije toliko voleo klasični liberalizam, ali je prema kraju svog života izgleda, imao pozitivan odnos prema ordolibalizmu. Na kraju, liberalizam bi, u širem smislu, opstao.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
* * *</div>
<br />
Problem svima koji proglašavaju smrt liberalizma jeste to što on nema samo jedan, već nekoliko stubova i dimenzija: pravnu, političku, ekonomsku i moralnu (ili religioznu). Slabljenje ili nestanak jednog ili dva liberalna stuba ili principa ne bi bilo dovoljno da se liberalizam kao celina proglasi mrtvim. Na primer, može se izraziti skepticizam prema ključnim liberalnim principima kao što su obaveze prema individualnom djelovanju i individualnom izboru, istovremeno zadržavajući posvećenost slobodi izražavanja. U istom smislu, neko bi mogao biti skeptičan prema nereguliranim tržištima ili trgovini, ali prihvatiti druge bitne karakteristike liberalizma kao što su jednakost pred zakonom, sigurnost imovinskih prava i sloboda ugovaranja. Liberalizam ne zahtijeva otvorene granice, već se suprotstavlja ograničenjima imigracije zasnovanim isključivo na tome kako izgledaju potencijalni imigranti, odakle dolaze, koji jezik govore ili zbog njihove vjerske preferencije.<br />
<br />
Liberali se ne slažu, često glasno, jedni s drugima o tome koliko bi slobodni trebalo biti slobodno tržište i trgovina - teško da iko misli da ih uopšte ne treba regulisati ili da ih centralno planiraju samopostavljeni stručnjaci. Oni se takođe razlikuju oko toga koliko snažno treba zaštititi imovinska prava u odnosu na konkurentske interese i generalno oko veličine, opsega i nametnutosti "vlade". Ova neslaganja su i sama simbol unutrašnje raznolikosti i složenosti liberalizma.<br />
<br />
Postoje, međutim, neki fundamentalni principi oko kojih se slažu gotovo svi liberali. Na primjer, oni se slažu da su individualna poboljšanja i društveni napredak moguća kultivacijom onoga što je Adam Smith 1759. godine nazvao "moralnim osjećanjima" i primjenom razuma na dokaze u skladu sa naučnim metodom. Oni vjeruju da su institucionalne strukture - ustavna i zakonska pravila i politike koje društvo uspostavlja - uvijek eksperimenti. I oni se pridržavaju (iako ne uvijek dovoljno) kontra-ideološke poniznosti zasnovane na brutalnoj činjenici ljudske pogrešnosti. Ova moderirajuća karakteristika liberalizma, koja se vezuje sa Popperom, od suštinskog je značaja jer zahteva od liberala, za razliku od teokratskih i drugih ideologa, da njeguju dijalog i ozbiljno tretiraju politička i druga neslaganja, bez osjećaja superiorne pravičnosti i uz poštovanje suprotstavljenih stavova (pod pretpostavkom da je tolerancija uzajamna).<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">
<b>Savremena liberalna društva su najbolji politički sistemi koje smo mi kao pogrešiva vrsta uspjeli da stvorimo</b></blockquote>
<br />
Kao takav, liberalizam stvara veliki šator pod koji staju mnoge različite koncepcije "dobrog života", u skladu sa svojom posvećenošću individualnom izboru. Neki su ovu osobinu vidjeli kao slabost liberalizma. Španski filozof Jose Ortega y Gasset nije mogao više da se ne slaže. Pišući u trenutku kada je smrt liberalizma već bila široko proglašen u zapadnom svijetu, on je tvrdio u “The Revolt of the Masses” (1930) da se liberalizam najbolje definiše kao "vrhovni oblik velikodušnosti". U liberalnim režimima, on je tvrdio, većina, koja ima silu na svojoj strani, priznaje slabijim manjinama pravo na život pod sopstvenim uslovima, najavljujući odlučnost da podjeli postojanje sa onima - i poštuje ih - koji imaju drugačiji pogled na to šta je dobro društvo.<br />
<br />
Da takva "velikodušnost" može biti izvor stvarne snage potvrđuju stvarni uspjesi liberalizma. Kasnije u njegovom životu, Popper, samoproklamovani liberalni "optimista", naveo je nekoliko liberalnih dostignuća kao nesporne činjenice. Ni u jednom drugom trenutku, ni na drugom mjestu, on je istakao 1986. godine, nisu ljudska bića bila više vrednovana, kao pojedinci, nego u liberalnim društvima: "Nikada ranije nisu njihova ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, bili tako poštovani i nikad ranije nisu toliko bili brojni, ljudi spremni da podnesu velike žrtve za druge, posebno za one koji su manje srećni od njih. "<br />
<br />
Popper nije bio dr Pangloss. Nije vjerovao da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova. Niti je previđao društvene probleme koji postoje u liberalnim društvima. Ali on je cijenio to što su moderna liberalna društva najbolji politički sistemi koje smo uspjeli napraviti. Vjerovao je da takva društva stvaraju najbolje uslove za individualni razvoj i društveni napredak. Nasuprot tome, on je bio duboko skeptičan prema utopijskim tvrdnjama zasnovanim na vjerovanjima u čovječju perfektnost. Čak i u liberalnim društvima, Popper zapaža, moć́ korumpira, državni službenici ponekad se ponašaju kao "državne gazde", a "džepni diktatori" i dalje ostaju. Bez obzira na to, u celom liberalnom i slobodnom svetu mnoga "najveća zla" života, uključujući ropstvo, užasno siromaštvo, nezaposlenost, zakonom propisane rasne i klasne razlike i vjerska diskriminacija su eliminisani ili u velikoj mjeri umanjeni.<br />
<br />
Popper je promovisao liberalizam pola decenije prije pada gvozdene zavjese u istočnoj i centralnoj Evropi. Milioni iz tog regiona tada su liberalizam posmatrali kao glavnu nadu za svoje zemlje, obećavajući im prije svega individualnu slobodu uz ekonomski prosperitet. Nagli kolaps komunističkih režima je zapravo bio izuzetan uspjeh za liberalizam. Ali samo liberalizam u najširem smislu je trijumfovao 1989. godine. Jer liberalizam nije intelektualno rigorozan sistem, manifestovan u jednoj institucionalnoj formi. To je, kao što je politički teoretičar Alan Ryan rekao u “The Making of Modern Liberalism” (2012), donekle "neugodan i intelektualno nespretan sistem" čija dostignuća nikad ne mogu biti više nego dvosmislena i ambivalentna.<br />
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
* * *</div>
<br />
Sam uspeh je veoma dvosmislen koncept koji zavisi od mnogo faktora. Bilo bi neprikladno da članovi liberalnog društava ikada očekuju više od djelimičnog uspjeha. S obzirom na to što je Immanuel Kant 1784. godine nazvao "ukrivljeno drvo čovječanstva", ambicije i nade liberalizma će uvek prevazilaziti njegova stvarna dostignuća. Osim toga, liberalno demokratskim društvima urođena je nestabilnost i nesavršenost, dijelom zbog konfliktnih zahtjeva liberalizma kako za individualnom autonomijom tako i za većom jednakošću. Zahvaljujući toj urođenoj tenziji, liberalizam nosi sjeme sopstvenog razaranja.<br />
<br />
Istovremeno, možda bi bilo kratkovidno gledati na navodne neuspjehe liberalizma kao nešto više od djelimičnih i privremenih. Čak i ako liberalizam ne obezbjedi telos ili vrhunsko dobro prema kome treba da stremimo, on nam pomaže da izbjegnemo veća zla, od kojih su najznačajniji surovost i strah koji ona ispiriše. Kao što nas podsjeća Ortega y Gasset, nije neznatan uspjeh to što "je ljudska vrsta stigla do tako plemenitog, tako paradoksalnog, tako rafiniranog" tokom dugačke istorije obilježenog krvoprolićem, netolerancijom i nasiljem. Ali, takođe je napomenuo da je takav stav često "previše komplikovan i složen da bi pustio duboko korijenje". Francuski filozof Raymond Aron je bio u pravu kada je 1978. godine napisao da liberalizam nije „filozofija za nježne duše". Prema riječima Poppera, liberali imaju dužnost da očuvaju liberalizam kroz netrpeljivost prema netolerantnim neprijateljima. Oni uvijek moraju biti na oprezu protiv onih koji bi pokušali da podrivaju liberalne vrijednosti i prakse korištenjem liberalnih institucija.<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">
<b>I pored svog napretka, liberalizam je nerazdvojiv od sumnji koje osjećamo u vezi s njim</b></blockquote>
<br />
Na kraju, liberalizam ne obećava ni ne donosi gotova rešenja za naše probleme. To nije skraćenica za univerzalno blaženstvo niti sinonim za utopiju. Skromnije, ona nastoji da ograniči političku moć i omogućava pojedincima, samim ili u dobrovoljnim udruženjima, da slobodno eksperimentišu u različitim sferama života. Kada ne uspemo, što neizbježno moramo, liberalne institucije nam dozvoljavaju da naučimo iz političkih propusta i ostvarimo postepeni napredak. Ova sposobnost učenja na greškama istovremeno predstavlja garanciju za određeni napredak i izvor trajnog nezadovoljstva. Nezadovoljstvo odražava inherentnu krhkost liberalizma. Ali kritičari i pristalice podjednako podcjenjuju adaptivnu otpornost i uspjeh liberalizma.<br />
<br />
Slučaj Sjedinjenih Država je poučan u ovom pogledu, kako zbog njihovih dostignuća tako i zbog borbe koja ih je pratila. Amandmani 18. i 21. američkog Ustava završili su neslavnu istoriju Prohibicije, najvećeg eksperimenta u američkoj istoriji. Amandmani 13., 14. i 15. služe kao konstantna podsjećanja na dugotrajne i duboko ukorijenjene moralne i institucionalne propuste. Danas, svako ko tvrdi da je zemlja manje liberalna kao posljedica okončanja ropstva i dodjeljivanja građanskih prava afroamerikancima, kao i ženama i indijanskim stanovnicima, s pravom bi bio ostrakizovan - ne zbog toga što je "politički nekorektan" (iako „politički korektnost " predstavlja značajan problem za liberalna društva), već zbog držanja iliberalnih shvaćanja da su politička i pravna nejednakost prihvatljiva, a kamoli prikladna, u okviru navodno liberalnih društava.<br />
<br />
Danas, zemlja koja bi proglasila slobodu vjeroispovijesti za hrišćane svih denominacija (ali samo hrišćane) teško bi se mogla smatrati liberalnom. Općenito, svaki pojam o individualnim pravima koji se primjenjuje samo na pojedince u jednom društvu, a isključuje druge, je nelogičan i nelegitiman. I danas, jedva da neko misli drugačije. Jedva da neko podržava obaranje presude u slučaju Brown v Board of Education koji je učinio segregaciju u školama nelegalnom ili ponovno uspostavljanje de jure segregacije ili ukidanje ženskog glasa. Svako ko bi to podržavao sa pravom bi bio ostrakizovan iz pristojnog društva. To je predstavlja izuzetnu promjenu u roku od manje od jednog vijeka i siguran je znak liberalnog napretka.<br />
<br />
I pored svog napretka, liberalizam je nerazdvojiv od sumnji koje osjećamo u vezi s njim. Te sumnje nam pomažu da obratimo pažnju, čak i proslavimo, kritičare liberalizma, koji ukazuju na njegove stvarne nedostatke. Međutim, manje pažnje treba posvetiti glasnim prorocima smrti liberalizma, koji proglašavaju čitav liberalni projekat mrtvim ili fatalno pogrešnim. U onoj mjeri u kojoj je liberalizam usmjeren ka rješavanju problema, makar samo postepeno, moramo i dalje pretpostavljati, eksperimentirati i pobijati hipoteze u potrazi za najboljim sredstvima održavanja i poboljšanja našeg suživota na Zemlji.<br />
<br />
Proglašavanje "smrti liberalizma" može da zazvoni alarme u medijima i pomogne prodaji knjiga, ali neće riješiti ni jedan od stvarnih problema sa kojima se suočavaju savremena liberalna društva, uključujući stvarne prijetnje liberalnim vrijednostima oko kojih se gotovo svi brinu i slažu.<br />
<br />
<i>Daniel H Cole <br />je profesor prava i javnih i ekoloških poslova na Univerzitetu Indiana u Bloomingtonu. Osnivač je Udruženja za pravno i ekonomsko pravo u Srednjem zapadu i Društva za pravo životne sredine i ekonomiju. Autor je sedam knjiga.</i> <br />
<br />
<i>Aurelian Craiutu <br />je profesor političkih nauka i vanredni profesor američkih studija na Univerzitetu Indiana u Bloomingtonu. Njegova najnovija knjiga je Faces of Moderation: The Art of Balance in the Age of Extremes (2016). Živi u Bloomingtonu. </i><br />
<br />
Izvor: Aeon <br />
<br />
prevod: Nikola Mojović </div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-45654643069569693082018-07-17T09:47:00.001+02:002018-07-17T09:47:49.166+02:00Revolucija će biti streamovana - kako Netflix pomjera televiziju izvan vremenskih ograničenja i nacionalnih tržišta<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibwh4gZqZAJvJ5kaueC3oRrvdLw4bOI2aYcTsTQ4ihk8i64Ls6mpv9au2lOVhuXsyl9k8cKs46Xb5mZn0lrj7I1PMCjKPE-9ttq-VdofjTmRXb463HYScI-B6IDvWZTfiw6qLMKo95z93G/s1600/netflix.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="360" data-original-width="640" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibwh4gZqZAJvJ5kaueC3oRrvdLw4bOI2aYcTsTQ4ihk8i64Ls6mpv9au2lOVhuXsyl9k8cKs46Xb5mZn0lrj7I1PMCjKPE-9ttq-VdofjTmRXb463HYScI-B6IDvWZTfiw6qLMKo95z93G/s640/netflix.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
Na vrhuncu ranog zvučnog filma Louis B. Mayer, šef najvećeg studija bio je kralj holivuda. Osamdesetih godina, sa studijskim sistemom u opadanju, "superagent" Michael Ovitz često se opisuje kao najmoćniji čovjek u gradu. Sada ta čast pripada nekome ko je vodio trgovinu za iznajmljivanje filmova u Phoenixu, Arizona.<br /><br />Ted Sarandos se pridružio Netflixu, firimi koja je iznajmljivanja DVD-jeve 2000. Kada je Netflix započeo svoj ulazak u posao streamovanja videa 2011, za 100 miliona dolara kupio je televizijsku dramu „House of Cards“, u kojoj glavne uloge igraju Kevin Spacey i Robin Wright a čiji je jedan od producenata bio filmski reditelj David Fincher. U to vreme ova devetocifrena suma je bila izvor podsmjeha, smatrana je rasipničkom i da pokazuje da Netflix možda može da bude krava muzara ali ne i ozbiljan takmac. Od kompanija za iznajmljivanje videa preko pošte teško da se moglo očekivati da ponudi ozbiljnu konkurenciju i napadne postojeće televizijske mreže i studije koji su građeni decenijama i čije rukovođenje je bilo poznato kao komplikovan posao.<br /><br />Umjesto toga, Netfix je postao industrija sam sa zebe. Sarandos, Netfixov direktor sadržaja i njegove kolege potrošiće između 12-13 milijardi dolara ove godine – više od bilo kog filmskog studija ili bilo koje televizijske stanice na sadržaj koji nije sport. Njihovi gledaoci će dobiti 82 filma u godini kada će Warner Brothers, Holivudski studio sa najvećom ponudom, u kina poslati svega 23. (Disney, najprofitabilniji studio, ove godine ponudiće samo 10 filmova), Netflix će producirati ili koproducirati 700 novih i licenciranih televizijskih emisija, uključujući više od 100 igranih drama i komedija, desetine dokumentaraca i emisija za djecu, stand-up specijala, rijalitija i talk show-a. Njihove ambicije prevazilaze Hollywood. Trenutno snimaju programe u 21 državi, uključujući Brazil, Njemačku, Indiju i Južnu Koreju.<br /><br />Sarandos svojim milijardama ne kupuje samo kvantitet već i kvalitet. Posle Finchera, upošljavao je i poznate i interesantne reditelje uključujući i Spike Leeja, Wachowske i braću Coen. On gradi tim etabliranih televizijskih hitmejkera: Ryan Murphy („Glee“ i „American Horror Story“) i Shonda Rhimes („Grey‘s Anatomy“ i „How to Get Away With Murder“) su postali deo tima. David Letterman se vratio iz penzije da uradi talk show. Na listi su se našli i Barack i Michelle Obama. Novac svakako pomaže: ugovor sa Murphyjem je prema izvještajima vrijedan 300 miliona dolara; govori se da Letterman dobija 2 miliona po emisiji, ali u sklapanju poslova sve više pomaže i rastuća reputacija kompanije, „Oni žele da budu na kanalu koji oni sami gledaju,“ kaže gospodin Sarandos.<br /><br />U prvom kvartalu ove godine Netflix je dobio 7.4 miliona novih pretplatnika. Ukupno to je više od 125 miliona pretplatnike od kojih je 75 miliona u Sjedinjenim Državama. Sa prosječnom pretplatom od 10 dolara to znači da korisnici uplaćuju negdje oko 14 milijardi dolara godišnjeg prihoda koje Netflix direktno investira u programe, marketing i tehnologiju – uz milijarde koje pozajmljuje. Goldman Sachs, banka, smatra da će do 2020 investirati i do 22,5 milijardi dolara godišnje u kreiranje sadržaja. To bi ih dovelo na rukohvat od sume koju ukupno na sadržaj troše sve američke televizijske mreže i kablovske kompanije.<br /><br />Primamljeno takvim prospektom, tržište procjenjuje vrijednost Netflixa na 170 milijardi $, što je više od Disneya. Neki analitičari smatraju da je to pretjerana procjena za kompaniju koja još nije ostvarila profit, koja ima 8,5 milijardi $ dugova i koja nije ima mnogo hit emisija. Njihovi konkurenti pak ovo smatraju pozivom na oružje. Upravo je prospekt izgradnje sličnih, vertikalno integrisanih proizvođača, kupaca i distributera sadržaja naveo AT&T, džina mobilnih telekomunikacija da kupi Time Warner za 109 milijardi $, a ako Comcast, najveći kablovski operator kupi najveću dio 21st Century Fox-a porodica Muroch će inkasirati više od 70 milijardi. Razlog je isti a ako Fox pak ode u ruke rivala Disney-a biće zato što Disney zna da ako želi da se takmiči sa Netflix-om moraće da posjeduje daleko više sadržaja nego što već ima.<br /><br />Tehnološki giganti, Amazon, Apple, Facebook, You Tube i Instagram takođe razvijaju svoja rešenja za stramovanje videa i za kreiranje sadržaja. „Prva misao koja svima pada na pamet je kako da se takmičimo sa Netflixom?“ kaže Chris Silbermann, direktor ICM-a, agencije koja zastupa mnoge od ljudi koji su sklopili velike ugovore sa Netflixom, uključujući gospođu Rhimes i komičare Jerryja Seinfelda (još jedan ugovor vrijedan 100 miliona) i Chrisa Rocka (da specijala, prema izvještajima za 40 milona). „Apple ne bi ni razmišljao o ovom biznisu da nije Netfilxa“, kaže Silbermann, „Niti bi Fox bio u igri.“ Rupert Murdoch je izabrao da podjeli Fox kako bi se sklonio sa puta Netflixu. Jeff Bewkewm bivši direktor Time Warnera-a, priznaje nakon pristanka da proda kompaniju da direktna veza sa potrošačem predstavlja veliku prednost za Netflix.<br /><br /><b>Niko ne može gledati sve...</b><br /><br />Za Bewkesa to predstavlja dramatičnu promjenu mišljenja. Početkom decenije on je sa prezirom gledao na ideju da Netflix može da bude takmac i poredio ga je sa „Alabanskom armijom“ „On jako dugo nije vjerovao da će internet biti značajan,“ kaže Reed Hastings, suosnivač i izvršni direktor Albanske vojske, izjavio je za The Economist u Amsterdamu, Netflixovom evropskom sjedištu.<br /><br />Ono što Bewkes nije video a Hastings jeste, je ne samo to da će bežični internet postati pouzdan provodnih za video visoke rezolucije, nego da će time promijeniti pravila televizijskog programa. Više neće biti TV kanala i termina, neće biti čekanja sljedeće sedmice kako bi saznali koga će da izdaju Lanisteri ili sa kim će spavati Dobra Supruga („The Good Wife“). Uz dovoljno široke internet „cijevi“ – a u septembru 2017 Netflix je zauzimao i do 20% svjetske potrošnje interneta prema proizvođaču mrežne opreme Sandvine – kompanija će biti u mogućnosti da svakom od svojih korisnika ponudi nešto što želi da gleda, kad god, gdje god želi i koliko god dugo to želi.<br /><br />Takva kompanije bi trebala dvije stvari: veliku, široku i često obnovljenu paletu programa; i dovoljno duboko razumijevanje navika svojih korisnika kako bi svakom od njih mogla da ponudio onaj dio programa koji bi im bio najprivlačniji. Ovaj miks širine i dubine, sadržaja i distribucije, globalnog i ličnog, nalazi se u jezgru Netflixonomije – nauke o tome kako navući ljude da se pretplate na televiziju na internetu.<br /><br />Jedan od razloga za Netflixovu žurbu je što u netflixonomiji pobjednik uzima ogroman udio profita. Vrijeme koje ljudi mogu da potroše na zabavu pred televizijskim ekranom je ograničeno, ako uspijete da im obezbjedite iskustvo u kome zaista uživaju u okviru tog vrjemenskog perioda ostaće bez razloga da plaćaju drugima za dalju zabavu pred ekranom - doduše oni će možda platiti dodatno za sportske programe i nekako izdržati reklame kada gledaju vijesti, istinite ili lažne. Veličina kompanije ovako rano predstavlja prednost i trka ka veličini ima korisnu nuspojavu u tome što podiže cijene proizvodnje programa njihovim rivalima dok im istovrjemeno smanjuje prihode. Netfilx “namjerno pokušava da uništi nas i postojeći ekosistem” kaže jedan od Hollywoodskih direktora. <br /><br />Todd Juenger iz istraživačke firme Sanford Bernstein kaže da bi Netflix mogao imati i do 300 miliona pretplatnika do 2026, sa prihodom od 15 $ po korisniku mjesečno to sugeriše zaradu od 24 milijadre pre odbijanja za poreze, amortizaciju i razlike u vrijednosti valute te da će imati vrijednost od najmanje 300 milijardi. Sa investitorima koji bi očekivali dalji rast kompanije, njena tržišna vrijednost bi bila znatno veća.<br /><br />Jedan dalekosežni učinak Netflixonomije je to što je promijenio računicu da li su serija, film ili emisija vrijedni pravljena. Prateći navike svojih gledalaca kompanije je prepoznala oko 2.000 "klastera ukusa". Analiza koliko uspješno će program dosegnuti, privući i zadržati klijente u određenim klasterima omogućuje Netflixu izračunati koliko troškova može biti opravdano za određeni projekat. Na ovaj način mogu ciljati vrlo precizne niše, umjesto širokih demografskih grupa od kojih televizijske mreže zavise. Odluke o tome koje projekte će tražiti, i hoće li ih izraditi, zavise od rukovodilaca u Hollywoodu; Sarandos ima 20 ljudi koji rade za njega koji imaju zavidnu moć da projektima daju "zeleno svjetlo". No, šefovi u sjedištu u Los Gatosu pomažu u određivanju budžeta.<br /><br />Kada je program spreman za oči gledalaca, na rukovodiocima iz Los Gatosa, poput Rodda Yellina podpredsjednika zaduženog za proizvod, je odluka kako da ga promovišu odgovarajućim korisnicima, i da provjere da li su, kako to kažu u kompanijskom govoru “oduševljeni”. On kaže da korisnici Netflixa u prosjeku skroluju kroz 40 - 50 programa na peronalizovanom početnim ekranima prije nego što izaberu koji žele da gledaju. Izbor može da zavisi i od detalja poput dizajna postera, koje Netflix podešava algoritamski prema aspektima filma ili emisije koji bi se najviše dopali određenom korisniku.<br /><br />Kombinacija personalizacije i dosega čini Netflixov početni ekranom najsnažnijim promotivnim sredstvom u industriji zabave, kaže Matthew Ball, analitičar digitalnih medija. Ovo omogućava kompaniji da ostvari bolje rezultate za prikaz programa nižeg kvaliteta, nego što to mogu njihovi konkurenti, pokazujući ih samo onima kojima će se takav program dopasti. Većina čitalaca The Economista neće čuti za "The Kissing Booth", srednjoškolsku romantičnu komediju koja je objavljena u maju. Kritičari su je mrzili. Ali je prikazana u više od 20 miliona domaćinstava; milione tinejdžera, algoritamski naciljanih, očarali su glavni glumci, Jacob Elordi i Joei King.<br /><br />Upravo ovo kvantitativno razumijevanje, i personalizovani marketing, projekata za posebnu publiku je omogućilo Netflixu da oživljava otkazane serije sa lojalnim fanovima, kao što su “Gilmore Girls”, ili da preuzme progrma koje su drugi odili poput “The Unbreakable Kimmy Schmidt”. Osvojili su nominacije za Emi za sjajne glumce iz serije o paru starijih žena, odbačenih od njihovih gej muževa, koje prave seks igračke (“Grace and Frnakie”) Dokumentarci poiput “Wild, Wild Country” postali su popularni ne samo zato što se o njima govori , već i zbog toga što su bili pogurani na početne ekrane korisnika, poster po personalizovani poster.<br /><br /><br /><b>… ali svako može da gleda ponešto</b><br /><br />Netflix može da preuzme rizik ovakvih projekata zato što ih neuspjeh košta manje nego druge. Ne usmjeravaju korisnike ka sadržaju koji su ostali iz njihovog klastera mrzili, tako da manje ljudi gubi povjerenje u brend zbog toga što su vidjeli program koji im se ne dopada. Neuspjesi ne donose oportunitetni trošak jer ne postoji mjesto u prajmtajmu koje oni zauzimaju; ni jedan drugi program neće biti otkazan jer TV mreža nije mogla programirati srijedu naveče. Stvari za koje tržište ne postoji, jednostavno nestanu.<br /><br />Jeftin, personalizovan, video bez reklama i predviđen da se gleda nekoliko epizoda odjednom smata se jednim od glavnih uzroka koji su ubrzali pad gledanosti tradicionalnih TV mreža, time nanoseći i veliku udaraca televizijskom marketingu. Milioni američkih domaćinstava odbacuju plaćanje za televiziju. Prema istraživanju Nielsena, amerikanci u starosnoj grupi od 12-24 godine danas gledaju duplo manje plaćeneog TV programa nego 2010, a oni starosti od 25-34 godine 40% manje. mreže posvećene emitovanju igranog i dječjeg programa su za razliku od onih posvećenih vijestima i sportu najteže pogođene. <br /><br />Kako bi ostale u igri, kablovske mreže i ostale streaming usluge naručile su stotine sati visokokvalitetnog igranog programa, pružajući nezapamćenu količinu dobre televizijske drame. To je zauzvrat bilo loše za kina. Prodaja ulaznica u Americi i Kanadi smanjila se za više od 20% između 2002. i 2017. - a za 30% po glavi. Američki studiji sada su ili u proizvodnji blockbustera - pet Disneyevih filmova objavljenih do sada ove godine ostvarili su zaradu od više od 4 milijarde dolara širom svijeta - ili su posvećeni niskobudžetnim ponudama koje je najbolje gledati u društvu, poput horora.<br /><br />Netflixonomija takođe mijenja način na koji serije da zaradite novac. Netflix obično kupuje ekskluzivna prava širom svijeta za emisijama koje pravi i kupuje, plaćajući nadoknadu nad proizvodnim troškovima. Kreatori pak predaju unosno licenciranje njihovih emisija na sekundarnim tržištima, jer u Netflixonomiji nema sekundarnih tržišta. To dovodi do jako unosnih dogovora unaprijed , ali nudi mnogo manje producentima ako naprave nešto što nadmašuje očekivanja. I što Netflixov udio na tržištu više raste, potreba da njegovi početni ugovori budu velikodušni opada.<br /><br /><b>Osjeti ono što osjeća zajednica</b><br />Dakle, proizvođači su oduševljeni dok gledaju konkurente koji pokušavaju oponašati Netflixov model integrisane proizvodnje i distribucije. Pod AT&T, njihovim novim vlasnikom, od HBO-a se očekuje da će ubrzati odmak od svoje premium-kablovske baze prema streaming-u. Već sada više ulažu u emisije razvijene izvan Sjedinjenih Američkih Država, te okončavaju partnerstva s inostranim distributerima kako bi mogli streamovati vlastite proizvode širom svijeta. Ove će godine potrošiti više od 2,5 milijardi dolara na razvoj sadržaja - kao i Hulu, američka streaming usluga koja je u vlasništvu četiri studija i najpoznatija po drami Sluškinjina priča (“The Handmaid's Tale”). Apple je zaposlio holivudske rukovodioce kako bi izgradili televizijsku ponude i obavezali su se da će uložiti najmanje milijardu dolara. YouTube - koji je gledaniji od Netflixa, ali ima manje udjeo u svjetskoj potrošnji interneta zbog sadržaja niže definicije - takođe ima uslugu pretplate uz njegovu mnogo veću besplatnu platformu. Disney povlači svoje filmove s Netflixa i pokreće vlastitu uslugu streaminga sljedeće godine, nadajući se da će im imena poput Pixar-a, Marvel-a i "Star Wars" filmova, a da ne spominjemo brojne princeze, dati prednost nad konkurentima.<br /><br />Amazon je možda najbolje postavljen za globalnu trku. Njegova video usluga već je dostupna skoro svugdje gdje je Netflix. Amazon Studios će potrošiti više od 4 milijarde dolara ove godine na sadržaj. Jeff Bezos, šef kompanije, rekao je da želi da Amazon ima velike i popularne hitove poput HBO-ovog "Game of Thrones". U tu svrhu platili su 250 miliona dolara za TV prava kako bi snimili seriju po motivima knjiga "Gospodar prstenova". Ali za Amazon, video će uvijek biti samo dio njihove velike strategije. Za Netflix, video je sve.<br /><br />Pored same veličine kompanije, Netflixove investicije van Sjedinjenih Država pružaju im dodatnu prednost u odnosu na konkurente. Uspijevaju da pretvore programe koji nisu snimljeni na engleskom u hitove: “Money Heis”, špansku kriminalističku seriju i “Dark”, Nejmačku naučnofantastičnu seriju o nestaloj djeci su gledali milioni u Sjedinjenim Državama, Meksiku i Brazilu. Devet od deset ljudi koji su gledali “Dark” to su činili van Njemačke. Predstojća izdanja uključuju "Sacred Games", Netflixovu prvu seriju na Hindiju i "Protector", turska superherojsku priču. Ovog ljeta počinje snimanje superherojske tinejdžerske drame na arapskom jeziku, "Jinn" će se snimati u Amanu i Petri. Ove serije će biti prevedene na niz drugih jezika, kao i Netflixove emisije na engleskom jeziku - a to znači i na engleski jezik. Amerikanci nisu naviknuti na sinhronizaciju filmova (izvan filmova Brucea Leea iz 1970-ih). Međutim, oni koji gledaju "Dark" i "3%", distopijski brazilski triler, izgleda da ih preferiraju u odnosu na titlove.<br /><br />Nudeći emisije van uobičajenih žanrova i skupljih nego što kompanije koje posluju samo na lokalnim tržištima mogu normalno priuštiti, ove emisije za cilj imaju da od Netflixa stvore primamljiv premium proizvod. One takođe omogućavaju Netflixu da pronađe najbolje pisce i režisere. U junu su Baran bo Odar i Jantje Friese, kreatori serije "Dark", potpisali ugovor da bi napravili više emisija za Netflix.<br /><br />Rast broja internacionalnih pretplatnika - 48% u 2016. godini i 42% u 2017. - sugeriše da strategija funkcioniše. Goldman Sachs, čije procjene spadaju u optimistične, utvrdio je da rast pretplatnika korelira s stopom dodavanja novog sadržaja. Međutim Netflix se suočava sa nekoliko potencijalnih izazova. Njihov model jednostavne pretplate je isto tako jednostavan prilikom otkazivanja iste. Netflix ne govori o tome koliko ljudi otkazuje pretplatu, ali istraživačka firma MoffettNathanson procjenjuje da je oko 3,5% mjesečno. To je mnogo više od premium-TV (oko 2%) i provajdera mobilnog interneta (bliže 1%). Drugi problem je Netflixova potražnja za internet protokom. Na tržištima koja nemaju zaštitu internet neutralnosti (kao što je Amerika), dominantni internet provajderi mogu odlučiti da svojim korisnicima ponude sopstvene streaming usluge i daju im prednost nat Netflix-om na sopstvenim mrežama. Svjesna ovakvih rizika, kompanija sve više uvjerava internetske i distributere plaćenih TV usluga kao što su Comcast, T-Mobile i Sky, da svojim korisnicima uz svoje usluge uključe i Netfix, što bi predstavljalo promjenu strategije za ove ustaljene industrijske magnate.<br /><br />Postoje i druge prilike za posrtanje. Industrija zabave je izložena javnosti i njenom bijesu zbog ponašanja njenih čelnika. Netflix je odbacio Spaceya iz “House of Cards” nakon optužbi o navodnom seksualnom zlostavljanju i morali su da otpuste visoko rangiranog rukovodioca zbog rasističkih uvreda; a osiguranje od eventualnih budućih skandala nije moguće. Ako ekonomija naravi pogrešno skretanje smanjujući apetit potrošača za plaćenom zabavom i apetit investitora za riskantnim ulaganjima, za kompaniju koja je vrednovana na osnovu mogućeg profita nakon 2022 to bi bio veliki udarac. Ovakav pad bi usporio rast Netflixa i dao vrijeme bogatim konkurentima poput Amazona ili Applea da ga sustignu u personalizaciji, talentu i ponudi.<br /><br />Neki misle da su čak i bez takvih smetnji Netflixovi izgledi preuveličani. U aprilu MoffettNathanson su izjavili da ne mogu opravdati Netflixovu cijenu akcija "pod bilo kojim scenarijem". Ali nisu savjetovali prodaju akcija, napominjući da investitori vjeruju Netflixovu “priču”. Od tada akcije su porasle za 38%, pošto je Netflix prijavio jedan od najuspješnijih kvartala prema rastu broja novih pretplatnika.<br /><br />Sjedeći u Amsterdamu, gospodin Hastings se ne slaže oko konkurencije. On tvrdi da ima prostora i za uspjeh konkurenatai da Netflix nastavi da dobija više vremena na ekranima. Umjesto toga gleda u izazove uspjeha - onih koji će se pojaviti kada Netflix ostvari veliko prisustvo u društvima širom svijeta. "Šta se desilo kada je Televisa bila 80% meksičkog televizijskog tržišta, kako je bilo onda? Kakav je bio njihov odnos sa vladom, sa društvom?", Pita Hastings. Ili Globo, brazilski medijski gigant. "Kako su se složili sa svojim društvima kada su tako jaki? Očigledno morate biti obazrivi kada postanete tako veliki. Kako su to uspjeli? "<br /><br />Prvi svjetski televizijski gigant još uvijek može dovoljno da uspije da bude u prilici da sazna.<br />
<br />
izvor: The Economist</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-49912541740936866292018-06-10T09:00:00.000+02:002018-06-10T21:32:34.710+02:00Imaju li kriptovalute smisla - kako sistemi plaćanja redefinišu novac<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>Autori: Antonio Fatás, Beatrice Weder di Mauro</b><br />
<b><br /></b>
<i>Ekonomisti često odbacuju kriptovalute, ali preduzetnici i fintech entuzijasti nastavljaju da vide potencijal u njima. Ovaj tekst razmatra teorijske i praktične argumente s obje strane rasprave. Tradicionalne valute su nadmoćno superiornije kao oblici novca, a prednost kriptovaluta zbog lakše regulacije vjerovatno neće potrajati. Ipak, ostaje veliki potencijal za inovacije u platnim sistemima.</i><br />
<i><br /></i>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLEAEDZp6uiyBTw8jc41w2Ih0j2jkHyYib9KooV4svgFxbfZft7-2R2CofZxrcZLrzQ2Br-RyRYi8aGxSFNfHRh3JOdwf1TLIKNytiJpLkQ2nEMwF2p3b6URvL3qqF0TmKVVWLBchWb4Wy/s1600/cryptocurrency-3085139_960_720.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="591" data-original-width="960" height="393" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLEAEDZp6uiyBTw8jc41w2Ih0j2jkHyYib9KooV4svgFxbfZft7-2R2CofZxrcZLrzQ2Br-RyRYi8aGxSFNfHRh3JOdwf1TLIKNytiJpLkQ2nEMwF2p3b6URvL3qqF0TmKVVWLBchWb4Wy/s640/cryptocurrency-3085139_960_720.jpg" width="640" /></a></div>
<i><br /></i>
<br />
Postoji snažan kontrast između stavova fintech entuzijasta i ekonomista prema kriptovalutama. Prema prvim, kriptovalute narušavaju finansije, privatiziraju novac, čine staromodno bankarstvo i središnje banke nevažnim i prevaziđenim, omogućuju besprijekorne globalne transakcije bez troškova, te konačno, demokratiziraju finansijski sistem. Suprotno tome, ekonomisti imaju sasvim sumoran pogled, ukazuju da "kriptovalute nemaju smisla" (Danielson, 2018), da je bitcoin inferiorni oblik novca, najnovija manifestacija balona „holandskih lala“ čija je cijena osjetljiva na manipulaciju (Gandal i drugi, 2017). Bitcoinov blockchain, uz to što je ekološka katastrofaje, opisan je kao "najpreteranje promovisana tehnologija svih vremena" (Roubini i Byrne 2018).<br />
<br />
<b>Nadmoćni argument protiv kriptovaluta</b><br />
<b><br /></b>
Kao ekonomisti, koristeći standardne argumente, lako se možemo saosjećati s gledištem da se kriptovalute ne mogu takmičiti s tradicionalnim valutama. Svaki ekonomski udžbenik navodi da novac služi za tri svrhe: medij razmjene, jedinicu računa i za čuvanje vrijednosti.<br />
<br />
U prva dva slučaja, tradicionalne valute dominiraju zbog jakih mrežnih efekata. Euro ili američki dolar prihvaćeaju se na velikim geografskim područjima i stoga dobro funkcionišu kao sredstvo razmjene. U okviru njihovih zemalja, sve cijene i plate denominirane su u eurima ili dolarima, a dodavanje ostalih obračunskih jedinica (valuta) u naš svakodnevni život predstavlja dodatni trošak za privredne agente. Drugim riječima, uspostavljene tradicionalne valute imaju veliku početnu prednost u odnosu na bilo kakvog konkurenta, uključujući i kriptovalute.<br />
<br />
Kod spremišta vrijednosti, postoje dvije dimenzije koje su važne. Vrijednost fiat novca je funkcija sposobnosti centralnih banaka da zadrže nisku inflaciju. Sve u svemu, među razvijenim privredama, centralne banke bile su prilično uspješne u održavanju niskog nivoa inflacije, čak i globalno, ovih dana ima malo slučajeva inflacije koja se otela kontroli. Nasuprot tome, pored svih njihovih obećanja o slobodi od centralne vlasti i demokratizaciji novca, zbog promjenljivosti njihovih cijena, mnoge kriptovalute pokazale su se neuspješnim kao spremište vrijednosti. Generalno, sistem konkurentskog privatnog novca vjerovatno neće donijeti stabilnost cijena (Fernández-Villaverde i Sanches 2016).<br />
<br />
Druga dimenzija koja je važna za spremište vrijednosti je koliko vjerujemo posrednicima koji drže naš (elektronski) novac. U načelu, kriptovalute su izgrađene oko čvrstih sigurnosnih mjera i nije potrebno da se oslanjaju na posrednike. No, iskustva su pomješana što zbog sigurnosnih propusta i drugih skandala. Tradicionalne banke imaju prilično robusnu infrastrukturu (barem u razvijenim privredama) za obradu krađe identiteta i grešaka, osim toga, one su regulirani i tipično, pružaju djelomično osiguranje depozita za razliku od kriptovaluta. U ovoj drugoj dimenziji možda neće biti jasnog pobjednika, a možda će biti i budućih promjena koje bi doprinjele jačanju sigurnosnih karakteristika bilo kojeg oblika novca.<br />
<br />
Osobina novca koja je obično zanemarena u udžbenicima je anonimnost. Poput gotovine, neke kriptovalute nude skoro potpunu anonimnosti nositelju. Da li je to važno za većinu korisnika, je u najmanju ruku podložno raspravi. Očito je pogodnost za sve vrste nezakonitih primjena, od utaje poreza do trgovine drogom i industriju ransomware-a. Proširena upotreba gotovine za financiranje ilegalnog poslovanja jedan je od razloga zašto centralne banke smanjuju izdavanje novčanica sa većom denominacijom - na primjer, ECB je ukinuo novčanicu od 500 eura.<br />
<br />
Ne smijemo zaboraviti konačnu dimenziju u kojoj kriptovalute ne uspijevaju, ona nije vezana za svojstva novca, nego za potrebu da kreditor krajnje instance stabilizuje finansijska tržišta, posebno u vrijeme krize. Po dizajnu, kriptovalute se temelje na formulama i algoritmima, od kojih neki uključujući i ograničenje likvidnosti, nisu sposobni da rješavaju svakodnevne zahtjeve izdavaoca likvidnosti. Prema svemu što znamo o monetarnoj politici to je manje od idealnog, stoga tradicionalne valute ponovno imaju prednost.<br />
<br />
<b>Da li je to sve? Živjele tradicionalne forme novca?</b><br />
<b><br /></b>
Ne baš. Postoji jedan aspekt u kojem analiza ekonomista pada. Govorimo o novcu, valuti i načinu plaćanja kao ekvivalentnim konceptima. To je bilo slučaj kada je novac bio zlato ili kada smo se oslanjali na bankovne bilješke. U tim slučajevima, sva ova tri koncepta su identična - novčanica od 100 eura je imovina, valuta je njezina jedinica računa (euro) i upotrebljavamo je kao sredstvo plaćanja kada je fizički predajemo prodavcu. Ali danas je većina novaca elektronska i nalazi se na bankovnim računima. Vrijednost valute određena je politikama centralne banke. No, vrijednost novca pohranjenog na bankovni račun zavisio od toga koliko imate povjerenja u banku. I, što je još važnije, da ga upotrijebite kao medij za razmjenu, potreban vam je postupak koji vam omogućuje prijenos vašeg bilansa na račun druge osobe. Taj proces obično uključuje tri dijela:<br />
<br />
• "uređaj" koji kupac koristi da izvrši plaćanje (npr. ček, aplikacija na pametnom telefonu ili pametnom satu, debitna kartica);<br />
• način provjere autentičnosti kupca (i prodavca) - potpis, otisak prsta, PIN kôd ili digitalni token; i<br />
• infrastruktura (mreža) koja povezuje bankovni račun kupca i prodavca i izvršava transfer.<br />
<br />
U takvom okruženju novac može biti dobro definisan kao spremište vrijednosti (balans na mom računu), ali ne kao sredstvo razmjene. Mogu postojati višestruki načini plaćanja koja nisu ekvivalentni jer različito definišu iskustvo, trošak, efikasnost ili čak upotrebljivost imovine koju zovemo novcem. Možda se desiti da prodavac ne prihvata debitnu karticu koju nosim. Može biti da postoji velika naknada ako koristim kreditnu karticu. Govoreći o novcu kao identičnom načinu plaćanja u ovakvom okruženju može biti pogrešno.<br />
<br />
<b>Kada tehnologija kreira svoju sopstvenu vrstu novca</b><br />
<b><br /></b>
U zemljama u kojima tradicionalni bankovni računi nisu bili sveprisutni, a mobilni telefoni jesu, bili smo svjedoci inovacije u obliku novca koji se sastoji od stanja računa sačuvanih kod telekomunikacijskih kompanija (npr. M-Pesa u Keniji). Jedinica računa ostala je tradicionalna valuta koju definiše centralna banka, ali novac je sada redefinisan na osnovu dostupnosti i jednostavnosti tehnologije plaćanja - mobilnog telefona. Tradicionalni posrednik, banka, zamijenjen je 'tehničkim posrednikom'. Tradicionalna valuta nije poremećena, ali narušava se tradicionalni oblik novca (preko posrednika banaka) i potencijalno način na koji razmišljamo o monetarnoj politici i prijenosu novca.<br />
<br />
<b>Kada tehnologija ne može čekati i odluči stvoriti paralelne valute.</b><br />
<br />
Zamislite da ste frustrirani sporim i skupim sistemima plaćanja i bankovnim prijenosima, što je stvarnosti na mnogim tržištima, i vi odlučite da želite poremetiti tržište. Direkta tržišna utakmicama s bankama nije lako zbog regulatornog tereta stvaranja banke. Što ako biste mogli proizvesti paralelnu uslugu plaćanja pomoću različite infrastrukture koja se oslanja na efikasnu i sigurnu tehnologiju (blockchain) i kriptovalutu? To je bio jednostavan put kojim su isšli mnogi fintech startapi i inicijative. Prednost Bitcoina (ili bilo koje druge kriptovalute) nije bila u njihovom elektronskom obliku, već u tome što je pružila jedinstven sistem u kojem su svi računi sačuvani u istoj "instituciji" (kao da smo svi koristili istu banku). I zato što oblast nije bila regulisana, nije bilo potrebe za preovladavanjem regulatornih prepreka.<br />
<br />
Dva primjera tog razvoja: Circle je osnovan u oktobru 2013. godine s ciljem inoviranja peer-to-peer transfera koristeći Bitcoin za prijenos; Ripple, koji je prvi put objavljen 2012. godine, nadao se inovirati prekogranični sistem plaćanja između banaka (i velikih korporacija). Njegova se polazna tačka također trebala osloniti na kriptovalutu (XRP) koja bi poslužiti kao sredstvo plaćanja. Sve institucije bi imale račune na istom mjestu i sustav bi mogao biti brz i efikasan.[1]<br />
<br />
Tradicionalne banke, naravno, mogle su pružiti slične usluge oslanjajući se na bruto obračunske procese u stvarnom vremenu putem jednog posrednika (kao što je centralna banka) gdje korisnici za plaćanje koriste elektronske uređaje ili debitne kartice. Međutim, banke su se suočile s dvije teškoće: izmjenom naslijeđenih sistema i koordinacijom preko već uspostavljenih platnih mreža; i jedno i drugo je skupo i oduzima mnogo vremena. U slučaju međunarodnih transakcija, suočili su se s poteškoćama upravljanja udruženim sredstvima za očuvanje likvidnosti u različitim valutama, budući da ne postoji svijetska centralna banka. U ovom okružjenju, novi sistem koji se temelji na kriptovaluti ("globalna valuta") izgledao je kao pobjednički prijedlog.<br />
<br />
Ono što je zanimljivo u tri navedena primjera (M-Pesa, Circle i Ripple), jest ta da tehnologija plaćanja redefiniše koncept novca, a u dva od od tri slučaja putem uvođenjem nove (kripto) valute.<br />
<br />
<b>No, dodavanje nove valute iziskuje veliki trošak (da, ekonomisti su opet u pravu)</b><br />
<b><br /></b>
Uprkos potencijalnim prednostima inoviranja platnih sustava primjenom jedinstvene valute kao što je Bitcoin, malo je dokaza da transakcije u Bitcoinu zamjenjuju tradicionalne valute. Čini se da su prednosti tradicionalnih valuta koje u sprezi sa mrežnim efektom znatno veće od praktičnosti i potencijalnih poboljšanja efikasnosti novih sistema poput Bitcoina. To što su obračunska jedinica, u kombinaciji s obveznim prihvatanjem utvrđenih valuta, čini tradicionalne valute geranlnim sredstvom razmjene. Kako se kriptovalute suočavaju s otporom u njihovom usvajanju kao sredstvima plaćanja, neki od pionira razmatraju njihove strategije. I Circle i Ripple odmiču se od kriptovaluta i traže načine primjene njihovih tehnologije kod tradicionalnih valuta.[2] Brzina i efikasnost zvučali su kao sjajna ideja, ali ne ako od korisnika zahtjevate da dodaju i razmišljaju o još jednoj valuti, kursu i neizvjesnosti njene vrijednosti.<br />
<br />
<b>Dakle, promjene će doći iz blockchaina, a ne Bitcoina?</b><br />
<b><br /></b>
Naglasak na blockchainu dolazi od prvobitnog izazova Bitcoina kao alternative tradicionalnim valutama. Uz to postojao je snažan stav da je decentralizovani model čuvanja transakcijskih podataka i praćenja računa nadmoćniji od tradicionalnog modela centralnih banaka i poslovnih banaka kao posrednika u platnom sistemu. No dokazi da je decentralizacija (kao što je zamišljeno u izvornoj formulaciji blockchaina) odgovor na neučinkovitost platnog sistema do danas su se pokazali nedovoljnim. Takođe postoji dosta potencijalnih tehnoloških rješenja (uključujući distribuirane tradicionalne baze podataka s ažuriranjem u stvarnom vremenu) koje bi mogle biti dio promjena. Mnoge centralne banke i financijske institucije eksperimentišu s različitim oblicima distribuiranih računovodstvenih tehnologija (sa i bez upotrebe novih valuta), no do sada su zaključile da nisu spremi za to da zamjene već uspostavljene platne sisteme (BIS 2018).<br />
<br />
<b>Zaključak</b><br />
<b><br /></b>
Pobornici razvoja finansijskih tehnologija vide tehnologiju kao silu koja može učiniti finansijske posrednike i tržišta efikasnijim. Kriptovalute su se smatrale krajnjim poremećajem jer su novim učesnicima na tržištu omogućili da brzo izazovu tradicionalne banke bez potrebe da se bave teretom visoko regulisanog sektora. No, uprkos potencijalu, kriptovalute se suočavaju s realnošću nepremostivih prednosti već uspostavljenih valuta, a ne uspijevaju osvojiti prostor kao sredstvo plaćanja. Štaviše, regulatori širom svijeta vode obraćaju pažnju na izdavanje kriptovaluta, a neki su se krenuli da ih zabrane ili ograniče.<br />
<br />
No, uprkos nedostatku uspjeha, postoje i drugi načini na koje tehnologija može inovoacijom zamjeniti novac. Posebno, očekujemo da će rastće očekivanje bržih i efikasnijih platnih sistema postati katalizatori inovacija u ovoj sferi. Ovakve inovacije ostavi će tradicionalne valute kakve ih poznajemo, ali mogu redefinisati način na koji se računi kreiraju i na načina kojima im se pristupa kao sredstu plaćanja.<br />
<br />
Reference<br />
<br />
BIS (2018), “Central bank digital currencies”, Committee on Payments and Market Infrastructures, mart.<br />
Danielsson, J (2018), “<a href="https://voxeu.org/article/cryptocurrencies-dont-make-sense" target="_blank">Cryptocurrencies don’t make sense</a>”, VoxEU.org, 13 februar.<br />
Gandal, N, J Hamrick, T Moore and T Oberman (2017), “<a href="http://cepr.org/active/publications/discussion_papers/dp.php?dpno=12061" target="_blank">Price manipulation in the Bitcoin ecosystem</a>”, CEPR Discussion Paper 12061.<br />
Fernández-Villaverde, J and D Sanches (2016), "<a href="http://cepr.org/active/publications/discussion_papers/dp.php?dpno=11095" target="_blank">Can currency competition work?</a>", CEPR Discussion Paper 11095.<br />
Roubini, N and P Bryne (2018), “The Blockchain pipe dream”, Project Syndicate 5, mart.<br />
<br />
Bilješke<br />
<br />
[1] Da bismo bili jasni, ne tvrdeimo da je to jedini razlog zašto su te kompanije počele s kriptovalutama, ali im je omogućilo da svoje poslovne modele brzo pokrenu.<br />
[2] Pogledati primjer <a href="https://www.bloomberg.com/news/articles/2018-01-25/ripple-wants-xrp-to-be-bitcoin-for-banks-if-only-the-banks-wanted-it" target="_blank">ovdje</a>.<br />
<br />
Izvor: VoxEU<br />
Preveo: Nikola Mojović</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-46513408751262965352018-05-06T01:22:00.000+02:002018-05-06T01:22:46.419+02:00Venecuelanski digitalni kaudiljo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: left;">
<b><span style="font-size: small;"><span style="font-family: inherit;"> pišu Allison Pytlak i Brandon Valeriano</span></span></b></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmYrCHeRMuiD5ZEBhDaXw_JcpxeHVCUTA9R_6htsF7x9LeF0Dm6jWRHehNBIHxJcWMNG4UYxiuAcn1EKk-jefNwqeROE6vn_W3ePOWFJA_UVaMNxpcXQn1RxWsOI-LcBcZnWjCXh-BwGcJ/s1600/Venezuela_censorship-848x320.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="320" data-original-width="848" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmYrCHeRMuiD5ZEBhDaXw_JcpxeHVCUTA9R_6htsF7x9LeF0Dm6jWRHehNBIHxJcWMNG4UYxiuAcn1EKk-jefNwqeROE6vn_W3ePOWFJA_UVaMNxpcXQn1RxWsOI-LcBcZnWjCXh-BwGcJ/s640/Venezuela_censorship-848x320.png" width="640" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Bilo bi podcjenjivanje reći da je nivo javnog nezadovoljstva u Venecueli dostigao nove visine. Država je na rubu kolapsa i njen odgovor na tešku situaciju su nasilne reakcijama i onlajn napadima.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Vladina reakcija tokom jula i avgusta - uključujući nasilnu represiju i proizvoljna pritvaranja, šokirala je svijet i podstakla sankcije i osudu. S obzirom na obim fizičkih pritisaka, nije iznenađenje da postoji i značajna digitalna represija izgrađena na dugogodišnjem ograničavanju pristupa internetu i van mrežnim odmazdama za neslaganja izneta na internetu. Kao deo naše serije koja istražuje linije fronta digitalne represije, okrećemo se ka Venecueli.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Kao što <a href="http://zaperoqueando.blogspot.ch/2012/01/ante-las-amenazas-de-un-delincuente.html" target="_blank">napominje</a> venecuelanski novinar Luis Carols Diaz, “suočavamo se sa novom klasom sajber ratovanja… koja utiče na slobodu govora na internetu i sprečava kritike protiv vlade. Ovo je vrsta digitalnog paramilitarizma i koje je cilj da eliminišu ljude na društvenim mrežama.” Naše istraživanje sugeriše sa je sajber sukob koji se vodi za održavanje unutrašnje sigurnosti opasniji od bilo kog međunarodnog međudržavnog digitalnog sukoba do danas.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Digitalna represija u Venecueli podrazumijeva dvije forme - digitalne akcije sa ciljem da zatvore onlajn prostore za slobodno izražavanje i oflajn kažnjavanje koje uključuje i fizičko kažnjavanje. Ovi potezi su ključne prepreke i izvori zabrinutosti jer je sajber aktivizam snažan u Venecueli, često podržan od strane disidenata širom svijeta.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<a href="https://www.indexoncensorship.org/2017/05/venezuela-deterioration-internet-access/" target="_blank">Zajednička izjava</a> 21 organizacije građanskog društva i medijskih grupa objavljena u maju opisuje kako su prakse cenzure primjenjivane na tradicionalne medije primorale ljude da se okrenu internetu kao osnovnom sredstvu za slobodu izražavanja i pristupu informacijama.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Vlada je odgovorila blokiranjem internet stranica i ograničavanjem sadržaja. Kako piše u zajedničkoj izjavi, “zvanični diskurs prema internetu, a posebno društvenim mrežama, uznemirava: direktor Nacionalne komisije za telekomunikacije nedavno je izjavio da su društvene mreže “opasne” i da predstavljaju sredstvo za vođenje “nekonvencionalnog rata”.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Česte <a href="https://freedomhouse.org/report/freedom-net/2016/venezuela" target="_blank">taktike</a>, koji se konstantno razvijaju, uključuju <a href="http://www.slate.com/blogs/future_tense/2014/02/19/netizen_report_venezuela_s_state_owned_isp_blocking_opposition_sites.html" target="_blank">blokiranje internet stranica</a>, podsticanje samocenzure i uklanjanje sadržaja preko odgovornosti treće strane, te široku primjenu zakona koji zabranjuju bilo koji sadržaj koji ugrožava "javni red.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Na primjer, u julu 2015. godine, informativna agencija Infobae je objavila da je njen <a href="http://www.businessinsider.com/r-venezuela-blocks-argentine-website-showing-politicians-corpse-2014-10" target="_blank">informativni portal</a> blokiran nakon objavljivanja dva kritička teksta. Direktor La Patilla, najvećeg digitalnog distributera u zemlji, je 1. oktobra 2015. godine objavio <a href="http://nmnoticias.ca/41972/proveedor-de-internet-del-estado-venezolano-bloquea-portal-de-noticias-la-patilla/" target="_blank">da je u Karakasu saobraćaj na njegovoj veb stranici blokirao Cantv, državni internet provajder</a>. Pored toga, pokrenula se i "<a href="http://www.el-nacional.com/siete_dias/Maduro-lucha-trending-topic_0_654534630.html" target="_blank">sajber vojska</a>", poznata kao "la tropa" (vojska), kako bi omogućila vladi da reaguje agresivno i ofanzivno. </div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Navodno je pristup Internetu <a href="https://www.indexoncensorship.org/2017/05/venezuela-deterioration-internet-access/" target="_blank">značajno pogoršan</a> od maja 2016. godine, kada je vlada proglasila vanredno stanje i zvanično započela filtriranje sadržaja na mreži i nadzor interneta.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Netizen izvještaj navodi nedavne incidente:</div>
<ul style="text-align: left;">
<li>28. juna korisnici interneta u Venecueli su <a href="http://www.slate.com/blogs/future_tense/2017/06/30/netizen_report_venezuela_s_conflict_moves_from_the_streets_to_the_internet.html" target="_blank">prijavili</a> da je nekoliko značajnih veb stranica i društvenih medija bilo oflajn na oko sat vremena. Prema Venecuelanskoj obavještajnoj službi, Cantv-ovi DNS serveri nisu odgovarali na zahtjeve na Facebook-u, Tvitter-u, YouTube-u, Instagram-u i Periskopu.</li>
<li>Krajem avgusta, predsjednik Nikolas Maduro naredio je da se istraže zaposlene u Tviteru u Venecueli zbog suspenzije računa 180 zaposlenih u vladi i čavista (pristalica bivšeg predsjednika Uga Čaveza).</li>
<li>Maduro je takođe obećao da će stvoriti hiljade novih naloga, vjerovatno u svrhu trolovanja, kako bi nastavio "borbu na društvenim medijima".</li>
</ul>
Posebna prijetnja je korištenje konvencionalnog nasilja kao odgovor na digitalni aktivizam, zamagljivanje granice između digitalnog i nedigitalnog neuobičajeno u sajber konfliktu. Prema studiji <a href="https://freedomhouse.org/report/freedom-net/2016/venezuela" target="_blank">Freedom on the Net iz 2016. godine</a>, onlajn novinari su se suočili sa proizvoljnim hapšenjima i konfiskacijom opreme dok su pokrivali političke događaje, proteste i redove za kupovinu zaliha. Drugi izvještaji ukazuju na zastrašujuće nasilje kao odgovor na tehnologiju koja oslobađa.<br />
<br />
<div style="text-align: left;">
Nada da će digitalni aktivizam ponuditi jednostavan način za borbu protiv moći koju država posjeduje nad stanovništvom nastavlja da se smanjuje zato što međunarodni sistem ne nudi nikakav odgovor na izazov digitalne represije. Digitalni šerifi se spremaju da ograniče i spriječe bilo kakvu prijetnju državi koju joj može nanijeti aktivizam na mreži.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Jednostavno je uspostaviti digitalnu represiju kada država drži kontrolu nad onlajn sistemima, Digitalna represija predstavlja nastavak ideje da jaka država održava monopol nad nasiljem. Monopoli se protežu mnogo dalje od jednostavnog nasilja; monopol nad informacijama i prijenosom informacija predstavljaju značajnu prijetnju progresu. Dok ne prepoznamo ovu prijetnju i njen značaj, aktivizam će biti ograničen u online sferi i još više zabrinjavajuće, aktivizam će nastaviti da dovodi do nasilnog konvencionalnog terora počinjenog od strane autoritarnih država.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Izvor: Niskanen centar</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
preveo: Nikola Mojović </div>
</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-40807724856291013602018-04-23T19:52:00.000+02:002018-04-23T20:20:03.956+02:00Nemoguće je preći preko stoprocentnog neuspjeha socijalizma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="OutlineElement Ltr SCXW122230903" style="text-align: left;">
<div class="Paragraph SCXW122230903" lang="EN-US" paraeid="{f6643433-dd1f-498c-bf13-70ab7e2723a4}{22}" paraid="1421996983" style="color: windowtext; padding-left: 0px; padding-right: 0px; vertical-align: baseline;" xml:lang="EN-US">
<span style="font-family: inherit;"><b><span class="TextRun SCXW122230903" lang="SR-LATN-BA" style="line-height: 19px;" xml:lang="SR-LATN-BA">piše</span><span class="TextRun SCXW122230903" lang="SR-LATN-BA" style="line-height: 19px;" xml:lang="SR-LATN-BA">: </span><span class="TextRun SCXW122230903" lang="SR-LATN-BA" style="line-height: 19px;" xml:lang="SR-LATN-BA">Kristian</span><span class="TextRun SCXW122230903" lang="SR-LATN-BA" style="line-height: 19px;" xml:lang="SR-LATN-BA"><span class="NormalTextRun SCXW122230903"> </span></span><span class="TextRun SCXW122230903" lang="SR-LATN-BA" style="line-height: 19px;" xml:lang="SR-LATN-BA">Niemietz</span><span class="TextRun SCXW122230903" lang="SR-LATN-BA" style="line-height: 19px;" xml:lang="SR-LATN-BA"><span class="NormalTextRun SCXW122230903"> </span></span><span class="EOP SCXW122230903" data-ccp-props="{"201341983":0,"335559739":160,"335559740":259}" style="line-height: 19px;"> </span></b></span></div>
<div class="Paragraph SCXW122230903" lang="EN-US" paraeid="{f6643433-dd1f-498c-bf13-70ab7e2723a4}{22}" paraid="1421996983" style="color: windowtext; padding-left: 0px; padding-right: 0px; vertical-align: baseline;" xml:lang="EN-US">
<span style="font-family: inherit;"><b><span class="EOP SCXW122230903" data-ccp-props="{"201341983":0,"335559739":160,"335559740":259}" style="line-height: 19px;"><br />
</span></b></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgP8nvgHiCItTzHAFpajqY2Bsn9KKopuiRT16ukRVEI4__bMFoyaq-tJ5gZvsnxFrPTtWf4x50maBxGA42O49UlNfeRPZkxbKg8nQR8QMFJLh2OSyqSFWhONNp2JIB0R-G9sTPOKJhqwmA-/s1600/red+WSJ.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="810" data-original-width="1242" height="416" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgP8nvgHiCItTzHAFpajqY2Bsn9KKopuiRT16ukRVEI4__bMFoyaq-tJ5gZvsnxFrPTtWf4x50maBxGA42O49UlNfeRPZkxbKg8nQR8QMFJLh2OSyqSFWhONNp2JIB0R-G9sTPOKJhqwmA-/s640/red+WSJ.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="Paragraph SCXW122230903" lang="EN-US" paraeid="{f6643433-dd1f-498c-bf13-70ab7e2723a4}{22}" paraid="1421996983" style="color: windowtext; padding-left: 0px; padding-right: 0px; vertical-align: baseline;" xml:lang="EN-US">
<br />
Socijalizam je ponovo u modi. Kolumne u kojima
nam preporučuju da prestanemo da se brinemo oko ranijih neuspjeha socijalizma i
da se umjesto toga okrenemo ka njegovom
budućem potencijalu su već prerasle u samostalni žanr.<br />
<span lang="sr-Latn-BA"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-BA">Na primjer, Bhaskhar Sunkara, osnivač magazina
Jacobin, nedavno je za </span><a href="https://mobile.nytimes.com/2017/06/26/opinion/finland-station-communism-socialism.html?_r=0&referer=https://t.co/7s78KL2P2c?amp=1"><span lang="sr-Latn-BA">Nju Jork Tajms</span></a><span lang="sr-Latn-BA"> napisao tekst u kome
tvrde da će sljedeći pokušaj izgradnje socijalističkog društva biti u
potpunosti drugačiji.</span><br />
<span lang="sr-Latn-BA"><i><br /></i></span>
<span lang="sr-Latn-BA"><i>"Ovog puta, ljudi će imati pravo
glasa. U stvari pravo da debatuju, razmišljaju i nakon toga glasaju -
posedujući nadu da se ljudi mogu zajedno organizovati kako bi postavili
čovječanstvo na novi pravac. Kada ogolimo socijalizam do njegovog jezgra i vratimo ga njegovim korijenima to je
ideologija radikalne demokratije. </i></span><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…]</span></i><i><span lang="sr-Latn-BA"> On teži osnaživanju građanskog društva kako bi omogućio učestvovanje u
odlukama koje utiču na naše živote</span></i><span lang="sr-Latn-BA">"</span><br />
<span lang="sr-Latn-BA"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-BA">Nathan Robinson, urednik Current Affairs
magazina, </span><a href="https://www.currentaffairs.org/2017/10/how-to-be-a-socialist-without-being-an-apologist-for-the-atrocities-of-communist-regimes"><span lang="sr-Latn-BA">piše</span></a><span lang="sr-Latn-BA"> da socijalizam nije bio neuspješan. Samo nikada
nije bio pravilno sproveden:</span><br />
<span lang="sr-Latn-BA"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-BA">"<i>Nema ništa lakše nego biti zagovornik
socijalizma i biti protiv zločina počinjenih od strane komunističkih režima iz
prošlog vijeka. </i></span><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…]</span></i><br />
<i><span lang="sr-Latn-BA"><br /></span></i>
<i><span lang="sr-Latn-BA">Kada mi neko ukaže na Sovjetski savez ili Kubu
i kaže "Eto, to je tvoj socijalizam,"
moj odgovor je </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…] </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA">da ti režimi nemaju nikakvu vezu sa principom za koji se ja borim. </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…] </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA">Istorija Sovjetskog Saveza nam ne govori mnogo o "komunizmu" </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…]</span></i><br />
<i><span lang="sr-Latn-BA"><br /></span></i>
<i><span lang="sr-Latn-BA">Ja mogu da povučem razliku između pozitivnih i
negativnih efekata političkog programa. Sviđa mi se dio o omogućavanju da
radnici dobiju veći dio rezultata njihovog rada. Ne sviđa mi se dio o ubijanju
disidenata.</span></i><span lang="sr-Latn-BA">"</span><br />
<br />
<span lang="sr-Latn-BA"><a href="https://medium.com/@OwenJones84/my-thoughts-on-cuba-32280774222f">Owen Jones piše</a></span><span lang="sr-Latn-BA"> da je trenutna Kubanska
verzija socijalizma u stvari nije "pravi" socijalizam - ali da još
uvijek to može postati:</span><br />
<span lang="sr-Latn-BA"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-BA">"<i>Socijalizam bez demokratije </i></span><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…] </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA">nije socijalizam. </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…]</span></i><i><span lang="sr-Latn-BA"> Socijalizam znači socijalizaciju bogatstva i moći. </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…]</span></i><i><span lang="sr-Latn-BA"> Kuba može da se demokratizuje i dozvoli političke slobode koje su
trenutno uskraćene braneći </span></i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12pt; line-height: 107%;"> […]</span><i><span lang="sr-Latn-BA"> dobiti koje je donijela revolucija.</span></i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12pt; line-height: 107%;"> <i>[…] </i></span><i><span lang="sr-Latn-BA">Jedina budućnost socijalizma je </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…] </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA">kroz demokratiju. To </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA" style="color: #181c1e; font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">[…] </span></i><i><span lang="sr-Latn-BA">znači organizovanje pokreta ukorijenjenog u zajednicu i radna mjesta. To
znači zalaganje za sistem koji proširuje demokratiju na radna mjesta i
privredu.</span></i><span lang="sr-Latn-BA">"</span><br />
<span lang="sr-Latn-BA"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-BA">I kolumnistkinja Vašington Posta, Elizabeth
Bruening </span><a href="https://www.washingtonpost.com/opinions/its-time-to-give-socialism-a-try/2018/03/06/c603a1b6-2164-11e8-86f6-54bfff693d2b_story.html?noredirect=on&utm_term=.2f05e8f34c10"><span lang="sr-Latn-BA">je napisala kolumnu</span></a><span lang="sr-Latn-BA"> naslovljenu - <i>Vrijeme
je da damo šansu socijalizmu</i>:</span><br />
<br />
"<i>Ne želim da budem pomiješana sa
nostalgičarima za totalitarizmom, ja podržavam onaj oblik socijalizma koji bi
bio demokratski i čiji bi primarni ciljevi bili dekomodificiranje rada,
smanjenje ogromne nejednakosti koju je donio kapitalizam i razbijanje okova
koje kapitalizam stavlja na politiku i kulturu.</i>"<br />
<br />
Bez obzira na razlike u stilu u centralnim
temama, svi ovi tekstovi dijele nekoliko čestih grešaka.</div>
</div>
<div class="OutlineElement Ltr SCXW122230903" style="text-align: left;">
<div class="Paragraph SCXW122230903" lang="EN-US" paraeid="{f6643433-dd1f-498c-bf13-70ab7e2723a4}{24}" paraid="752091097" style="color: windowtext; padding-left: 0px; padding-right: 0px; vertical-align: baseline;" xml:lang="EN-US">
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Socijalisti insistiraju da prethodni primjeri
socijalizma nisu bili "pravi" socijalizam, ali niko od njih nam ne
govori šta bi oni tačno uradili drugačije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Manjkavi argumenti<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Prvo, koliko god da autori insistiraju da
prethodni primjeri socijalizma nisu bili "pravi" socijalizam, niko od
njih nam ne govori šta bi oni tačno uradili drugačije. Umjesto da nam pruže
makar okvirnu skicu kako bi "njihova" verzija socijalizma
funkcionisala u praksi, oni bježe u apstrakciju i govore o velikim ciljevima i
stremljenima umjesto o opipljivim institucionalnim karakteristikama.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">"Stvaranje novog puta za
čovječanstvo" i<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>"demokratizacija privrede" su dobre fraze, ali šta to znači u
praksi? Kako bi "ljudi" kolektivno upravljali "njihovom"
privredom? Da li bi smo se svi skupili u parku i debatovali koliko bi četkica
za zube i šrafcigera trebalo poizvjesti? Kako bi smo odlučili ko dobija šta?
Kako bi smo odlučili ko šta treba da radi? Šta ako se ispostavi </span><a href="https://capx.co/why-corbyns-people-v-elites-narrative-is-nonsense/"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">da se mi ipak više ne slažemo nego što se slažemo</span></a><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Ovo nisu samo neki trivijalni detalji koje
možemo da ostavimo na razmatranje nakon revolucije. Ovo su jednostavna i
najosnovnija pitanja koja zagovornici bilo kog<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>ekonomskog sistema moraju biti sposobni da odgovore. Prošle su skoro tri
decenije od pada Berlinskog zida - dovoljno vremena, neko bi pomislio, da
"moderni" socijalisti iznesu neke ideje za drugačiju vrstu
socijalizma. No tu smo gdje smo. Nakon svih tih godina oni još uvijek nisu
prevazišli fazu opštih mjesta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Drugo, autori djeluju kao da nisu shvatili da
nema ništa ni izbliza novo u stremljenjima i ciljevima o kojima pričaju i
frazama koje koriste. Omogućiti "ljudima" demokratsku kontrolu nad
privrednim životom je oduvijek<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bila
težnja i obećanje socijalizma. Nije da ove ideje nikada nisu ranije pale na
pamet ljudima koji su bili uključeni u rane socijalističke projekte. Naprotiv:
to je uvijek<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bila ideja. Ne postoji
trenutak u kome su socijalisti započeli svoje projekte <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sa izraženom namjerom da stvore stratifikovana
društva na čijem čelu su tehnokratske elite. Socijalizam je uvijek tu završavao
ali ne zato što je namjere bila da ispadne takav.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Socijalisti uglavnom reaguju sa iskrenom
iritacijom kada im politički protivnici pomenu ranije neuspješne socijalističke
projekte. Oni ne vide to kao ništa drugo do neiskren argument i kao nizak
udarac. Ka rezultat toga oni odbijaju da odgovore na pitanje zašto su se ti
pokušaju završili na takav način. Prema savremenim socijalistima, raniji
socijalistički lideri jednostavno se nisu zaista potrudili i to je sve što
treba znati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">No oni griješe. Austrijsko-britanski
ekonomista Fridrih Hajek </span><a href="https://www.amazon.co.uk/Road-Serfdom-Routledge-Classics/dp/0415253896"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">je već pokazao 1944.</span></a><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"> zašto socijalizam uvijek
vodi ka ekstremnoj koncentraciji moću u rukama države i zašto je iluzija ideja
da ova koncentrisana moć može da se kontroliše demokratski. Da se Hajek danas
vrati iz mrtvih, vjerovatno bi imao neke probleme da se navikne na iPhone,
dostavu hrane i društvene mreže ali bi u trenutku razumio situaciju u </span><a href="https://capx.co/john-mcdonnells-excuses-for-venezuela-just-dont-stack-up/"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Venecueli</span></a><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Treće, savremeni socijalisti nisu uspjeli da
odgovore na nedostatke socijalizma u ekonomskoj sferi. Mnogo pričaju o tome
kako će njihova verzija socijalizma neće biti autoritarna već demokratska,
participativna, fina i umiljata. Ako pretpostavimo da mogu dokazati da je Hajek
pogriješio i da magično to ostvare, šta onda?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Ekonomija je bitna<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">U njihovoj verziji oni bi mogli da izbjegnu
Gulage, montirane sudske procese i tajnu policiju, što bi svakako bio ogroman
napredak u odnosnu na ranije verzije socijalizma u prošlosti. Ali i dalje bi
imali disfunkcionalnu ekonomiju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Savremeni socijalisti pretpostavljaju da bi
demokratizovana verzija socijalizma bila ne samo humanije već i ekonomski
produktivnija i efikasnija: reformišimo politički sistem i ostalo će se na neki
način poboljšati. Ne postoji razlog zašto bi do toga došlo. Demokratija,
građanske slobode i ljudska prava su poželjni sami po sebi </span><a href="https://pdfs.semanticscholar.org/2675/792b4b3806af246ba811c9bfdfc13c3525a1.pdf"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">ali oni sami od sebe ne čine države bogatijim</span></a><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Verzija Istočne Njemačke bez Štazija, Berlinskog
zida i policijske brutalnosti bi bila mnogo bolja od države koja je već
postojala, no čak i tada privredni proizvod je bio </span><a href="https://iea.org.uk/seumas-milne-on-east-germany-historical-revisionism-at-its-worst/"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">tri puta manji</span></a><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"> po glavi stanovnika u
Istočnoj Njemačkoj od onog u Zapadnoj Njemačkoj. Demokratija sama od sebe ne bi
učinila ništa da smanji tu razliku.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Verzija Sjeverne Koreje bez tajne policije i
kampova za prinudni rad bi bila mnogo bolja država od države koja postoji. Ali čak
i tad: </span><a href="http://www.bbc.co.uk/news/world-asia-41228181"><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">razlika među životnim standardima</span></a><span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"> Sjeverne Koreje i Južne je toliko velika da je prosječni Južnokorejanac
3-8 centimetara viši od prosječnog Sjeverokorejanca i živi 10 godina duže.
Demokratija sama po sebi neće učiniti Sjevernokrejance višim niti će im
povećati<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>šansu da dočekaju duboku
starost.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Na kraju, savremeni argumenti za socijalizam
se svode na "sljedeći put biće bolje jer mi to tako kažemo." <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Nakon više od dvadeset propalih pokušaja to
jednostavno nije dovoljno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Dr. Kristian Niemietz je šef odsjeka za
zdravstvo i socijalnu zaštitu Instituta za ekonomske poslove.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Izvor: IEA/CapX<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-BA" style="mso-ansi-language: #181A; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Preveo: Nikola Mojović<o:p></o:p></span></div>
<br /></div>
</div>
</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-30084856620360536242018-04-21T01:53:00.000+02:002018-04-21T01:53:21.048+02:00Narod protiv demokratije?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>Piše: Jan-Werner Mueller</b><br />
<b><br /></b>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyp6yDUWMOkFdc-22aLYkXn9sYOgqjuUzgtX6gRz9zE7ssKBfqcH3CF4cpnHy6SsfPJnwuugouZ2rRIfYu_GCX0ddVl6jG1pywx_sjHANgnUkeoxtcRM74a7UCel2LBKaU-S3ePad1Nohz/s1600/e8e9bea2b27bc2e836f60f9835d56c81.2-1-super.1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="680" data-original-width="1360" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyp6yDUWMOkFdc-22aLYkXn9sYOgqjuUzgtX6gRz9zE7ssKBfqcH3CF4cpnHy6SsfPJnwuugouZ2rRIfYu_GCX0ddVl6jG1pywx_sjHANgnUkeoxtcRM74a7UCel2LBKaU-S3ePad1Nohz/s640/e8e9bea2b27bc2e836f60f9835d56c81.2-1-super.1.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">autor: Ivan Romano/Getty Images</td></tr>
</tbody></table>
<b><br /></b>
<br />
<em>Da li su zaista birači toliko iracionalni i loše obavješteni da
donose užasne odluke, kako to djeluje prema rezultatima izbora u
Italiji, rezultatu referenduma u UK o izlasku iz EU i izboru Donalda
Trampa za predsjednika SAD? Ako jesu kao što su mnogi liberali počeli da
vjeruju onda je očigledan sljedeći korak da im se oduzme još više moći
odlučivanja.</em><br />
<em><br /></em>
Rezultat Italijanskih izbora, gdje su populisti i krajnja desnica
ostvarili najbolje rezultate, prateći dvostruku katastrofu Bregzita u
Ujedinjenom Kraljevstvu i izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD-a,
izgleda da su učvrstile već uvriježeno mišljenje među liberalima: narod
je sam želio ovu nesreću. „Obični građani“, prema ovom pogledu , su
toliko neracionalni i loše informisani da donose užasno pogrešne odluke.
Neki u svojim zaključcima idu i korak dalje i pripisuju biračima da
daju prvenstvo antidemokratskim liderima. Zaista, jedna nova knjiga
tvrdi da je problem u stvari u sukobu Naroda protiv Demokratije.<br />
<br />
Ovakve dijagnoze su duboko pogrešne. Fokusirajući se na vjerovanja
pojedinačnih građana, one u potpunosti ispuštaju iz vida strukturalne
razloge iza današnjih prijetnji po demokratiju. Kao rezultat toga, one
nužno kao rezultat izvlače pogrešne praktične lekcije. Ako neko zaista
vjeruje da su birači nestručni ili neliberalni, očigledan sljedeći korak
je da im se još više moći da odlučuju oduzme. Ali, umjesto da se
povučemo u tehnokratiju, mi treba da pokušamo da riješimo specifične
strukturalne probleme koji su pomogli u trijumfu populističkih
političara.<br />
<br />
Postoji mnogo dokaza da građani nisu informisani onoliko koliko bi
demokratska teorija željela da budu. Posebno u SAD, politikolozi
konstantno dokazuju da se realni politički stavovi građana značajno
razlikuju od udžbenika iz građanskog vaspitanja. Ali izbori nisu testovi
poznavanja funkcionisanja države niti su master programi iz javne
administracije. Biračima nije nepohodno detaljno poznavanje ni sud o
svakom političkom pitanju; šira politička orijentacija i sposobnost da
razumiju autoritete kojima vjeruju – političarima, novinarima, ili ne
daj Bože, ekspertima – može biti dovoljna.<br />
<br />
Problemi nastaju kada građani svako političko pitanje promatraju
prevashodno kao pitanje partijskog identiteta, tako da na primjer
kredibilitet klimatske nauke, zavisi od toga da li je neko Republikanac
ili Demokrata. Stanje postaje gore kada partijski identitet postaje
toliko snažan da nijedan argument jedne strane o legitimnosti stavova
druge strane uopšte nema ni šansu da bude razmotren.<br />
<br />
Tramp nije izabran kao kandidat građanskog pokreta bijesnih bijelih
gubitnika globalizacije, već kao lider stranke ukorijenjene u
establišmentu. Znatno prije Trampa, ta stranka – i njeni savjeznici u
desničarskim medijima – počeli su da demonizuju protivnike i efektivno
su svojim pratilocima rekli da nikada i ni pod bilo kojim uslovima ne
smiju izabrati „socijaliste evropskog stila“ i druge ne-američke
abominalcije. Stoga su, ipak, za njega glasali i oni Republikanci koji
su spremno priznavali da Tramp nije kvalifikovan za mjesto predsjednika.<br />
<br />
U Sjedinjenim Državama, polarizacija nije objektivna refleksija
postojećih kulturnih razlika; makar jednim dijelom je rezultat svjesnog
djelovanja elita da podjele državu kako bi na osnovu toga imali
političku prednost ili čak i lični profit. Treba imati u vidu da je
polarizacija unosan posao, što je lako moguće uvidjeti iz zarada
najznačajnih ličnosti Fox News-a i govornog radija.<br />
<br />
Posmatrači koji tvrde da je Evropa sada podijeljena između
liberalno-demokratskog Zapada i Istoka gdje su potpuno neliberalni
glasači dali moć populistima prave istu grešku objašnjavajući sve
političke rezultate u terminima kulture. Oni, takođe, pripisuju
autoritarne rezultate tome što su, prema njima, glasači „stvarno
željeli“.<br />
<br />
No ako se prisjetimo krucijalnih izbora u Mađarskoj 2010. i Poljskoj
2015: kako to moj kolega Kim Lane Scheppele ističe, birači su uradili
upravo ono što se od njih prema demokratskoj teoriji i očekuje u
dvostranačkim sistemima. U Mađarskoj, očajni ekonomski rezultati i
korupcija diskreditovali su glavnu stranku lijevog centra, prema tome
red je bio da glasovi pređu drugoj strani. U Poljskoj, Građanska
Platforma, stanka desnog centra, je imala odlične ekonomske rezultate
ali je nakon dugog niza godina na vlasti postala samozadovoljna.<br />
<br />
Te 2010, Viktor Orban tokom kampanje nije obećavao novi ustav,
slabljenje institucija pravne države i demokratskog poretka i radikalno
gušenje medijskog pluralizma. Umjesto toga, on se predstavljao kao
kompetentni demohrišćanin. U Poljskoj, stranka Reda i Pravde (PiS) je u
kampanji dala sve od sebe da se predstavi kao razumna konzervativna
stranka koja samo želi da omogući više benefita porodicama sa djecom.<br />
<br />
Mnogo ljudi se sjeća neuspješnog i polarizujućeg djelovanja lidera
PiS-a Jaroslava Kačinjskog dok je bio premijer od 2006 do 2007. Ali
Kačinjski se povukao iz javnosti i pustio je druge da vode vladu. Čak i
danas, on je nominalno samo jedan od članova Sejma (skupštine) – iako je
on taj koji iz pozadine vuče konce.<br />
<br />
Jednom na vlasti, populisti poput Orbana se upuštaju u totalni
kulturni rat. U ime „ujedinjenja nacije“, oni dijele društvo, računajući
na to da će nakon što uspostave kontrolu nad najvećim dijelom medija,
posjedovati mogućnost da manipulišu javnim mnijenjem kako bi opstali na
vlasti.<br />
<br />
Kao i u Sjedinjenim Državama, imperativ je ne lamentirati nad
navodnim autoritarnim tendencijama naroda, već se upustiti u rješavanje
strukturalnih problema koji su omogućili uspjeh populista. Na primjer,
nije sve što populisti govore o onima koji su „zapostavljeni“ netačno;
niti je uvijek netačno da su dijelovi državne vlasti postali
zarobljenici specijalnih interesa. Ali ove osnovne žalbe moraju uvijek
biti artikulisane i predstavljene uz pomoć medija i političkih stranaka.
Mediji i partijski sistemi koji su očigledno neuspješni u mnogim
državama su ti kojima je neophodna sistematična reizgradnja.<br />
<br />
Naravno, bolje i sveobuhvatnije građansko obrazovanje ne bi bi
škodilo. Kvalitet građanskog obrazovanja je u opadanju već decenijama
pošto se ne uklapa u kurikulume koji se oslanjaju na standardizovano
testiranje. Ako se vrši na pravi način uzima puno vremena i djeluje kao
da oduzima vrijeme od predmeta koji djeluju kao korisniji na kraće
staze, u smislu da doprinose direktno ekonomskom uspjehu. Građansko
obrazovanje može biti ključni element u pomoći mladim ljudima kako da
prihvate neslaganja i druge građane posmatraju kao legitimne političke
protivnike u demokratskoj borbi. Kulturne razlike neće niti trebaju da
nestanu, ali ako sami građani nauče da žive sa njima populisti ih neće
moći tako uspješno da ih koriste kao političko oružije.<br />
<br />
<br />
<em>Jan-Wernet Mueller je profesor politike na Univerzitetu Prinston.
Njegova najnovija knjiga je „Šta je populizam?“ („What is Populism?“)</em><br />
<em><br /></em>
preveo: Nikola Mojović</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-32659595666037221252017-12-28T03:40:00.001+01:002017-12-28T12:49:15.511+01:00Kraj radničke klase<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>piše: Brink Lindsey</b><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjj_3afuuED_G05S2gnOP_lRzf4LIkTmguuSFfBTKH94BTP8ij21zciBf3GcxwkPa7hyphenhyphenHDYCDnJ97f9CeK3lX7jEm5U3pNmbKOZ9xQsdlR5MrWr7EgTegdcgdlG4zonZHfrmkqlSIPKRGZ/s1600/jobs-no-longer-exist-feature.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="396" data-original-width="700" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjj_3afuuED_G05S2gnOP_lRzf4LIkTmguuSFfBTKH94BTP8ij21zciBf3GcxwkPa7hyphenhyphenHDYCDnJ97f9CeK3lX7jEm5U3pNmbKOZ9xQsdlR5MrWr7EgTegdcgdlG4zonZHfrmkqlSIPKRGZ/s1600/jobs-no-longer-exist-feature.jpg" /></a></div>
<br />
<br />
Povećana nejednakost prihoda; stagniranje plata; tehnološka promjena koja favorizuje određene vještine; usporenje rasta produktivnosti; porast premija na plate univerzitetski obrazovanih; polarizacija tržišta rada; opadanje participacije radne snage u optimalnih godišta; niska intergeneracijska relativna mobilnost; opadanje sveukupne mobilnosti – svi ovi koncepti su razvijeni od strane ekonomista kako bi opisali sve sumornije izglede prosječnog američkog radnika. Uzeti zajedno, oni čine stvaraju konsenzus da nešto nije u redu sa američkom ekonomijom i da taj problem neće nestati u skorijoj budućnosti.<br />
<br />
Ako pratimo samo razmišljanja eksperata koji na naše probleme gledaju samo iz ekonomske perspektive, nećemo uspjeti da u potpunosti shvatimo težinu situacije. Da, relevantni „podaci“ ili prihodi podešeni za inflaciju su bili razočaravajući i zabrinjavajući već decenijama. Posebno, oštar rast u nejednakosti prihoda, <a href="https://www.the-american-interest.com/2011/01/01/the-inequality-that-matters/" target="_blank">stvoren uglavnom zahvaljujući rastu 1% najviših prihoda</a>, znači da prihodi tipičnog američkog domaćinstva nisu održali nivo rasta koji pokazuje sveukupni rast ekonomije. Ipak, brižljiv i nepristrasan pregled podataka pokazuje da su prihodi nastavili da donekle rastu još od sedamdesetih. Zaista, od onih koji su „ispali“ iz statusa srednje klase tokom posljednjih 25 godina, u zavisnosti od definicije, <a href="https://www.the-american-interest.com/2017/01/03/the-inequality-hype/" target="_blank">dobar dio ih je „ispao“ u više slojeve</a>. Iako je svjetska ekonomska kriza oborila prihode, do sada su oni porasli skoro na isti nivo prije krize. Kada uzmemo u obzir da poređenja realnih prihoda nikada ne mogu da obuhvate pristup novim proizvodima koji ranije nisu bili dostupni po bilo kojoj cjeni, razuman zaključak bi bio da je sveukupni materijalni životni standard u Sjedinjenim Državama na najvišem nivou ikada. Relativna stagnacije može frustrirati naša očekivanja ali to nije isto što i kolaps.<br />
<br />
Međutim ako fokus sklonimo sa prihoda i kupovne moći uočavamo nešto mnogo problematičnije od ekonomske stagnacije. Van visoko-obrazovane i komforne elite koju čini 20-25% Amerikanaca, mi uočavamo <a href="https://www.amazon.com/Our-Kids-American-Dream-Crisis/dp/1476769893/ref=tmm_hrd_swatch_0?_encoding=UTF8&qid=&sr=" target="_blank">nepogrešive znake</a> <a href="https://www.amazon.com/Coming-Apart-State-America-1960-2010/dp/0307453421/ref=mt_hardcover?_encoding=UTF8&me=" target="_blank">društvenog kolapsa</a>. Preciznije, ono što vidimo je društvena dezintegracija – progresivno rasplitanje ljudskih veza koje daju životu strukturu i značenje; gubljenje povezanosti sa poslom; padajući nivoi učestvovanja u životu zajednice; padajuće stope braka i porodica sa dvoje roditelja.<br />
<br />
Ovo je stvarna kriza, ali njeni koreni su duhovna, ne materijalno siromaštvo. Među bijelcima, čiji je pad bio sa veće visine, šireća anomija je proključala i prelila se u akte samouništavajućeg očaja koji pune naslovne strane. Prvo su nas proslavljeni nalazi <a href="https://www.brookings.edu/wp-content/uploads/2017/03/casedeaton_sp17_finaldraft.pdf" target="_blank">Anne Case i Angusa Deatona</a> upozorili na šokantan porast mortaliteta među srednjovječnim muškarcima, uzrokovan suicidom, zloupotrebom supstanci* - opijati su glavna tema ovih dana, ali lista se na završava sa njima – i drugim „smrtima iz očaja.“2 Prošlog novembra, bijelci iz Rust Belta-a su napravili promjenu time što su postavili nekompetentnog demagoga u Bijelu kuću.<br />
<br />
Ono čemu svjedočimo je humanitarna olupina velike istorijske promjene, duboke promjene u društvenim zahtjevima ekonomskog života. Došli smo do kraja radničke klase.<br />
<br />
Još uvijek koristimo izraz „radnička klasa“ za veliki dio stanovništva – u najbližoj aproksimacijia, ljudi bez diplome četverogodišnjeg univerziteta, pošto su najvjerovatnije ti ljudi zaglavljeni među najmanje plaćenim i poslovima koji imaju najniži status u društvu. Ali kao industrijski koncept u post-industrijskom svijetu, izraz više nije pogodan. Istoričar Jefferson Cowie je bio u pravu kada je svojoj istoriji "Stayin’ Alive" (Preživjeti) dao podnaslov "The 1970s and the Last Days of the Working Class" (Sedamdesete i Posljednji Dani, Radničke Klase), implicirajući da će nadolazeća post-industrijska ekonomija uvesti tranziciju ka post-radničkoj klasi. Ili, da koristimo formulaciju sociologa Andrewa Cherlina: „tobožnju-radničku klasu, pojedince koji bi imali industrijske poslove koji su nekada postojali.“ <br />
<br />
Radnička klasa je bila poseban istorijski fenomen sa stvarnom unutrašnjom koherentnošću. Njeni članovi su dijelili niz institucija koje su ih objedinjavale (od kojih su najprominentnije sindikati), etos solidarnosti i otpora korporativnom iskorišćivanju i istinski ponos njihovim mjestom i ulogom u društvu. Njihovi nasljednici, u kontrastu, su samo agregacija labavo povezanih ili nepovezanih pojedinaca, u oku svakodnevnog života definisani neuspjehom i isključenošću. Nisu uspjeli da ostvare obrazovanje koje je neophodno da uđu u meritokratiju, iz koje su stoga isključeni. Taj neuspjeh ostavlja ih da posmatraju spolja, bez mjesta za njih same koje bi im dalo osjećaj pripadnosti, status i iznad svega – dostojanstvo.<br />
<br />
Pred sobom imamo društvenu stvarnost koju uska ekonomska perspektiva ne može da pojmi. Način života je umro, a sa njim i vitalni izvor identiteta. Kao posljedica mnoge stvari se raspadaju – lokalna ekonomija, zajednica, porodica, životi. Ova katastrofa koja se pred nama odvija kao usporeni film je pokrenula fundamentalna promjena u tome kakao je kapitalistička podjela rada organizovana. Od prvih početaka Industrijske revolucije u 18. vijeku pa sve do nedavno, čudesni tehnološki progres i stvaranje bogatstva savremenim ekonomskim rastom zavisilo je od ogromne količine nekvalifikovanog i fizički zahtjevnog rada. Ovo više nije situacija u Sjedinjenim Državama i drugim razvijenim ekonomijama. Između automatizacije i prebacivanja u države sa jeftinijom radnom snagom, tehnološki najdinamičnije industrije naše države – one koje su odgovorne za masivan dio inovacije i rasta produktivnosti – danas nemaju mnogo koristi od američkog fizičkog rada.<br />
<br />
Naravno, privreda Sjedinjenih Država još uvijek zapošljava veliki broj nisko kvalifikovanih radnika. Oni postoje u bogatim zalihama i tržišta rada u SAD su još uvijek dovoljno funkcionalna da okvirno te zalihe upare sa potražnjom. Ali sve ovo se odvija u zaostalim i učmalim dijelovima privrednog života. Dinamični sektori koji guraju čitav sistem naprijed, i na kojima počivaju nade za kontinuirano poboljšanje u materijalnim životnim uslovima, danas nemaju mnogo potrebe za žuljevitim rukama i snažnim leđima – i imaće sve manje kako godine prolaze.<br />
<br />
Ekonomisti situaciju opisuju kao „tehnološku promjenu koja favorizuje vještine“ - drugim riječima, inovacija koja povećava potražnju za visoko obrazovanim specijalistima u odnosu na obične radnike i porede trenutnu dinamiku sa tranzicijom iz privrede bazirane na poljoprivredi ka baziranoj na industriji koja je bila neutralna po pitanju vještina. Tada radnici koji su ostali bez posla na farmama zbog mehanizacije mogli su naći poslove u fabrikama bez potrebe za specijalizovanom ekspertizom. U poređenju sa tim, nekadašnji radnici u industriji čelika i autoindustriji iz Rust Belt-a nemaju vještine neophodne kako bi iskoristili šanse za poslove stvorene informatičkom revolucijom.<br />
<br />
Ovdje, ponovo, ne možemo shvatiti značaj onoga što se dešava oslanjajući se samo na alatke ekonomije. Na vrhuncu položaja američke radničke klase u kasnim četrdesetim, tokom pedesetih i šezdesetih, pozicija radnika u društvu bila je poboljšana ne samo zahvaljujući robusnoj potražnji za njihovim vještinama i radom. Prvo, imali su zakon i politiku na njihovoj strani. Wagnerov zakon iz 1935, stvorio je put ka masovnom sindikalnom udruživanju nisko kvalifikovanih industrijskih radnika i režim kolektivnih pregovora o platama i uslovima rada. Tokom Drugog svjetskog rata, federalna vlada je aktivno promovisala sindikalno organizovanje u u ratnim proizvodnim pogonima. Rezultat je bio da su oko tri četvrtine fabričkih radnika, odnosno trećina od ukupne američke radne snage bili članovi sindikata u do ranih pedesetih. Pravna struktura Wegnerovog zakona omogućila je radnicima da prikupe značajnu pregovaračku moć i usmjere je jedinstveno prema menadžmentu, smanjujući takmičenje za plate među radnicima preko čitavih sektora privrede. Sindikalizovani radnici su stoga imali moć da ispregovaraju plate koje su bile otprilike 10% do 15% iznad tržišnih cijena kao i niz poboljšanja uslova i zaštite na radu.<br />
<br />
Izuzetno je bitno napomenuti da su striktno zakonske prednosti koje su radnici uživali na vrhuncu značaja organizovanog rada od tada samo neznatno oslabile. Od usvajanja Wangerovog zakona samo jednom je došlo do smanjenja moći sindikata i do toka je došlo usvajanjem (uprkos vetu predsednika Trumana) Taft-Hartlijevog zakona 1947, nekoliko godina prije nego što je radničko organizovanje doseglo najviši nivo. Ono što je zaista transformislo snagu koju je nudio zakon iz riječi na papiru u stvarnu moć bio je drugi stub koji je podupirao položaj radničke klase u društvu: kolektivna akcija. Kongres nije sindikalizovao industriju SAD, to je učinila masovna akcija, najdramatičniji primjer je sjedeći štrajk ranika General Motors-a tokom 1936-1937, koji je doveo do sindikalnog udruživanja radnika američke autoindustrije. Kada su jednom sindikati osnovani, njihova pregovaračka snaga zasnivala se na kredibilnosti prijetnji štrajkom. Nakon izlaska iz Drugog svjetskog rata tokom kog su štrajkovi bili obeshrabrivani, američki radnici su snažno podsjetili na ozbiljnost te prijetnje talasom masovnih akcija kada je više od pet miliona radnika stupilo u štrajk tokom godine nakon pobjede nad Japanom – godine sa najviše štrajkova u istoriji SAD.<br />
<br />
Ova militantnost i kohezija grupe omogućili su da dođe do „Detroitskog ugovora“ između Charile Wilosnovog General Motors-a i Walter Reutherovih Ujedinjenih Automobilskih Radnika. Dogovor je postavio osnovni šablon za uspon radničke klase nakon rata, po njemu su radnici dobili automatska prilagođavanja plata prema troškovima života i porast primanja na osnovu produktivnosti dok su rasporedi proizvodnje, cijene, investiranje i tehnološke promjene pripale unutar „upravljačkih prerogativa.“ „GM je možda mir platio skupo,“ pisao je Daniel Bell, tada mladi reporter za Fortune, ali „dobio ga je za džabe.“<br />
<br />
Slabljenje organizovanog radničkog pokreta je direktan rezultat opadanja kapaciteta za masovnu akciju. Nakon velikog talasa sindikalizovanja koji je počeo u tridesetim, stopa organizovanja je dostignula vrhunac ranih pedesetih i nakon toga uslijedilo je dugotrajno opadanje. Kako je broj zaposlenih u teškoj industriji počeo da opada tokom sedamdesetih, broj novo organizovanih radnika je značajno zaostajao snaga sindikata je progresivno opadala.<br />
<br />
Ovakav nivo posvećenosti sindikalnoj solidarnosti ne može biti objašnjena na zadovoljavajući način bez reference o promijenjenoj prirodi radnog mjesta. Jedinstven, i jedinstveno grozan, karakter fabričkog rada bio je esencijalnu uzrok koji je isprva i stvorio samosvjesnu radničku klasu. Prljav i opasan posao, kombinovan sa regimentacijom i čvrstom disciplinom u proizvodnoj hali doveli su do toga da radnici sebe vide kao učesnike u nečemu nalik ratu – sa njihovim poslodavcima kao neprijateljem. Klasni rat, u to vrijeme, nije bila smo metafora ili apstraktna mogućnost: bio je dnevna, življena realnost.<br />
<br />
„Prekor je našoj civilizaciji,“ priznao je predsjednik Benjamin Harrison 1889, „da bilo koja klasa američkih radnika treba da u potrazi za korisnim zanimanjem bude podvrgnuta opasnosti gubitka uda ili života jednakoj skoro kao opasnost po vojnika tokom rata.“ U to vrijeme, broj mrtvih na radnom mjestu i broj povređenih je iznosio oko milion godišnje. Takvi uslovi za posljedicu su imali pokušaje organizovanja i borbe – često i bukvalno. „Molly Maguires“ epizoda u Pensilvanijskim ugljenim kopovima, Veliki željeznički štrajk iz 1877 koji je odneo više od stotinu života, Haymarket, Homestead, Cripple Creek, Ludlovski masakr – su samo neke od mnogobrojnih epizoda nasilnih obračuna dok su se agenti kapitala borili da zadrže kontrolu nad pritiscima stvorenim od strane zahtjeva koje su tražili od svojih radnika.<br />
<br />
Najbolji dio života radničke klase, solidarnost, bila je čvrsto vezana za njegove najgore dijelove. Kako su se uslovi rada poboljšavali, pomjerajući se iz vrelih, bučnih fabrika u klimatizovane kancelarije, osjećaj povezanosti zajedničkim neadaćama i borbom neminovno se osuo.<br />
<br />
No, u zenitu radničke klase, kombinacija zakona i kolektivnih akcija dala je radničkim čelnicima ovlasti koje se daleko nadilaze fabrike i davale im uticaj u stvarima makroekonomskog i geopolitičkog značaja. Ta sposobnost utjecanja na unutrašnju politiku i međunarodne odnose dodatno je podsticala položaj i uticaj radničke klase. Kada su radnici u čeličanama ili automobilskoj industriji stupali u štrajk, rezultirajući poremećaji proširili bi se daleko izvan pojedinih kompanija koje su sindikati ciljali. Radnički nemiri u kritičnim industrijama uticali su na zdravlje ukupne američke privrede, a svaka prijetnja stabilnosti američke industrijske moći bila je i prijetnja nacionalnoj sigurnosti i međunarodnom poretku. Razmislite o Harry Trumanovoj odluci u aprilu 1952., tokom Korejskog rata, da nacionalizuje američku industriju čelika samo nekoliko sati prije nego što su radnici planirali stupiti u štrajk. Općenito se sjećamo incidenta kao ekstremnog prekoračenja ovlaštenja izvršnog ogranka vlasti, koju je Vrhovni sud razbio, ali ovdje je bitno ilustrirati snažnu moć koju su sindikati posjedovali i visok značaj bilo kakvih slomova u industrijskim odnosima.<br />
<br />
Stoga je poslijeratni uspon radničke klase bio rezultat međusobno povezanog i međusobno ojačavajućeg kompleksa faktora. Nisu bili samo povoljni zakoni o radu, ne samo nadahnuta kolektivna akcija, već njihova kombinacija zajedno s velikom zavisnošću o ručnom radu tehnološki naprednih industrija od ključne važnosti za nacionalno i globalno blagostanje - svi ti elementi, djelujući zajedno- su običnim radnicima omogućilo brze ekonomske dobitke i društveno poštovanje koji su uzrok toga da se sada sjećamo tog razdoblja s takvom čežnjom. I uistinu bitan element bio je ovisnost industrije o ručnom radu. Jer je ovisnost i sukobi između tvrtki i radnika koje je proizvela, to što je dovelo do radničkog pokreta koji je bio odgovoran i za donošenje Wagnerovog zakona i za solidarnosti koja je prevela zakon u masovnu sindikalnu organizaciju.<br />
<br />
Tek što je taj trijumf radničke klase postignut, počeo se raspadati. Nastavak napretka privrednog razvoja – tempiran ubrzanim napretkom u automatizaciji, globalizaciji i prebacivanju proizvodnje i zapošljavanja daleko od proizvodnje i u sektor usluga - neumoljivo su smanjivali oslanjanje teške industrije na ručni rad i relativni značaj teške industrije u sveukupnom ekonomskom učinku.<br />
<br />
Ti su procesi ozbiljno započeli znatno ranije nego što se mnogi posmatrači danas sjećaju. Američke multinacionalne korporacije učetverostručile su svoje investicije u inostranstvu između 1957. i 1973. godine, od 25 milijardi do 104 milijarde dolara u stalnim dolarima. I 1964. godine, "Ad Hoc odbor za trostruku revoluciju" napravio je naslove s memorandumom predsjedniku Johnsonu o prijetnji masovne tehnološke nezaposlenosti kao rezultata automatizacije. Ali ovo je tek početak. Kako je informacijska tehnologija zamijenila industriju na vrhu tehnološkog napretka, i kako se potražnja za radom uglavnom pomaknula u korist visoko kvalifikovanih radnika, radnička klasa nije samo krenula da pada. Na kraju procesa on se raspala.<br />
<br />
Danas ima dosta nostalgije za fabričkim poslovima i stabilnim zajednicama ravnopravnih 1950-ih i 1960-ih - kada je život radničke klase bio najbolji ikada. Osjećaj gubitka je razumljiv, jer ništa obećavajuće ili stabilno nije zamijenilo takav način života koji je odavno nestao. Ali ovo tugovanje zbog onoga što je izgubljeno je plač Djece Izraelove u pustinji, čeznu za relativnim blagodatima Egipta. Moramo se sjetiti da je, čak i u mirnim poslijeratnim decenijama, postojanje fabričkih radnika bila neka vrsta vezanosti. I tako je kraj radničke klase, iako sada doživljen kao prevashodno negativan događaj, otvorio barem mogućnost bolje, slobodnije budućnosti za obične radnike.<br />
<br />
Stvaranje radničke klase bilo je izvorni grijeh kapitalizma. Ekonomska revolucija koja bi na kraju oslobodila čovječanstvo od masovnog siromaštva omogućila je novi i brutalni oblik dominacije. Da, radni odnosi bili su dobrovoljni: radnik je uvijek bio slobodan da napusti svoj posao i traži bolju poziciju negdje drugdje. I da, s vremenom je institucija plata postala primarni mehanizam prevođenja čudotvorne produktivnosti kapitalizma u viši životni standard za obične ljude. Zbog tih činjenica, konzervativci i libertarijanci imaju poteškoća da vide šta je problematično u fabrici.<br />
<br />
Možemo odbaciti marksističku optužbu za ekonomsku eksploataciju kroz ekstrakciju viška vrijednosti. Slaba plaća i užasni uvjeti rada u ranijim fazama industrijalizacije ne odražavaju kapitalističku perfidnost nego objektivnu stvarnost. Ogromno siromaštvo poljoprivrednih društava iz kojih je došlo do industrijalizacije značilo je da ništa bolje nije bilo pristupačno, niti je ponuđeno velikoj većini porodica.<br />
<br />
Ali to nije kraj istraživanja. Moramo se suočiti s činjenicom da su se radnici redovno bunili protiv fabričkog sistema koji je osiguravao njihov život – a to nije normalan odgovor na obostrano korisne razmjene. Prvo su bili pojedinačne pobune: nedolazak na posao i davanje otkaza bili su uobičajeni. Tijekom ranog dvadesetog vijeka, u mnogim je industrijama u SAD-u stopa odsutnosti iznosila 10 posto ili više, a uobičajeni obrt zaposlenih u fabrikama premašivao je 100 posto godišnje. Za one koji su radili, piće, droga, usporavanje linije, i druga djela sabotaže malih razmjera redovno su se služili kao ventili i kao način otpora.<br />
<br />
Značajniji od tih činova privatnoga očaja bili su neprestani pokušaji organiziranja kolektivne akcije i pored snažnog protivljenja od strane poslodavaca a obično i od države. Masovni radnički pokreti bili su univerzalna reakcija širom svijeta na uvođenje fabričkog sistema. Ti su pokreti imali za cilj promjenu ne samo u smislu uslova zapošljavanja na određenim radnim mjestima već i promjenu u širem političkom sistemu. Iako socijalistički radikalizam nije dominirao američkim radničkim pokretom, bio je pravilo na drugim mjestima kad je industrijska revolucija dovršila "kreativno razaranje" ranijih agrarnih načina. Bez obzira da li putem revolucionarnih ili demokratskih sredstava, eliminacija privatnog vlasništva nad industrijom i platnim sistemom bila je krajnji cilj.<br />
<br />
Pošto je siromaštvo dugo bilo prihvaćeno kao norma u agrarnim ekonomijama, šta je to u industrijskom radu probudilo tako snažnu negativnu reakciju? Jedna velika razlika je da su konstantna zahtjevnost i fizičke poteškoće ruralnog života postojale od pamtivijeka, i kao takve djelovale kao dio prirodnog reda. Isto tako, opresivna moć zemljoposjedničke aristokratije bila je naslijedna, i posvećena kroz drevne običaje. U suprotnosti sa tim, novi, energetski zahtjevni i mehanizovani metodi proizvodnje bili su neskladni novitet i u potpunosti neprirodni. Nova hijerarhija buržujski gospodara i proleterskih sluga bila je uspostavljena namjerno od strane kapitalista u njihovu privatnu korist. Postojala je utjeha u fatalizmu starog Velikog Lanca Postojanja; svi redovi društva, od visokih ka nižim, bili su jednako podvrgnuti transcendentnim diktatima Boga i prirode. Unutar fabrike, međutim, industrijalci su podvrgli i prirodu i čovječanstvo njihovoj proizvoljnoj volji i odlukama, nevezanim za bilo koju inhibiciju koju je uspostavljao „noblesse oblige“. Tradicionalna osnova za pokornost niskih prema visokim je bila razbijena; nova buržoaska pozicija na vrhu društvene piramide stoga je bila nesigurna.<br />
<br />
Još jedan razlog za nemir industrijskih radnika bio je to što je fabrički sistem stvorio uslove koji su to omogućavali. Drugim riječima, radnici su se ujedinjavali u otporu zato što su to mogli. U agrarnoj eri, raštrkani i imobilni seljaci imali su pred sobom skoro nepremostive prepreke za organizovanje u značajnom broju – i stoga su seljačke pobune bile retke koliko su bile i uzaludne. Fabrički sistem je dramatično smanjio cijenu organizovanja kolektivne akcije tako što je koncentrisao radnike u velike i krcate hale u velikim, krcatim gradovima. Zajednički život u zatvorenom prostoru omogućio je da se individualno nezadovoljstvo pretvori u organizovani otpor. Solidarnost je bila posljedica pada transakcionih troškova organizovanja otpora.<br />
<br />
U suštini razlog je bila sama priroda posla. Prema hladnoj logici mehanizovane proizvodnje, tehnička efikasnost ljudskog elementa u procesu je maksimizovana kada radi što je moguće više poput mašine. Mašine su ostvarivale svoju produktivnost konstanto vršeći sekvencu manjih, jednostavnih zadataka uvijek na isti način, precizno i tačno, najbrže što je moguće. Ljudi su najproduktivniji u popunjavanju rupa koje mehanizacija ostavlja kada rade poput mašina.<br />
<br />
Naravno, problem je u tome što ljudi nisu mašine i ne vole da ih tretiraju kao mašine. Uvodeći milione ljudi u fabrički rad i stvarajući društveni poredak u kome je fizičko preživljavanje tih miliona zavisilo od takvog rada najvećim dijelom njihovog dana, industrijski kapitalizam je stvorio sistem koji je bio duboko inkonzistentan sa potrebama neophodnim za uspješan ljudski život – a pored toga i ne u potpunosti ne vezano, sistem koji je bio jako nestabilan.<br />
<br />
Adam Smith je jasno uvideo problem u osvitu Industrijske Revolucije. On otvara Bogatstvo Naroda proslavljenom diskusijom o fabrici čioda, objašnjavajući kako podjela rada – razbijanje proizvodnje čiodi u brojne jednostavne zadatke koji mogu biti obavljeni repetitivno i brzo – omogućila ogromno povećanje proizvodnje. Kasnije u svom djelu, on se pak brine kakva je ljuska cijena ovako visoko specijalizovane efikasnosti:<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">
"Čovjek koji čitav život provede vršeći nekoliko vrlo jednostavnih radnji, čiji je je rezultat uvijek isti, ili vrlo sličan, ne dolazi u situaciju da iskoristi razumijevanje ili da vježba svoju inventivnost u pronalaženju sredstava koja bi uklonila probleme koji se pak nikad ne pojavljuju. On stoga prirodno gubi naviku za takvim naporom, i generalno postaje glup i neuk koliko je to moguće za ljudsko biće da bude."</blockquote>
<br />
Kada je Smith posmatrao i dugo vremena nakon toga, ovaj psihološki trošak bio je pomiješan sa akutnom fizičkom patnjom. Međutim, čak i kada su se plate kontinuirano povećavale, a opasnost po životu i gubitak ekstremiteta tokom 20. vijeka smanjivala, osnovna nehumanost industrijskog rada nikada nije promijenjena. Uzmimo u obzir ova sjećanja iz "<a href="https://www.amazon.com/End-Line-AUTOWORKERS-AMERICAN-DREAM/dp/0252061489" target="_blank">End of the Line</a>", usmene istorije Fordovog Michigan Truck Plant, objavljene 1980-ih, baš kada se industrijska era približavala kraju.<br />
<br />
<blockquote class="tr_bq">
„Sutradan sam otišao nakon škole i radio deset sati. Mislio sam da sam otišao u pakao. Nisam mogao vjerovati što ljudi rade za novac.</blockquote>
<br />
<blockquote class="tr_bq">
Pristup menadžmenta je da što je jednostavniji posao, to je lakše obučavanje radnika i lakše ih je zamijeniti. Ne možete sprečiti da to potopi vaš osjećaj samopoštovanja .... Iako nam daje određenu količinu finansijske slobode, mi smo zatvorenici na liniji. Vezan si za mašinu, i ti si samo još jedan klin u mašini. Moraš jednu te istu stvar raditi iznova i iznova, cio dan.</blockquote>
<br />
<blockquote class="tr_bq">
Način na koji su poslovođe razgovarale s ljudima, uskoro bi ste shvatili da ste sluga, a nadzornik je vaš gospodar .... Tada su bivši sportisti, naročito nagrađivani, bili visoko cijenjeni kao poslovođe u automobilskim pogonima, posebno kod Forda. Bili su velike svađalice, gorile, ratoborni, ljudi koji mogu zlostavljati ljude i zapovijedati poštovanje zbog svoje veličine.</blockquote>
<br />
<blockquote class="tr_bq">
Da ljudsko tijelo radi kao mašina - konzistentno, kontinuirano, iz sata u sat, da proizvodi proizvod – nečovječno je .... Kao da ste zatvoreni od trenutka kada stignete tamo dok ne dođe vreme da odete ... Prvih nekoliko sedmica dok sam bio tamo, mislio sam da će se svijet završiti.</blockquote>
<br />
<blockquote class="tr_bq">
Htio sam da dam otkaz nakon prve sedmice. Bio sam strašno umoran. Moje ruke su bile u bolovima a tijelo mi je bilo olupina. Ali kada sam dobio moju prvu platu koja je bila preko 400 dolara rekao sam sebi, „Možda me i ne boli toliko strašno koliko ja mislim.“</blockquote>
<br />
Svakodnevno imitiranje nemisleće mašine, bilo je dovoljno loše na čisto individualnom nivou. Ali biti podvrgnut ovoj sudbini nije bila samo lična neprilika; to je značilo da ste potisnuti u čitavu grupu ljudi na pogrešnoj strani invazivne društvene podjele. U ostvarivanju tehničke efikasnosti masovne proizvodnje, bez obzira na ljudske troškove, klasni sistem koji je stvorio industrijski kapitalizam podijelio je ljude po veoma strogim linijama: oni koji rade svojim mozgom i oni koji rade svojim tijelima; oni koji komanduju i oni koji se pokoravaju; one koji se tretiraju kao punopravna ljudska bića i oni koji se tretiraju kao nešto manje.<br />
<br />
Konzervativci i libertarijaci imaju tendenciju da odbace pitanje klase. Ako postoji formalna pravna jednakost, a ako se pogodba plate svodi na ponudu i potražnju, a ne na eksproprijaciju, šta bi mogao biti problem? Problem im izbjegava jer su slepi za sociološku dimenziju ekonomskog ponašanja. Iako su radnici i menadžeri bili pravno jednaki, njihova veza je bila veza duboke društvene nejednakosti. Ako sistem kapitalističke klase nije bio vezan za usko definisanu eksploatacija ili ugnjetavanje, skoro sigurno je bio vezan za dominaciju.<br />
<br />
Društvena nejednakost na radnom mestu se hranila i zauzvrat održavala druge pre-tržišne izvore nejednakosti. U Engleskoj, gdje je započla industrijalizacija, prethodna klasna hijerarhija zasnovana na ogromnim zemljišnim posjedima nasljedne aristokratije omogućila je kapitalistima da lakše razmišljaju o svojim radnicima kao nižoj vrsti ljudi, korisnih samo od vrata na dole. U Americi se uzdigao društveni poredak čuven po egalitarizmu dok je zemlja ostala agrarna ekonomija - jednakost je pak bila ograničena na bijele protestante. Čak je i taj mostobran ravnopravnosti izgubljen, kada se nakon građanskog rata američka ekonomija zasnovana na masovnoj proizvodnji razvila. Zemlja je uvezla strmu društvenu hijerarhiju hranivši nezasitnu potražnju za fabričkim radnicima, primanjem miliona neprotestanata iz Irske i južne i istočne Evrope. Etničke i verske predrasude američkoe poslovne klase koju su činili bijeli protestantski biznismeni, uveličale su osećaj legitimne dominacije na radnom mestu, a asocijacija etničkih i rasnih manjina sa prljavim, fizičkim teškoćama ojačala su supremacističku aroganciju „boljih“ bijelaca. <br />
<br />
Čak i u slavnim danima Detroitskog ugovora, pakt između kapitala i radne snage bio je Faustijski dogovor. Plate plaćene industrijskom radu su uvek bile mito da predaju svoj mozak i dio svoje duše na fabričkoj kapiji. S vremenom fizičke teškoće i poniženja industrijskog rada su se smanjivali, a plate su se povećavale kako bi omogućile radnicima da priušte materijalne ugodnosti koje su ranije radnici mogli samo da sanjaju - ali, iako zaslađen, to je i dalje je bio dogovor sa đavolom. I pošto je masovno bogatstvo izazvalo kulturnu skretanje od puke materijalne akumulacije prema samoizražavanju i ličnom ispunjavanju kao najvišoj životnoj potrebi, uslovi tog posla samo su postali još više mučni.<br />
<br />
Noćna mora industrijskog doba bila je da se zavisnost tehnološke civilizacije na brutalnom radu nikada neće završiti. U Metropolisu, Fritz Lang je zamišljao da će razmažene elite u blistavim kula sutrašnjice još uvijek dugovati svoje privilegije teškom radu radne mase. H. G. Wells, u The Time Machine-u, pretpostavljao je da će klasna podjela na kraju dovesti do podjele čovečanstva na dvije posebne vrste, Eloe i Morloke.<br />
<br />
Te stare noćne more su nestale - i za treba da budemo zahvalni. Nikada nije postojao izvor ljudskog sukoba više zapaljiv od oslanjanja masovnog napretka na masovnu bedu. U svom najrazornijem izrazu, trci nuklearnog naoružanja između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, ugrozio je i sam opstanak čovečanstva. Imamo sreće što se oslobađamo ovog prokletstva.<br />
<br />
Ali stara noćna mora, nažalost, zamjenjena je novom. Prije, problem je bio ogromna korisnost dehumanizirajućeg rada; sada je osjećanje beskorisnosti koje preti da ispere humanost. Usredsređeni u njihovu neupitnu beskorisnost, industrijski radnici mogu se pojedinačno boriti da izdrže svoje porodice i mogu se boriti kolektivno da bi poboljšali svoj položaj. Borba radničke klase bila je izvor identiteta i ponosa radničke klase. Međutim, za današnji "prekarijat", to sidro je nestalo i ljudi se besmisleno kreću od jednog besprspektivnog posla do sledećeg. Zbog zloupotreba, industrijski radnici su imali priliku da pronađu dostojanstvo u borbi. Ali kako se neko protivi odbacivanju i ignorisanju? Gde je dostojanstvo u zastarjelosti?<br />
<br />
Izazov sa kojim se suočavamo je ogroman. Koji dragocjeni i uvaženi doprinos društvu mogu pružiti obični ljudi bez apstraktnih analitičkih vještina? Kako možemo popraviti pokidane veze sa radom, porodicom i zajednicom? Tomovi se mogu napisati o ovim temama, ali postoji bar jedan razlog za nadu.<br />
<br />
Možemo se nadati nečemu boljem jer, po prvi put u istoriji, slobodno možemo izabrati nešto bolje. Niska produktivnost tradicionalne poljoprivrede značila je da je masovna represija neizbježna; društveni suficit bio je toliko nizak, da su plodovi civilizacije bili dostupni samo uskoj eliti, a opasnost maltuzijske katastrofe nikad nije bio daleko. Kada su se shvaćene mogućnosti revolucije produktivnosti kroz energetski intenzivnu masovnu proizvodnju, stvaranje urbanog proletarijata u jednoj zemlji za drugom takođe je izazvano istorijskom nuždom. Ekonomski podsticaji za industrijalizaciju bili su očigledni i moćni, ali su politički podsticaji zaista bili odlučujući. Kada je vojska zavisila od industrijskog uspeha, geopolitička konkurencija je obezbjedila masovnu mobilizaciju radničke klase.<br />
<br />
Nijedna ekvivalentna dinamika ne funkcioniše danas. Ne postoji gvozdeni zakon istorije koji nas tera da tretiramo većinu naših sugrađana kao suvišne. Moguća je humanija ekonomija i sveobuhvatniji prosperitet. Na primjer, nove tehnologije oslanjaju se na mogućnost radikalnog smanjenja prosječne veličine preduzeća, stvarajući mogućnost rada koji je kreativniji i kolaborativniji na skali boljoj po porodicu, zajednicu i polis. Sve što nas vraća nazad su inercija i neuspeh mašte - a možda i strah od onoga što još nismo doživjeli. Postoji zemlja mlijeka i meda izvan ove divljine, ako imamo viziju i odlučnost da je stignemo.<br />
<br />
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
1 Za
perspektive iz suprotenih ideoloških pozicija pogledati: Robert D.
Putnam, Our Kids: The American Dream in Crisis (Simon & Schuster,
2015); Charles Murray, Coming Apart: The State of White America,
1960-2010 (Crown Forum, 2012).</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
2
Pogledati Anne Case i Sir Angus Deaton, “Mortality and Morbidity in
the 21st Century,” pripremljeno za Brookings Panel on Economic
Activity, mart 23-24, 2017, finalna post-konferencijska verzija
datirana maj 1. 2017.</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
Preveo:
Nikola Mojović</div>
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<br />
</div>
<br />
<div class="western" style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
Izvor:
Niskanen centar</div>
<br />
<br />
<br />
<br /></div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-22549771438940860952017-12-22T21:14:00.000+01:002017-12-22T21:14:06.650+01:00Kako i zašto DJB i Dveri sarađuju na lokalnim izborima u Negotinu i Pećincima<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
I pored svih političkih razmimoilaženja uvek sam smatrao da su insinuacije i razgovori o tome da DJB planira da uđe u neku vrstu koalicije sa Dveri preterani.<br />
<br />
No sada pred nama stoji činjenica da lokalne organizacije pokreta Dosta je bilo, stranke koja pokušava da se predstavi kao moderna, socijalno liberalna ili socijaldemokratska stranka (ili kako oni to hoće da kažu - stranka centra) stupaju u koalciju sa lokalnim organizacijama političke stranke koja predstavlja suštu suprotnost socijal-liberalnoj politici a svakako nije omiljena ni među socijademokratski orijentisanim građanima.<br />
<br />
Pitanje je da li centrala DJB zna za ovu saradnju i da li je podržava? Da li je ovo popločavanje puta ka saradnji na višem nivou?<br />
<br />
Teško da centrala DJB o ovome nije obaveštena, vesti o saradnji u Negotinu su se pojavljivale i u Novostima (<a href="http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:700623-Na-turneji-i-ministri-i-Aca-Lukas">http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:700623-Na-turneji-i-ministri-i-Aca-Lukas</a>):<br />
<br />
<i>"Četvrta bi trebalo da bude lista grupe građana nazvana <b>"Negotin bez korupcije", </b>takođe<b> sa 15 kandidata među kojima su viđeniji članovi Dveri, Dosta je bilo, DSS i Narodne radikalne stranke</b>. Ovdašnji radikali, međutim, pozivaju na njen bojkot jer su, po svemu sudeći, propali dogovori da i oni budu na ovom spisku..."</i><br />
<br />
A o saradnji u Pećincima na N1 (<a href="http://rs.n1info.com/a350273/Vesti/Vesti/Pecinci-oblepljeni-Vucicevim-plakatima-opozicije-nigde-nema.html">http://rs.n1info.com/a350273/Vesti/Vesti/Pecinci-oblepljeni-Vucicevim-plakatima-opozicije-nigde-nema.html</a>)<br />
<br />
<i>"Na pretnje, ucene i kupovinu glasova žali se i<b> kandidatkinja Dveri i pokreta Dosta je bilo, koji u Pećincima nastupaju kao grupa građana</b>. Ali to, kaže, nije jedini problem – neki od ljudi koji su na listi naprednjaka uopšte i nisu iz njihovog mesta."</i><br />
<i><br /></i>
No DJB je kategorički tvrdio da ne izlaze na izbore:<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4bkUAWRyzz5arA1kIsH8oanL8PxaRtT9vuGZTAwDhjJyvLMPwAy3c1tT6i6_EQwSot-bwhnwBmsJDHLCtVQ7WUE-qZ800gBGvG-WsZJJsRpiGf2Dniex3WNyWL3PVVKlAmPoOaz7RNVIb/s1600/Hvataj.PNG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="421" data-original-width="623" height="270" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4bkUAWRyzz5arA1kIsH8oanL8PxaRtT9vuGZTAwDhjJyvLMPwAy3c1tT6i6_EQwSot-bwhnwBmsJDHLCtVQ7WUE-qZ800gBGvG-WsZJJsRpiGf2Dniex3WNyWL3PVVKlAmPoOaz7RNVIb/s400/Hvataj.PNG" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
No ono oko čega pitanja nema je to da li saradnja između lokalnih organizacija DJB i Dveri u opštinama Pećinci i Negotin postoji. Štaviše lako je utvrditi, i zbog toga je odsustvo reakcija DJB začuđujuće, ono što je nešto teže je koliki je nivo saradnje.<br />
<br />
Saradnja loklanih organizacija DJB i Dveri je organizovana preko dve grupe građana. GG "Negotin bez korupcije" i GG "Za Pećince bez korupcije"<br />
<br />
Sličnost naziva ove dve GG, jedne u opštini na istoku Srbije a druge u Sremu navodi na pitanje da li je postojala neka koordinacija na višem nivou, ili među odborima u ove dve opštine.<br />
<br />
Postojanje saradnje je lako utvrditi.<br />
<br />
Za početak Dveri i njihovi odbori uopšte ne kriju da stoje iza ovih grupa građana i promovišu ih na svojim zvaničnim kanalima. U kampanji za njih učestvuje i Boško Obradović.<br />
<br />
Ovo je lako utvrditi odlaskom na fejsbuk stranice <a href="https://web.facebook.com/dveripecinci">Dveri-Pećinci</a> i <a href="https://web.facebook.com/dverineg">Dveri-Negotin</a><br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5gJ9FSkJsziBZauEdY248EdzCmRRcWw6Fhz3Cdb6eIgN5EbUaiw3dWR-W9D_pC03lH8QP90mhn_OmDUi1mFYa8tDsSDeYdH6IZDbNjYzYkvp5yRJP90tHfZ1Z5zKsa5SeV1YJk5S8G_Lq/s1600/DveriPe%25C4%2587inci.PNG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="565" data-original-width="716" height="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5gJ9FSkJsziBZauEdY248EdzCmRRcWw6Fhz3Cdb6eIgN5EbUaiw3dWR-W9D_pC03lH8QP90mhn_OmDUi1mFYa8tDsSDeYdH6IZDbNjYzYkvp5yRJP90tHfZ1Z5zKsa5SeV1YJk5S8G_Lq/s400/DveriPe%25C4%2587inci.PNG" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">očigledna podrška Dveri listi broj 6 - GG "Za Pećince bez korupcije"</td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSSinopweJQsCs7RL0v0EFB5LNA1pWSnowhx_tHZgCqk6yYysqtvnx8okxMN4OATOBXUyaQizNnawKt07rccSoxAkPzlA2ddzUISgGETRTceiXC4K6RqJ0IpfOvCP0KEYXLXAy4VTbBvXM/s1600/DveriNegotin.PNG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="556" data-original-width="701" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSSinopweJQsCs7RL0v0EFB5LNA1pWSnowhx_tHZgCqk6yYysqtvnx8okxMN4OATOBXUyaQizNnawKt07rccSoxAkPzlA2ddzUISgGETRTceiXC4K6RqJ0IpfOvCP0KEYXLXAy4VTbBvXM/s400/DveriNegotin.PNG" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">odnosno listi broj 4. - GG "Negotin bez korupcije" </td></tr>
</tbody></table>
<br /><div>
DJB međutim ignoriše ili negira kampanju njihovih članova na lokalu. No uvidom u sastav liste broj 6. GG "Za Pećince bez korupcije" možemo utvrditi da se na listi nalazi određen broj članova lokalnog odbora DJB.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Imena određenih članova odbora DJB u Pećincima možete pronaći na njihovom sajtu u saopštenju o formiranju odbora: (<a href="http://dostajebilo.rs/osnivanje-odbora-u-pecincima/">http://dostajebilo.rs/osnivanje-odbora-u-pecincima/</a>)</div>
<div>
<i><br /></i></div>
<div>
<i>Dana 17.11.2017. u
lokalnoj kancelariji Dosta je bilo u Pećincima je osnovan inicijalni
odbor naše političke organizacije za ovu opštinu. Sastav odbora
čine <b>Slobodan Masnikosa</b> iz Šimanovaca, <b>Milen Mihajlović</b>
iz Pećinaca, Dragiša Đorđević iz Karlovčića, <b>Jovan Đorđević</b>
iz Karlovčića, Boban Mesaorović iz Popinaca i <b>Petar Stanković</b>
iz Sremskih Mihaljevaca. Koordinator za Pećince je Petar Stanković.</i></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Boldovane osobe se pojavlju na listi broj 6. GG "Za Pećince bez korupcije" i to: Petar Stanković pod rednim brojem 2, Slobodan Masnikosa pod rednim brojem 5, Jovan Đorđević pod rednim brojem 8 i Milen Mihajlović pod rednim brojem 15.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Kompletnu izbornu listu možete pronaći na sajtu opštine Pećinci <a href="http://www.pecinci.org/upload/documents/Izbori_2017/Izborne_liste/Izborna_lista_br_6.pdf">http://www.pecinci.org/upload/documents/Izbori_2017/Izborne_liste/Izborna_lista_br_6.pdf</a></div>
<div>
<br /></div>
<div>
U Negotinu situacija je slična.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Prema saopštenju sa sajta DJB i dostupnim informacijama o loklalnom dboru (<a href="http://dostajebilo.rs/osnovani-lokalni-odbori-u-negotinu-i-kladovu/?lang=lat">http://dostajebilo.rs/osnovani-lokalni-odbori-u-negotinu-i-kladovu/?lang=lat</a>) (tekst koji su preneli sa portala eastside.rs) moguće je utvrditi da se na listi broj 4. GG "Negotin bez korupcije" nalaze Zoran Jovanović i Stefan Jovanović:</div>
<div>
<br /></div>
<div>
<div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<b><i>Osnovani lokalni
odbori u Negotinu i Kladovu</i></b></div>
<div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<i><br /></i></div>
<div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<i>28. februara 2017.</i></div>
<div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<i><br /></i></div>
<div style="line-height: 100%; margin-bottom: 0cm;">
<i>U Kladovu je u
nedelju formiran Inicijativni odbor “Dosta je bilo”, koji će do
izbora Opštinskog odbora voditi Saša Pavlović. <b>Zoran Jovanović,
preduzetnik iz Negotina predsednik je Opštinskog odbora, a programer
Stefan Jovanović izabran je za negotinskog koordinatora.</b></i></div>
<br />
Zoran Jovanović se na listi nalazi pod rednim brojem 5, a Stefan Jovanović pod rednim brojem 12.<br />
<br />
Kao što Novosti navode pored Dveri i DJB na listi se nalaze i kandidati DSS-a i NRS-a.<br />
<br />
I eto mene zaista zanimaju opravdanja DJB-a za ovakvu saradnju sa Dverima.<br />
<br />
Da li DJB smatra da su njihove političke i ideološke razlike nebitne na lokalnom nivou? Nije slučajno naziv "bez korupcije", da li to znači da u ime borbe protiv antikorupcije ideološki orijentacija nije toliko bitna?<br />
<br />
Da li je ovo pak probni balon za neku buduću saradnju? I dok možda saradnja u manjim opštinama mođe da prođe ispod radara (kako je uglavnom i prošla) teško da je to recept za saradnju u izbornim kampanjama koje imaju veću medijsku pokrivenost i koje bi izložile njihove razlike biračkom telu ovih stranaka.<br />
<br />
Znakovito je da dok Dveri na sav glas promovišu ove dve liste, DJB o njima ćuti.<br />
<br />
Ja se nadam da ćute zato što još uvek razumeju da njihovi birači iz 2014. i 2016. u Dverime ne vide saveznika već političkog protivnika i da postoje značajne crvene linije koje Dveri prelaze u svojoj politici.<br />
<br />
U tom slučaju ostaje nam da se nadamo da će ovaj eksperiment propasti. Jer ja pozitivan ishod ovog eksperimenta po šaku liberala koji još uvek podržavaju DJB ne vidim. Ako ove dve liste pređu cenzus očigledno je da je DJB izgubio svoj identitet u ovim koalicijama i zahvaljujući propagandnoj mašini Dveri uspeh ovog frankenštajna ide jedino na vodenicu Dveri.<br />
<br />
A mislim da govorim u ime značajnog broja liberala i socdemokrata kada kažem da ne postoji taj kratkotrajni politički uspeh koji je vredan dalje legitimizacije Dveri u političkom životu Srbije.<br />
<br />
Drugi slučaj je da je rukovodstvo DJB izgubilo kontrolu nad ovim odborima. Za stranku koja se hvalil mrežom od preko 80 odbora to bi pak značilo da mnogi efektivno ne postoje.<br />
<br />
Odbor u Pećincima je pak skoro osnovan, u novembru ove godine i zaista je teško poverovati da su u roku od mesec dana izgubili kontrolu nad njim.<br />
<br />
Što nas ostavlja sa prvom mogućnošću. A ona zahteva mnogo objašnjenja od strane rukovodstva DJB, a objašnjenja su ono što nismo od njih dobili za ovih mesec dana kampanje za lokalne izbore.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
</div>
<div>
<br /></div>
</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-33729317555524726722017-11-11T17:38:00.000+01:002018-04-21T03:23:08.114+02:00Macronove reforme: Lekcije iz Danske<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>piše: Lars Løkke Rasmussen</b><br />
<b><br /></b>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3SI2V89RpkyGNEqx4bB_pfN-s6eFqhqRDZ5ucNX20YABWWI4VRbw_jJ93c1_jfR1yh8vNwjueA8OTStKZGqLqrri8c17JcGqS17GTYSGdeH-gcrNVabOEgVIBxmT8B8m_9IvJYdi4oWVD/s1600/Danmarks_statsminister_Lars_Loekke_Rasmussen_vid_pressmote_under_Nordiska_radets_session_i_Stockholm_2009.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1065" data-original-width="1600" height="425" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3SI2V89RpkyGNEqx4bB_pfN-s6eFqhqRDZ5ucNX20YABWWI4VRbw_jJ93c1_jfR1yh8vNwjueA8OTStKZGqLqrri8c17JcGqS17GTYSGdeH-gcrNVabOEgVIBxmT8B8m_9IvJYdi4oWVD/s640/Danmarks_statsminister_Lars_Loekke_Rasmussen_vid_pressmote_under_Nordiska_radets_session_i_Stockholm_2009.jpg" width="640" /></a></div>
<b><br /></b>
<br />
COPENHAGEN – Jedan od najvećih izazova za evropske stvaraoce politika danas je pomoć našim društvima i tržištima rada da se prilagode savrjemenoj, digitalizovanoj globalnoj ekonomiji koja se razvija velikom brzinom.<br />
<br />
Ovo od nas zahtjeva ne samo da stvaramo rast i poslove kroz tradicionalnu ekonomsku politiku, već da stvaramo fleksibilna tržišta rada koja će omogućiti našim ekonomijama da se prilagode dok građanima omogućavaju pouzdanu sigurnosnu mrežu. Takođe, neophodno je investirati u obrazovanje i stručne treninge kako bi omogućili radnoj snazi da se prilagodi novim potrebama i novim vrstama poslova.<br />
<br />
Čekanje da „Evropa“ riješi ove probleme nije opcija. Mi moramo preuzeti odgovornost na nacionalnom nivou. Ako ne budemo djelovali na vrijeme ostaviće nas siromašnijim i nesposobnim da očuvamo pravedne i obimne evropske „države blagostanja“<br />
<br />
Ovo je razlog mog entuzijazma oko reformi tržišta rada koje uvodi predsjednik Emmanuel Macron u Francuskoj. Njegovi prijedlozi su neophodna i racionalna rješenja.<br />
<br />
Naravno, ne postoje, jednostavna i univerzalna rješenja za stalan ekonomski i društveni progres u savrjemenim društvima – ni u Danskoj, ni u Francuskoj niti bilo gdje drugdje. Ali izazovi koji su širom Evrope pred nama u osnovi su isti, mi treba da tražimo inspiraciju jedni od drugih dok težimo da optimizujemo naše ekonomije za 21. vijek.<br />
<br />
U Danskoj mi imamo dugačku istoriju uspješnih nacionalnih reformi, iz koje bi, moje je uvjerenje, ostale Evropske države mogle učiti.<br />
<br />
Stvorili smo model koji kombinuje visoku fleksibilnost prilikom zapošljavanja i otpuštanja sa robusnom sistemom socijalne sigurnosti: takozvani flexicurity model.<br />
<br />
Ovaj model uživa veoma široku političku i javnu podršku u Danskoj, i tokom godina je razvijan uz blisku saradnju među nizom Danskih vlada – kako desnog centra tako i lijevog centra – sindikata, poslodavaca i preduzeća.<br />
<br />
Osnova modela je da dozvoljava kompanijama i javnim institucijama da vrlo brzo odgovore na promjene u potražnji i u ekonomiji, dok osigurava socijalnu sigurnost radnika koji izgube posao i pruža im pristup obukama i novim vještinama koje će im omogućiti povratak na tržište rada.<br />
<br />
Rezultat je tržište rada koje ima visok promet poslova i mnoga otvorena radna mjesta – ali takođe i nizak nivou dugotrajne nezaposlenosti. Najvažnije, Danci ga smatraju uspješnim. I pored ograničene formalne zaštite, Danci su rangirani među najpozitivnijim u EU po pitanju zadovoljstva ličnom poslovnom situacijom. Ovo je slučaj već godinama.<br />
<br />
Model služi interesima i poslodavaca i radnika i omogućio je da se Danska ekonomija lako prilagođava promjenama u globalnoj ekonomiji.<br />
<br />
Kada naša tekstilna industrija više nije mogla da se uspješno takmiči na internacionalnom tržištu omogućio nam je da razvijemo privredu tekstilnog dizajna. Kada naša brodogradilišta više nisu bila konkurentna, omogućio nam je da obučimo i usmjerimo naše brodograđevinare u proizvodnju vjetro elektrana.<br />
Ovi primjeri ističu zašto je naš model bio uspješan, i vjerovatno djelimično objašnjava zašto su Danci tako otvoreni prema globalizaciji i slobodnoj trgovini. Uticaj globalizacije je jednostavno benigniji ako je društvo spremno da prihvati promjenu i ublaži manje poželjne efekte globalizacije.<br />
<br />
Naravno, kao i svaki drugi model, Dansko tržište rada mora stalno da se podešava. Na primjer, naučili smo da moramo biti voljni da nagradimo dostupnost tržištu rada. Ako prihvaćanje posla nije dovoljno atraktivno nezaposlenom, sistem bi propao pod težinom sopstvenog budžeta koji je finansiran prilično visokim porezom.<br />
<br />
Kao posljedicu, vlade stranaka lijevog centra i stranaka desnog centra su od 1993. smanjivale period tokom kog se prima pomoć za nezaposlene sa sedam godina na dvije i povećale zahtjeve primaocima pomoći u oblasti spremnosti da se prihvate poslovi i učestvuje u obukama za poboljšanje i učenje novih vještina.<br />
<br />
Trenutno, radimo na smanjenju poreza za one sa najnižim prihodima kako bi smo pronalaženje posla učinili još prihvatljivijim.<br />
<br />
Svijet se uvijek mijenja i mi ne možemo da stanemo. To je razlog zašto sa uspostavio „savjet za disrupciju“ koji okuplja članove iz širokog spektra društvenih djelatnika uključujući preduzeća, društvene partnere, akademike i ljude „slobodnog duha“ kako bi diskutovali kako da globalizaciju dočekamo spremni.<br />
<br />
Ovakva kooperacija je bila ključ za uspjeh danskih reformi. Moje iskustvo mi kaže da uključivanje širokih društvenih snaga u kreiranju reforme ja pravi način za dostizanje dugotrajnog napretka.<br />
<br />
Lars Løkke Rasmussen je premijer Danske i predsjednik liberalno-konzervativne partije Venstre.<br />
<br />
Izvor: politico.com<br />
<br />
Preveo: Nikola Mojović</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-12868650499355919672017-08-31T13:23:00.001+02:002017-08-31T13:35:04.676+02:00Sve opklade na spomenike - manija sećanja na balkanski način<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><b>piše: Ana Milošević</b> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><br />
<span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><b>Dok širom Sjedinjenih Država, spomenike Konfederacije uklanjaju ili premeštaju,
Ana Milošević razmatra “maniju sećanja” na Balkanu i različita značenja i svrhe spomenika.</b> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br /></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnddPid0efQz9aT4nsN-Zm7pMi0ivcVqvkANdJJ9ZwtdnnfFIypNe9UpaPlACxkwW88jKWx8WIwdrubiC9q2Ve43wPJyn4RZg7Zy81IfaX_WAtkpeRtKSFit82IEIEFfV2OOSuA2Uve0m6/s1600/balkanist.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="1600" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnddPid0efQz9aT4nsN-Zm7pMi0ivcVqvkANdJJ9ZwtdnnfFIypNe9UpaPlACxkwW88jKWx8WIwdrubiC9q2Ve43wPJyn4RZg7Zy81IfaX_WAtkpeRtKSFit82IEIEFfV2OOSuA2Uve0m6/s400/balkanist.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">izvor: balkanist.net</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> </span><i style="font-family: inherit;">Na skorašnjem simpozijumu o
Evropskom sećanju, pitala sam tri eksperta za suočavanje
sa prošlošću o putu ka pomirenju. Da li počinje kao politički
proces ili treba da bude započet zbog kolektivne potrebe da se
pomirimo sa prošlošću? Nisu mogli da mi daju jedinstven odgovor. I pore toga,
svi su bili čvrstog uverenja da postavljanje spomenika doprinosi i
pomirenju i različitim načinima prihvaćanja prošlosti.</i><span style="font-family: inherit;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span><span style="font-family: inherit;">Pre nego što je spomenik rođen
iz bronze ili kamena, za njega su već vezane različite želje o
njegovoj budućoj nameni. Neki mogu verovati da će taj spomenik
podići svest o kolektivnoj tragediji ili da će osnažiti marginalizovane zajednice.
Za druge, spomenik treba da pomogne u suočavanju sa problematičnom prošlošću,
ili da stvori narativ oko zajedničke istorije sa ciljem da
smiri društvene napetosti i doprinese pomirenju. Lista želja je
podugačka. Mnoga različita očekivanja su usmerena na jedan komad
kamena, betona ili gvožđa, i mnogi spomenici prožeti različitim željama
podignuti su širom Evrope u poslednjih 20 ili 30 godina. Sećanje i spomeni
su postali dominantan način komunikacije o prošlosti (ne budimo
uobraženi pa da kažemo “o istoriji”). Ali ovaj proces je više od
same izgradnje spomenika: sećanja su takođe deo rastućeg biznisa, usmerenog na memorijalni turizam,
stvaranje tradicije i kupovinu suvenira. Hranimo se sećanjima, simbolično
i bukvalno. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Jedno od mesta gde je globalna manija sećanja očigledna je deo sveta za koji je Vinston Čerčil tvrdio da
“stvara više istorije, nego što može da svari”:
Balkan. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">U balkanskim zemljama sećanja, istovremeno se čini da
se prisećamo svega i da se ne sećamo ničega. Podižemo spomenike vladarima iz prošlih milenijuma kojima utvrđujemo kontinuitet sa savremenim državama kako bi učvrstili njihovo krhko postojanje. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Istovremeno, majstorski zaobilazimo načine da očuvamo
spomen na lidere poput bivšeg predsednika vlade, reformatora
Zorana Đinđića, koji je ubijen pre manje od dve decenije.
Ponekad kroz naše učestvovanje u gradnji spomenika, tvrdimo da se “sećamo”
stvari koje nikada nismo sami iskusili. Širom Balkana podignuti su spomenici
u čast događaja, stranih velikodostojnika i državnika koji sa regionom nisu
imali nikakve veze. Na kraju, koristimo spomenike kako bi ismevali sopstvenu maniju sećanja.
Mostarski spomeniku legendarnom majstoru borilačkih veština Brusu
Liju, stvoren je kao simbolični izraz neutralne solidarnosti u
etnički podeljenom Bosanskom gradu: svojevrsni krik
protesta protiv daljeg prisvajanja javnog prostora za izražavanje ratnih nepravdi kao dela šire
politike sećanja. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Naše diznifikovane zemlje sećanja često namerno mistifikuju sopstvenu(e)
prošlost(i) kombinujući božansko i profano, demaskirane istine i bele
laže. Heroji su često zlikovci, a zlikovci su takođe i heroji. Porazi
su pobede, a krajevi su počeci. Ono što postoji danas je siva zona, u
kojoj je skoro sve otvoreno za interpretaciju. No, šta tačno znači
podići danas spomenik na Balkanu? <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Na ovom mestu, želim da podelim dve misli. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
</div>
<br />
<ol style="text-align: left;">
<li><span style="font-family: inherit;">Postavljanje spomenika na javnoj površini kako bi se sačuvalo sećanje na tragični događaj (percipiran kao kolektivna tragedija) je politička izjava.</span></li>
<li>Postavljanje spomenika je igra nultog zbira. Višak u proizvodnji spomenika stvara rezultate suprotne od njihovih prvobitno proklamovanih ciljeva. kada ovo postane široko rasprostranjena praksa, postavljanje spomenika ima veoma ograničen uticaj na društvo.</li>
</ol>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Pre nekoliko godina, moj
prijatelj me je pozvao kako bi se raspitao gde može naći zastave svih
država bivše Jugoslavije. Od kako se ja sećam, zastave su bile
državni simboli koji su bili ekskluzivno postavljani samo na vladine
zgrade. Svojevremeno Titova slika je bila u svakoj učionici, a zastava
Jugoslavije se lepršala na školama, bolnicama i zgradama javne
uprave. Prvi put sam videla zastavu na privatnoj svojini 2009. na
Kosovu, gde je svako domaćinstvo postavilo novu plavu zastavu kako bi
proslavili prošlogodišnje proglašenje nezavisnosti. Moj prijatelj
ima preduzetničke veštine i brzo je shvatio da postoji tržište
za zastave, značke, kape, šolje i mnoge druge vrste
etno-nacionalnih aksesoara. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Ovi proizvodi se prodaju dobro ne
samo u dijaspori, već i tokom godišnjica ili sportskih događaja. Postali su
nerazdvojni deo mnogih spomenika. Tokom skorašnjeg putovanja kako bih
obavila terenski istraživanje na granici Srbije i Hrvatske (pogledajte #zg2bg),
nisam mogla a da ne primetim da mnoge sveće upaljene na
spomen mestima imaju slične simbole i zaštitne znakove. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Prisetila sam se prijatelja sa
početka ove priče kada sam kupovala suvenire u Skoplju, Vukovaru i
Beogradu: istorijske ličnost iz bliske i ne tako bliske prošlosti uspevale su
da pronađu put do vrata našeg frižidera. Stari kraljevi, gospodari rata iz
devedesetih, sveci i predsednici: postoji širok asortiman meomarabilije stvoren
da zadovoljio svačiji ukus za odgovarajućom i lako prepoznatljivom prošlosti.
Poenta koji želim da vam prenesem se ne odnosi nužno samo na veliko ekonomsko
tržište svake vrste etno-nacionalnih memorabilija na Balkanu. To je takođe i
isto političko “tržište” u kojem se različiti akteri takmiče za sopstvene narative prošlosti
i njihova shvatanja istorije. Radeći to, oni se hrane simbolizmom
koji dobija novi život kroz memorializaciju. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Kako nas godine istraživanja
kolektivnih identiteta i ponašanja uče, izloženost simbolima i posmatranje godišnjica
sami imaju ograničenu moć mobilizacije datog stanovništva ukoliko ih
ne povezuje uverljiv narativ. Da koristimo terminologiju pozajmljenu
iz ekonomije, tvrdila bih da ni ponuda ni potražnja etno-nacionalnih sećanja nisu
opale značajno od devedesetih. No “potrošači” ovih sećanja su
se promenili: od stanovništva iz zemlje i van nje koji se identifikuju sa
svojim imaginarnim zajednicama, do širokog raspona nacionalnih i međunarodnih
aktera. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Ovo je najvidljivije u povećanoj
pažnji koja se usmerava na komemorativni žanr i koji se smatra
izuzetno važnim. Najposećenije komemoracije su one koje teže ka tome
da veličaju sećanja koja su bila osporava i marginalizovana od strane
prethodnog režima, političkog sistema ili date grupe. Uobičajeno se obeležavaju istorijski događaji
iz drugog svetskog rata i jugoslovenskih ratova. Sa svakom
godišnjicom, značenja i vrednosti povezani sa događajem su nanovo
sklapani i rekonstruisani kroz narative kako bi
se stvorila priča. Uglavnom, komemoracija je rezultat hibridnog tumačenja oba
rata: prvi (Drugi svetski rat) se interpretira kao uzrok,
a drugi (ratovi devedesetih) kao posledica. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Koristeći komemoracije kao mesto i
alatku, mnogi prodavci sećanja se takmiče u potvrđivanju njihove
lične interpretacije prošlosti. Indikator ove slabosti je ono što
nazivam “balkanska komemorativna turneja” - niz dobro posećenih spomena
koji počinje negde u aprilu i završava se u avgustu. No balkanska
komemorativna turneja ne privlači samo konstantno rastući broj posetilaca svake
godine, ona takođe dovodi do odnosa visoko rangiranih
političara koji imaju “dužnost” da još jednom izvlače moralne i političke
lekcije iz prošlosti. Prisustvo, diskurs i ponašanje političkih elita tokom
komemoracija se studiozno preispituje. Alternativno, njihovo odsustvo postaje
predmet teške kritike. Ovo znači da je prisustvo komemoracijama postalo
integralni deo posla predsednika i premijera.</span><br />
<span style="font-family: inherit;">Takođe transformiše komemoraciju u medijsku pozornicu,
postavljajući diskurs i ponašanje političkih aktera u jezgro
komemoracije. Umesto odavanja počasti žrtvama, spomen postaje
jedva nešto više od sredstva za političku navigaciju i balansiranje
različitih očekivanja širokog spektra aktera kao što su EU, lokalna
zajednica, udruženja žrtava, građansko društvo i ratni veterani. Za ove
“potrošače” sećanja, godišnje komemoracije su način merenja političkog
pulsa nacije i njenih političkih elita, u cilju otkrivanja
(promenjenog) političkog odnosa prema prošlosti. Da li ovo znači da spomenici
više ne služe odavanju počasti mrtvima, već da postoje kako bi umirili
žive? </span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><b>Pravo na sećanje, pravo na zaboravljanje</b> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Od završetka Jugoslovenskih ratova
iz devedesetih, brojni spomenici su postavljeni širom regiona. Zvanični i
neformalni (privatni). Neki od njih su postavljeni uz podršku ili uz
inicijativu vlade, drugi su rezultat delovanja grupa građana,
poput različitih zajednica ožalošćenih, udruženja žrtava i porodica. Ali ne
razlikuju se samo akteri koji su postavili i koji upravljaju ovim spomenicima;
i njihove svrhe su različite. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Prva vrsta spomenika teži tome
da postanu mesto sećanja, utelovljenje sećanja i njegovih “istina”,
“narativa”, “uzroka” ili “posledica”. </span><span style="font-family: inherit;">Druga vrsta posvećena je procesu žaljenja dok teži da predstavi (prerano) presečene veze među preminulim i živim. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Različiti akteri su izrazili podršku
ili su finansirali “pravo na sećanje”, koje se pretvorilo u
“obavezu na sećanje” kao nesporan korak u suočavanju sa užasima rata,
njihovim prevazilaženjem i podsticanjem pomirenja. Ovo je doprinelo do
izbijanja groznice sećanja koja je ozbiljno potresla veoma krhke odnose na
Balkanu. Ono što ovaj imperativ sećanja prenebregava je to da
spomenik nije samo komad kamena ili <i>tabula rasa </i>na koju
možemo da uklešemo naše želje. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">U jednu ruku, memorializacija može
postati društveni flaster, ili brzinsko rešenje za neke probleme. Ovo takođe znači
da se može koristiti da sakrivanje postojanja znatno dubljih rana, U
drugu ruku, može pretvoriti veoma lični proces žaljenja u veoma
javni akt društvenog aktivizma kroz izražavanje žalbi i potrage za pravdom. Na
kraju krajeva, pravo na sećanje i pravo na pravdu teže da simbolički
nadoknade prekinutu vezu između preminulih i onih koji su ostali živi. Cilj
spomenika je da popuni prazninu koju je ostavio gubitak, da traži prihvatanje i
priznanje nečije žalosti i nečije tragedije. Ali često ovo ne zahtevaju oni
koji su direktno pogođeni gubitkom, već oni koji tvrde da “govore u
njihovo ime” <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Na Balkanu, zvanični spomenici nisu
samo javni podsetnici na ljudsku tragediju, uništene snove i “nikada
više”. Oni su simbolične žrtve na oltaru Domovine, čak i kada se pojavljuju
odvojeno od političkih aktera i diskursa. Slovenački novootvoreni spomenik “svim
žrtvama svih ratova” je još jedan primer kako se spomenici koriste
kako bi se ustanovili narativi - u ovom slučaju, sveobuhvatno shvatanje ratova. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">U poslednje vreme, takvi
pokušaji da se stvori široka perspektiva teške prošlosti nisu ekskluzivna
karakteristika balkanskih zemalja sećanja. Tokom poslednje decenije,
Evropski parlament je bio predvodnik u promociji sveobuhvatnog
pristupa sećanju na žrtve totalitarnih režima. Parlament će
ovu interpretaciju evropske istorije 2018. obeležiti spomenikom
u Briselu. Stvaranje takvog spomen mesta, sa ciljem uticanja na
kolektivni odnos prema prošlosti na nacionalnom i nadnacionalnom nivou, bez
sumnje je politička izjava. Tek ćemo videti kakve će biti njene posledice <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Na kraju, mi moramo bi svesni činjenice
da pravo na sećanje ne znači mnogo ako ne dovede do slušanja glasova onih
koji su ostali. Smislena suočavanja sa prošlošću ne počinju i ne završavaju se
na samoj politici sećanja. Cilj politike treba da bude da institucionalno spreči ponavljanje
zločina poput onih počinjenih u Srebrnici ili Jasenovcu kroz promovisanje mira,
demokratije, poštovanja ljudskih prava i vladavine zakona, koje se mora ogledati
u obrazovnoj politici i mora biti informisano objektivnošću u
interpretaciji istorije. Sadašnje stanje je da politički monopoli na
prošlost i očuvanje sećanja, lokalne zajednice, žrtve, preživele i
njihove porodice stavlja u senku takozvanih “lekcija” i “poruka” iz
prošlosti. Jednostavno ovakva politika ne služi njima, ni u
suočavanju sa tugom ni sa njihovim žalbama. Zahvat koji
politika ima nad prošlošću, sa pratećim traumama, znači da otvorene rane ne
mogu zaceliti - sve dok traume rekreiramo svake godine kroz politiku sećanja. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><b>Svi putevi ne počinju iz sećanja</b> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span><br />
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Ako se ne leče, otvorene rane će se
zagaditi. Dvadeset godina nakon jugoslovenskih ratova, rane
pojedinaca i zajednica nisu zarasle zahvaljujući pravu na sećanje. Oni
koji su poginuli i oni koji su ostali sa njima bili su javno izloženi, njihove
emocije i empatija skrajnuti i oduzeti. Kroz političko takmičenje
koje njihova iskustva svodi na brojeve ubijenih i jezivu hijerarhiju bola
žrtvama se ponovo oduzima njihova ljudskost: prvi put kroz patnju koju se proživele,
drugi put nakon smrti. Politizirane žrtve postaju žrtve još jednom,
kao mermerni spomenici na koje se projektuju opšta očekivanja
koja poništavaju njihova pojedinačna iskustva. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Istorija je postala riznica za identifikaciju “korisnih”
prošlosti na Balkanu i šire. Kroz sećanje, koristi se da podrži bezbroj
ličnih, nacionalnih ili političkih ciljeva. Takvo sećanje koje
se posmatra i kao komemoracija i politika postaje korisni program:
alat za izražavanje moralnih i političkih stavova prema prošlosti, ili za
njihovo osporavanje. Kao takvim, glavna svrha spomen mesta i komemoracija je privreda sećanja:
politička korist koja se izvlači iz korisnosti kao alatke za
dosezanje i mobilizaciju stanovništva oko otvorene rane, mita, željene
interpretacije prošlosti. U biti, sudbina takvih spomenika nije da postanu
“nikada više” simboli, već radije <i>nikad ne reci nikad</i> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">Spomenici više ne funkcionišu.
Koristili smo ih, zloupotrebili smo ih: da napravimo poentu, da
privučemo pažnju, da preuzmemo inicijativu. Nastavak istim putem znači
kretanje u krug, onemogućavajući nam mogućnost stvarne promene u
budućnosti. Mermer ne govori, ali ako bi govorio, sigurna sam da bi želeo da
mislimo o budućnosti a ne samo o prošlosti. <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"> <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;">preveo: Nikola Mojović <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><br />
izvor: Balkanist magazin <span style="font-size: 9pt;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><br /> </span></div>
</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-83441593872300482592017-08-18T12:04:00.001+02:002017-08-18T12:04:12.268+02:00Zabluda o suvernitetu <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: left;">
<b><span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Najveća prijetnja liberalnoj demokratiji u Evropi dolazi od autoritarih nacionalnih vlada</span></span></b></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
piše: Dalibor Rohac</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjn4mOV2egB-OFUq4NJfpI55NQkLvrBceEv6eC3BGVVZPTffeTSpkAqGAn43swqv5iseknAZluFYE0KShqPsw2l91ptG7CKkxPpGTUsx-C5aL6E5vlCwkICmyx4Kqw2hjgtGyp2jbz9W_U/s1600/Belgrad2006parlament.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="983" data-original-width="1600" height="310" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjn4mOV2egB-OFUq4NJfpI55NQkLvrBceEv6eC3BGVVZPTffeTSpkAqGAn43swqv5iseknAZluFYE0KShqPsw2l91ptG7CKkxPpGTUsx-C5aL6E5vlCwkICmyx4Kqw2hjgtGyp2jbz9W_U/s640/Belgrad2006parlament.jpg" width="500" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">izvor: Wikimedia</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Nacionalni suverenitet je simvol vjere među konzervativcima u engleskom govornom području. “da li bi Amerikanci trebali nastaviti da vladaju samima sobom?” moj kolega u AEI, Jhon Bolton pita u svom tekstu o knjizi Jhona Fonte iz 2011, Suverenitet ili Pokoravanje (Sovereignty or Submission), u kojoj iznosi snažne argumente za repatrijaciju donošenja odluka od nadnacionalnih institucija , kojima često nedostaje transparentnosti i demokratske odgovornosti.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Povratak suvereniteta - u smislu krajnjeg zakonskog ovlaštenja - od Bruxellesa nazad u Westminster možda je najzanimljiviji među argumentima koje su iznjeli oni koji su se pred referendum iz 2016. zalagali za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske Unije. “Obnoviti prvenstvo nacionalnih ustava, i sve drugo slijedi,” obećao je jedan od intelektualnih lidera kampanje za Brexit, Daniel Hannan.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Ipak, ovaj fokus na to ko ima krajnju moć - domaći političari ili birokrate u nadnacionalnim institucijama - uglavnom je pogrešno usmjeren. On odvraća od daleko značajnijeg pitanja o institucionalnim specifičnostima i kako u pod kojim ograničenjima se ta moć ostvaruje. Najviše zabrinjava to što je preokupacija nekih konzervativaca pitanjem suvereniteta dovela do njihovog prihvaćanja agende i političkih lidera koji su direktno neprijateljski nastrojeni prema slobodnom tržištu i ograničenoj vladi.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Naravno, važno je da li nama upravljaju političari koje smo izabrali i koje možemo izglasati sa vlasti ili bezlični međunarodni birokrati na udaljenim mjestima. Ali to nije jedino pitanje, čak nije ni najbitnije pitanje. Niti je suverenost “ili ili” izbor. Na kraju krajeva, moderne demokratije delegiraju mnoge odluke neizabranim zvaničnicima - centralne banke i regulatorni organi za komunalije su samo dva primjera među mnogima.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Borci za suverenitet, međutim tvrde da su nadnacionalne institucije, poput EU, drugačije prirode. Zakonski autoritet koji uživaju nacionalne birokratije može biti oduzet od strane izabranih predstavnika. EU je pak izvor novog sloja pravila koja potencijalno mogu biti u suprotnosti i negirati pravila u državama koje je čine. Preko Evropskog suda pravde, EU je u poziciji da primjeni svoje odluke, svodeći nacionalne države na nivo provincija Evropske superdržave. Konzervativci su usmjerili sličnu kritiku na mnoga druga nadnacionalna sudska tijela, uključujući ICC (Međunarodni krivični sud) koji je prema gospodinu Fonteu “sistematski protiv američkih interesa i vrijednosti. “</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
No koliko moći institucije poput ICC-a zaista posjeduju? One zavise od prihvaćanja od strane individualnih država. I bez obzira na gore navedeno, EU je također tigar od papira, bez drugog načina sprovođenja svoje volje osim dobrovoljnog prihvaćanja te volje od strane država članica. Kada su centralno evropske države poput Mađarske, Poljske i Slovačke odbile da sprovedu dogovorenu shemu relokacije izbjeglica ništa se nije desilo. Čak i nečuveni napadi na vladavinu prava u Poljskoj nisu podstakli efektivniji odgovor osim retoričkog šamara iz Brisela. EU nije tamnica naroda - ako se državi ne sviđaju pravila slobodna je da ode.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Kako nam posljednji urnebes oko mogućeg trgovinskog sporazuma između UK i SAD i pravila o hlorisanoj piletini pokazuju, ideja potpunog suvereniteta i kontrole zakona od strane parlamenta je himera. Stvarni izbor, ukoliko niste Sjeverna Koreja, je uvijek bio između različitih formi međunarodnih odnosa: zajednička pravila, međusobno priznavane itd, svaka ograničava diskreciona prava demokratski izabranih predstavnika na različite načine.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Naravno, nakon napuštanja EU, UK se može osloboditi niza evropskih regulativa, uključujući pravila o bezbjednosti hrane. Ali ako požuri da zaključi sporazum sa SAD kako bi nadoknadili gubitke zbog izlaska iz zajedničkog tržišta, najvjerojatnije će se povinovati sanitarnim i fitosanitarnim pravilima napisanim od strane regulatora iz SAD - koje poslanici u Westminsteru nisu izglasali.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Nije moguće pobjeći pravilima koja oblikuju globalizovana tržišta a koja nikada nisu izglasana u državnim parlamentima. Uzmimo u razmatranje transnacionalnu privatnu regulativu - standarde postavljene od strane tijela poput Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) i Međunarodne elektrotehničke komisije. Ovakva pravila nisu zadobila dominantan položaj zahvaljujući ediktu već na osnovu sopstvene vrijednosti i zbog prednosti koje zajednički standardi donose. Ali ako neko ozbiljno uzima argument za suverenost, zar i ova pravla ne ugrožavaju prvenstvo nacionalnih političkih institucija? Zašto konzervativci ne napadaju njih?</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Ili razmotrite NATO. Prema članku 5, zemlje članice obvezale su se da će braniti bilo kojeg od njihovih saveznika, bez ikakvih pitanja, i žrtvovati živote ako je potrebno. Kao što je to rekla Margaret Thatcher, savez je tako nametnuo obveze koje "dosežu daleko bar kao i one iz Rimskog ugovora", dodajući kako je "gotovo svaka veća nacija obvezna ... udružiti značajna područja suverenosti kako bi stvorila efektivnije političke jedinice."</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Jedan od korijena prekomjernog fokusa američkih i britanskih konzervativaca na nacionalni suverenitet ima veze s različitom istorijom naroda engleskog govornog područja i kontinentalnih Evropljana. Iskustvo Amerike, kontinentalnog carstva ili Velike Britanije, koje nije doživjela invaziju od 1066. godine i bila centralizovana do na nivou koji nigdje drugdje u Europi nije ostvaren sve do 19. stoljeća, oba ova iskustva su izuzetna u zapadnom svijetu.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;">Jedva da je bilo koja druga država imala luksuz da bude ostrvo za sebe na sličan način. Od pada Rimskog carstva, kontinentalna Evropa je oblikovana naporima da se stvori funkcionalan oblik političkog "jedinstva u raznolikosti". U svojoj dugoj istoriji pojava suverene nacije-države krajem 19. i početkom 20. vijeka je prolazna epizoda - ona koja je dovela do vrlo loših ishoda, sa dva svjetska rata i raspadom Velike depresije.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Istorijsko iskustvo sugeriše da opsesija nacionalnom suverenošću nije samo pogrešna već je i opasna. U posljednje vrijeme neki konzervativci su pritekli u pomoć Mađarskoj i Poljskoj - prije svega zato što su smatrali da se one suprotstavljaju Briselu. Ali ovo je ozbiljna greška. Prava opasnost slobodnim društvima u centralnoj Evropi ne dolazi od EU birokrata već od njihovih lidera zaokupljenih uništavanjem institucionalnih ograničenja apsolutnoj vlasti, potiskivanjem slobodnih medija, organizacija civilnog društva, privatnih univerziteta i renacionalizacijom velikih dijelova privrede.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
I u SAD i u UK, želja da se “vrati kontrola” dovela je mnoge konzervativce do toga da se zalažu za politiku koja bi umanjila globalni uticaj koji ova vodeća slobodna društva imaju u svijetu.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Ne kažem ovo da bih predložio panglosianski odnos prema “globalnoj vladi”. Postoji mnogo toga što je krenulo naopaku u EU, i sa Ujedinjenim Nacijama i beskrajnim nizom agencija prepunjenih preplaćenih birokrata. Konzervativci imaju pravo da razmotre kako takva tijela koriste moć koja im je dodijeljena, međunarodna pravila na koja su se vlade složile da ih se pridržavaju i sve komplikovanije i opširnije misije organizacija koje su nadživjele svoju prvobitnu svrhu.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Kako god, moramo biti pažljivi da ne izbacimo dobre stvari sa lošima. Pokušaji da se povrati kontrola u ime nacionalne suverenosti su osuđeni na neuspjeh. Postojeće veze između nacionalnih i međunarodnih pravila i različiti oblici multilateralne saradnje često postoje sa dobrim razlogom.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Još gore, kada pokušaju da se povrati suverenitet i uništi tkivo koje liberalne demokratije vrže zajedno dolaze od strane dvije države koje bi trebalo da osnaže institucionalne strukture globalizacije i mirnog međunarodnog sistema u kojem Zapad uživa od 1945, rizikuju nanošenje trajne štete budućnosti ograničene vlade, slobodnog tržišta i slobodnih društva širom svijeta.</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
Preveo: Nikola Mojović</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
izvor: CapX</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br />
</span></span></div>
</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-77305732783497604362017-08-03T11:13:00.001+02:002017-08-03T11:13:08.435+02:00Njemačkoj je neophodna doza slobodnotržišnog razmišljanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Piše: Bill Wirtz<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixV7lw-MaRrgZbLq898gAmdSep9VKXjVTzf95RSeC1cbk60TzWncENuq3pn0oEM9whRVZyhtNegokVtj2MmMVc3naO7OYi-9k4xy7uPTinOxpOEy4_cZtDrxU6Lrt5iGkNDC_mENlnABCa/s1600/lindner-1400x788.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="788" data-original-width="1400" height="282" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixV7lw-MaRrgZbLq898gAmdSep9VKXjVTzf95RSeC1cbk60TzWncENuq3pn0oEM9whRVZyhtNegokVtj2MmMVc3naO7OYi-9k4xy7uPTinOxpOEy4_cZtDrxU6Lrt5iGkNDC_mENlnABCa/s500/lindner-1400x788.jpg" width="500" /></a></div>
<br />
Montoni. To je riječ koju mnogi politički komentatori koriste kako bi opisivali parlamentarne izbore u Njemačkoj u septembru. Jedini ozbiljni rival Angele Merkel, Martin Schulz, nema velike šanse. Schulzova Socijaldemokratska partija SPD prema istraživanjima ima oko 25 % podrške, dok CDU/CSU unija Angele Markel po nekim anketama ima i do 40 %.<br />
<br />
Međutim, u politici zaključke ne treba donositi prerano. Jedan od Merkelinih bivših koalicionih partnera se vratio u igru i mogao bi učiniti izbore zanimljivim.<br />
<br />
Njemački slobodni demokrati (FDP) su formirali od 2009. do 2013. vladu zajedno sa Merkelinom unijom desnog centra. No i pored toga što su bili manji partner u koaliciji liberali su unijeli veliku dozu slobodnotžišnog mišljenja u koaliciju. FDP je odbio zakon o minimalnoj plati na federalnom nivou zagovarajući veću slobodu u pregovorima o cijeni rada; liberalizovali su međugradski prijevoz , što je dovelo do smanjenja cijena; zagovarali su balansirane budžete, smanjivanje deficita, sve to dok su smanjivali poreze.<br />
<br />
Bez obzira na to, uprkos pozitivnom uticaju FDP-a na oporavak Njemačke od krize iz 2008, birači su stranku odbacili. Za to je bilo nekoliko razloga uključujući snobovski i elitistički odnos partijskih zvaničnika, haotičnu podjelu unutar stranke oko paketa finansijske pomoći za Grčku i najgore od svega, „hotelski skandal“. Stranka je primila 1.1 milion evra u donacijama za kampanju od hotelijera kojima je smanjila poreze.<br />
<br />
Samozadovoljnost nekih lidera stranke nakon izbornog uspjeha i učestvovanje u vlasti je postalo novi manir, ačesta kritika medija kao nova navika. Najznačajniji među tim glasovima bio je vice-kancelar Guido Westerwelle koji je novinarima tokom stranačkog mitinga poručio da „Objavljeno mišljenje nije uvijek i javno mišljenje.“<br />
<br />
Zbog svih ovih razloga u 2013. FDP je izgubio ne samo pravo da vlada već su se po prvi put u istoriji našli izvan Bundestaga nakon neuspjeha da na izborima osvoje neophodnih 5% glasova za prelazak cenzusa.<br />
<br />
Stranka u samrtnom ropcu je za novog lidera izabrala Christiana Lindnera. Sa svega 38 godina, dinamični i harizmatični Lindner koji je radio za vojsku i kao preduzetnik, preuzeo je ono što je preostalo od liberala.<br />
<br />
Lindner je rebranidirao stranku, pružio joj novi izgled i novi stav. „German Mut“ (Njemačka hrabrost) je bio prvi izborni slogan nove stranke, prikladan protiv nacionalnog pesimizma često nazivanog njemačkim angstom. Lindner je obećao povratak ideološkim korijenima ordoliberalizma: fleksibilnom tržištu rada i manjoj državi.<br />
<br />
Ovi liberalni demokrati su značajno drugačiji od naših u Britaniji. Oni sebe ne promovišu kao centrističku snagu za umjerenu i kompromisnu politiku, već se glasno promovišu kao branioci slobodnog tržišta. Christian Lindner je ponosni član Hayek Society, daje sjajne govore o oslobađanju tržišta iz okova socijalizma. Na kongresu stranke 2015. odlučeno je da podrže obnovljeni poziv na uvođenje jedinstvene poreske stope kao pravednije alternative postojećim progresivnim poreskim stopama.<br />
<br />
Uostalom, ako nemate što izgubiti, možda biste mogli biti otvoreni o svojoj filozofiji. Čini se da ovaj novi otvoreni pristup djeluje. Prošle sedmice FDP je potpisao koalicioni sporazum s CDU-om u državi Sjeverna Rajna-Vestfalija, nakon što je osvojio 12 posto glasova na lokalnim parlamentarnim izborima. Na federalnom nivou, FDP prema anketama ima podršku između 8 i 9 posto. <br />
<br />
Povratak Slobodnih demokrata ponovno je pokrenuo ideju koalicije u Berlinu, iako istraživanja pokazuju kako FDP nije dovoljno jaka da se udružuje s Merkelovom. No, stranka ima dovoljno vremena prije glasanja 24. septembra i nalazi se na uzlaznoj je putanji. Lindner nije odbacio obnovljenu koaliciju, ali stranka je već postavila uslove: prošle sedmice objavljeno je da bez legalizacije istopolnih brakova, FDP neće potpisati koalicioni sporazum.<br />
<br />
Ova vrsta agresivnog glasa za liberalne reforme je privlačna: Na Angelu Merkel promjene javnog mnijenja lako utiču. Vidjeti nju kako umjesto intruzivnih zakona o radu donosi smanjenje poreza sigurno bi bilo dobrodošlo.<br />
<br />
Međutim, istorija FDP-a pokazuje da sa uspjehom na izborima često dolazi do neuspjeha da se održe na kursu. Kako bi to sprečili moraju ojačati svoju parlamentarnu kičmu. Možda bi mudra odluka bila da iako brojevi budu omogućili koaliciju u septembru, ostanu u opoziciji do 2021. Ono što je sigurno je da su Njemačkoj demokratiji potrebni zagovornici slobodnog tržišta u parlamentu.<br />
<br />
Danas, Bundestag se sastoji od ogromne većine koju čine desni centar Angele Merkel i Schulzove socijaldemokrate, Zelenih i Die Linke, koja je nasljednica SED - Jedinstvena socijalistička partija Njemačke (Istočne Njemačke).<br />
<br />
Parlament u Berlinu je toliko lijevo da bi i Corbyn mogao da prođe kao umjereni političar. Dom Njemačke demokratije četiri godine nije čuo zalaganje za manju vladu, balansirane budžete i individualne slobode.<br />
<br />
Vrijeme je da ga gospodin Lindner vrati u parlament.<br />
<br />
Preveo: Nikola Mojović<br />
<br />
Izvor: CapX</div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-18475052468203869722017-07-20T21:10:00.002+02:002017-07-20T21:10:56.662+02:00100 godina nakon revolucije, komunizam se nije promijenio<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<strong>Piše: Jonathan Chait</strong><br />
<br />
Kako bi obilježili 100. godišnjicu Sovjetskog eksperimenta, New York
Times objavljuje redovnu seriju tekstova o komunizmu. Cjelokupni ton ove
serije naginje ka sjetnom i <a href="https://mobile.nytimes.com/2017/06/26/opinion/finland-station-communism-socialism.html?_r=0&referer=https://t.co/7s78KL2P2c?amp=1">posljednji tekst</a> Bhaskara Sunkara urednika lijevog magazina <em>Jacobin, </em>predstavlja
komunizam kao preplanuo, odmoran i spreman. Sunkara vidi novu budućnost
za komunizam, samo ovog puta bez čistki, gulaga, masovne gladi i
ostalih neprijatnih elemenata.<br />
<br />
Sunkara tvrdi da su originalni boljševici imali dobre namjere ali
njihov projekat je nekako skrenuo na pogrešnu stranu. „Možemo odbaciti
verziju Lenjina i boljševika kao bjesomučnih demona i odabrati da ih
vidimo kao dobronamjerne ljude koji pokušavaju izgraditi bolji svijet iz
krize,“ tvrdi on, „ali moramo pronaći način da izbjegnemo njihove
neuspjehe.“ Poput mnogih apologeta marksizma, ni ovaj tekst ne uspijeva
da se izbori sa inherentno autoritarnim i neliberalnim sistemom
mišljenja. Ovo je razlog zašto je svaka marksistička vlada kroz istoriju
monopolizovala moć. Ideologija koja opisuje veliki segment društva kao
klasne neprijatelje koji moraju biti eliminisani nikada neće poštovati
prava političkih protivnika. Boljševici su imali planove da unište svoje
protivnike od samog početka. Još 1917,., Lenjin je <a href="https://www.marxists.org/archive/lenin/works/1917/staterev/ch05.htm">pisao</a>,
„samo u komunističkom društvu, kada je otpor kapitalista u potpunosti
slomljen… tek tada „država prestaje da postoji“ i postaje moguće
govoriti o slobodi.“ Lenjin je možda bio „dobronamjeran“ u
najapstraktnijem smislu – zamišljajući egalistički raj kao poslednji
stepen njegove vizije. No on je oduvijek putovanje do te destinacije
predviđao kroz rijeke krvi.<br />
<br />
Stari ljevičari su sebe često definisali na osnovu svog odnosa prema
komunističkim državama. Neki socijaldemokrati su održavali žestok
antikomunizam, dok su drugi branili neke ili sve aspekte totalitarnih
strahota u mjestima poput Sovjetskog Saveza ili Kine.<br />
<br />
<em>Jacobin </em>postoji manje od deset godina i Sunkara je dovoljno
mlad da može pouzdano da tvrdi da njegova verzija marksizma nikada ne bi
dovela do brutalnosti verzije iz 20. vijeka. To međutim ne znači da je
njegova naklonost ka lijevom autoritarizmu u potpunosti teoretska.
Postoji jedan eksperiment u marksističkoj ili kvazi-marksističkoj
vladavini na osnovu koga možemo mjeriti <em>Jacobinovu </em>toleranciju prema represiji: režim Huga Chaveza u Venezueli.<br />
<br />
Populistička lijeva vlada osnovana od strane Chaveza i njegovih
nasljednika možda nije brutalna kao režimi Staljina ili Maoa, ali njena
nemilosrdnost je van svake ozbiljne sumnje. „Pod vlašću predsjednika
Huga Chaveza i sadšnjeg predsjednika Nicolasa Madura, akumulacija vlasti
u izvršnoj grani vlasti i erozija jamstava ljudskih prava omogućili su
vlastima da zastrašuju, progone i čak kazneno goni svoje kritičare,“
kaže <a href="https://www.hrw.org/world-report/2017/country-chapters/venezuela">Human Rights Watch</a>.
„Borci za ljudska prava i novinari često često su suočeni sa kampanjama
diskreditacije, napadima i zastrašivanjem. Politički protivnici i
kritičari vlade i dalje su suočeni sa prijetnjom zatvora,“ primjećuje <a href="https://www.amnesty.org/en/countries/americas/venezuela/report-venezuela/">Amnesty International</a>. Izvještaj <a href="https://www.state.gov/documents/organization/253261.pdf">State Department-a</a>
iz 2015, između ostalih kršenja ljudskih prava navodi „zlostavljanje
političkih zatvorenika, uplitanje u pravo na privatnost, nepoštovanje
slobode okupljanja, nedostatak zaštite za migrante iz Kolumbije,
korupciju na svim nivoima vlade, prijetnje domaćim nevladinim
organizacijama.“ Maduro je „neutralizovao Narodnu skupštinu u kojoj
dominira opozicija izabranu u decembru 2015. i desetkovao nezavisnost
sudstva,“ izvještava <a href="http://carnegieendowment.org/2016/06/29/venezuela-on-edge-can-region-help-pub-63947">Carnegie Endowment for International Peace</a>.<br />
<br />
Čitateljima <em>Jacobina</em> kreiran je drugačiji smsao.
Izvještavanje magazina o Venezueli, koliko sam mogao pronaći onlajn,
počinje nakon smrti Chaveza. I u tom relativno kasnom momentu kada je
autoritarna priroda režima bila jasna,<em> Jacobin</em> ga brani od perfidnih neoliberalnih kritičara.<br />
Ton dvadesetak tekstova o Venezueli koje sam uspio pronaći varira od
slavljeničkog do odbrambenog. “Danas možemo žaliti Chaveza, sutra se
vraćamo borbi za socijalizam,” zaključuje <a href="https://www.jacobinmag.com/2013/03/venezuela-after-chavez">jedan tekst</a> iz 2013. Veliki dio rane “kritike” u <em>Jacobinu</em> je žaljenje što chavizam nije otišao dovoljno daleko. Stav <em>Jacobina </em>u 2014. <a href="https://www.jacobinmag.com/2014/02/is-venezuela-burning">bio je</a>, „samo produbljivanje Bolivarske revolucije može je spasiti.“ <a href="https://www.jacobinmag.com/2014/03/venezuelan-jacobins">Ili</a>,
„Ono što je danas potrebno i što je hitnije nego ikada je ne dijalog
ili pomirenje, ne harmonija ili razumijevanje već radikalna posvećenost
da se krene naprijed.“ Doista <a href="https://www.jacobinmag.com/2014/04/power-to-which-people">kontrarevolucionarni disidenti trebaju biti slomljeni</a>:
U onoj mjeri u kojoj Bolivarska revolucija ima problema, njihova
rješenja neće doći iz razgovora sa onima koji žele da je sruše već
organizovanjem radnika koji pokušavaju da ispune svoj potencijal. Ne
može postojati neutralnost između ova dva položaja.“ „<a href="https://www.jacobinmag.com/2015/03/venezuela-maduro-us-executive-order">Takozvane povrede ljudskih prava</a>“ su samo izgovor za imperijalizam Jenkija.<br />
<br />
Ovo je ista retorika koju su marksisti koristili kako bi opravdali
krvoprolića u Sovjetskom Savezu ili maoističkoj Kini. Revolucija nije
večera, itd, itd.<br />
<br />
Kako je venezuelanska ekonomija ušla u krizu i neuspješnost režima
postalo sve teže poricati, izvještavanje Jacobina je omekšalo ali samo
postepeno. Zahtjevi za strastvenijim pridržavanjem marksističke dogme su
ustupili mjesto kritici kritičara režima. Ukoliko ste čitali mejnstrim
konzervativnu analizu Donalda Trumpa koja se fokusira u velikoj mjeri na
borbu protiv medija i njegovih protivnika ton će vam biti poznat.<br />
<br />
„U mejnstrim izvještajima s prošlosedmičnih protesta u Caracasu, opozicija je predstavljena kao suštinski miroljubiva,“ <a href="https://www.jacobinmag.com/2016/09/venezuela-opposition-maduro-chavez-coup-protests">žali se</a>
u jednom tekstu, „Čudnovatno iz narativa mirnog marša venezuelanske
opozicije nedostaje mali detalj ubistva policajca od strane
demonstranata u srijedu uveče,“ <a href="https://www.jacobinmag.com/2016/11/venezuela-maduro-opposition-violence-capriles">insistira</a>
drugi članak, usvajajući dvostruki standard: „U najvećem broju
slučajeva, „plavi životi“ (životi policajaca, aluzija na kontraslogan
kritičara Black lives matter pokreta – Blue lives matter ) očigledno su
mnogo važni – osim kada služe pod samoproglašenom socijalističkom vladom
koju su Sjedinjene Države okarakterisale kao „neobičnu i izuzetnu
prijetnju.“ Čitav niz članaka odbacuje izvještaje o neuspjesima u
državi, „Zapadni novinari“ <a href="https://www.jacobinmag.com/2016/11/venezuela-maduro-opposition-violence-capriles">su u krivu</a>, <a href="https://www.jacobinmag.com/2014/04/fivethirtyeights-venezuela-problem">FiveThirtyEight je u krivu</a>, čak je i <a href="https://www.jacobinmag.com/2015/09/chavez-venezuela-bolivarian-revolution-bernie">Bernie Sanders u krivu</a>.<br />
<br />
Sunkara možda želi da otkrije zašto su se marksistički principi
pokazali neuspješnim u prošlosti, ali je izgleda odlučan da ne dođe do
zaključaka koji impliciraju ideološke principe koji su prouzrokovali te
neuspjehe.<br />
<br />
U svom tekstu u <em>Times</em>-u on tvrdi: „Prijetnja po demokratiju
danas dolazi sa desnice a ne ljevice.“ To je tačno, ali samo zato što
danas u Sjedinjenim Državama marksizam predstavlja nebitnu frakciju bez
ozbiljne mogućnosti da osvoji vlast na nacionalnom nivou. Oni na ljevici
koji brinu o očuvanju demokratije trebali bi raditi na tome da tako i
ostane.<br />
<br />
izvor: New York magazine<br />
<br />
preveo: Nikola Mojović </div>
<div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-23974277583925255622017-07-12T17:26:00.000+02:002017-07-12T18:37:54.126+02:00Madeline Grant: Skandinavija nije socijalistički raj<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>piše: Madeline Grant</b><br>
<br>
Skandinavija zauzima specijalno mjesto u umu socijalista širom svijeta. Novinarka lista The Guardian Polly Toynbee svojevrjemeno je opisala Švedsku kao „najuspješnije društvo u istoriji svijeta“<br>
<br>
U Americi ljudi iz različitijih sfera života, od predsjedničkih kandidata do ekonomista koji su osvojili Nobelovu nagradu tvrde da kreatori politike treba da se ugledaju na Skandinaviju kao model za smanjenje nejednakosti i promovisanje balansiranog rasta.<br>
<br>
No da li je Skandinavija socijalistički raj kakvim je promovišu? U obraćanju na Harvardu prošle godine, danski premijer Lars Løkke Rasmussen pokušao je razjasniti stvari. „Znam da neki ljudi povezuju nordijski model sa nekom vrstom socijalizma“, izjavio je. „Volio bih da učinim jednu stvar jasnom. Danska je daleko od socijalističke komandne ekonomije. Danska je tržišna ekonomija!“<br>
</div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/07/madeline-grant-skandinavija-nije.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-40553553119199525782017-06-18T16:22:00.001+02:002017-06-18T16:24:24.900+02:00Kraj ere „posla“ <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="OutlineElement Ltr SCX161363810" style="direction: ltr;">
<div class="Paragraph SCX161363810" style="background-color: transparent; color: windowtext; font-style: normal; margin-left: 0px; margin-right: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; text-align: left; text-indent: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><b><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">Piše: </span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="line-height: 20px;"><span class="SpellingError SCX161363810" style="background-color: inherit;">Chris</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;"> </span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="line-height: 20px;"><span class="SpellingError SCX161363810" style="background-color: inherit;">Ladd</span></span><span class="EOP SCX161363810" style="line-height: 20px;"> </span></b></span></span></div>
</div>
<div class="OutlineElement Ltr SCX161363810" style="direction: ltr;">
<div class="Paragraph SCX161363810" style="background-color: transparent; color: windowtext; font-style: normal; font-weight: normal; margin-left: 0px; margin-right: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; text-align: left; text-indent: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br></span></span></div>
</div>
<div class="OutlineElement Ltr SCX161363810" style="direction: ltr;">
<div class="Paragraph SCX161363810" style="background-color: transparent; color: windowtext; font-style: normal; font-weight: normal; margin-left: 0px; margin-right: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; text-align: left; text-indent: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">Kada
je moja pokojna baka bila tek devojka u ruralnom Arkanzasu niko nije
imao posao. Svako ko je bio dovoljno odrastao da hoda i nosi kantu radio
je od zore do </span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">sum</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">raka</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">.
Rad je bio stalan, okrutan i sveobuhvatan, ali „posao“ kao stalno
zvanično zaposlenje za platu je bio redak. Nekolicina onih koji su bili
dovedeni u situaciju da vrše plaćeni rad za nekog drugog bili su na dnu
društvene i ekonomske lestvice, mračan, poraženi ostatak </span></span><span class="EOP SCX161363810" style="font-size: small; line-height: 20px;"> </span></span></div>
</div>
<div class="OutlineElement Ltr SCX161363810" style="direction: ltr;">
<div class="Paragraph SCX161363810" style="background-color: transparent; color: windowtext; font-style: normal; font-weight: normal; margin-left: 0px; margin-right: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; text-align: left; text-indent: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: small;"><br></span></span></div>
</div>
<div class="OutlineElement Ltr SCX161363810" style="direction: ltr;">
<div class="Paragraph SCX161363810" style="background-color: transparent; color: windowtext; font-style: normal; font-weight: normal; margin-left: 0px; margin-right: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; text-align: left; text-indent: 0px; vertical-align: baseline;">
<span style="font-family: inherit;"><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">Svet moje bake je bio vremenska kapsula ranijeg </span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">pred</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">kapitalističkog</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;"> društva u kome je vlasništvo nad </span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">zemljiš</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">t</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">em</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;"> određivalo </span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">društ</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">v</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">eni</span></span><span class="TextRun SCX161363810" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: small; font-weight: normal; line-height: 20px;"><span class="NormalTextRun SCX161363810" style="background-color: inherit;">
položaj a on je određivao ekonomske rezultate. Skoro svi su e bavili
poljoprivredom. Malobrojna klasa trgovaca, profesionalaca je činila
stanovništvo malih gradova koji su služili potrebama farmera. U takvom
okruženju, ljudi koji su radili za platu su uglavnom bili siromašni i
očajni. Udaljeni od zemlje nekim nesrećnim spletom okolnosti oni su bili
najžalosniji deo društva.</span></span><span class="EOP SCX161363810" style="font-size: small; line-height: 20px;"> </span></span><br>
</div></div></div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/06/kraj-ere-posla.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-34904237581676218942017-06-16T19:25:00.000+02:002017-06-18T16:23:35.309+02:00Danas je rođendan Adama Smita<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="line-height: 108%; margin-bottom: 0.11in;">
piše: Eamonn Buttler</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhB31WvE3RawPqCxDBbuu6J4JkWoQ99MbkSCuluq81UOcNcK2X0P83wAiGFJe5laxyzssvmgzV0bA3f-yZcXyJVFlAz5w_pcTKtpcaQHpeX5dyLRgPOGA67GURVkHh75L3OVTtrEb3QgIUw/s1600/smit2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="512" data-original-width="1024" height="160" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhB31WvE3RawPqCxDBbuu6J4JkWoQ99MbkSCuluq81UOcNcK2X0P83wAiGFJe5laxyzssvmgzV0bA3f-yZcXyJVFlAz5w_pcTKtpcaQHpeX5dyLRgPOGA67GURVkHh75L3OVTtrEb3QgIUw/s320/smit2.jpg" width="320"></a></div>
<div style="line-height: 108%; margin-bottom: 0.11in;">
Bar tako mislimo.
Znamo kada je njegovo rođenje upisano u lokalnoj crkvi 1723. i
pretpostavka je da je rođen par dana ranije. Nakon toga treba dodati
nekoliko dana zbog promjene kalendara 1750. I tako dođemo do 16
juna.</div>
<div style="line-height: 108%; margin-bottom: 0.11in;">
Nakon uglavnom
tihog detinjstva u Kirkaldiju, na istočnoj obali Škotske (iako je
kratkrotrajno bio kidnapovan od strane skitnica) Smit se upisao na
Univerzitet u Glazogovu, a zatim je otišao na Bailliol College,
Oxford – gde je ustanovio da su profesori “digli ruke čak i od
privida obrazovanja” jer su bili plaćeni bez obzira na uspeh
njihovog rada.<br>
</div></div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/06/danas-je-roendan-adama-smita.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-82041726336002776872017-05-16T18:32:00.001+02:002017-05-30T16:25:28.263+02:00Matthew Iglesias: Argumenti za imigraciju<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:AllowPNG/>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><br>
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt;
mso-para-margin-top:0in;
mso-para-margin-right:0in;
mso-para-margin-bottom:8.0pt;
mso-para-margin-left:0in;
line-height:107%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
</style>
<![endif]-->
<br>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: inherit;"><span style="mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Džordž
Vašington je pokrenuo strategiju toliko radikalnu da je Sjedinjene Američke Države učinila najsnažnijom i najbogatijom državom na svetu – imigraciju.</span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: inherit;"><span style="mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">Prihvatio
je viziju otvorene Amerike koja bi danas delovala kao idealizam ili
altruizam. „Amerika je otvorena da prihvati ne samo imućne i poštovane strance
već i potlačene i progonjene svih nacija i religija,“ <a href="http://rotunda.upress.virginia.edu/founders/default.xqy?keys=FOEA-print-01-02-02-6127">rekao je novopridošlim Ircima 1783.</a> Uveravao ih je da će oni „ako svojom pristojnošću, osobinama i
ponašanjem budu dostojni učešća u njima bitid obrodošli da dele sva prava i
privilegije.“ </span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: inherit;"><span style="mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;">No
Vašingtonova vizija nije primarno bila usmerena na pomaganje drugima i
milosrđe. To je bila vizija izgradnje države kakvu je želeo da
Sjedinjene Države postanu. Veličina zahteva velike ljude, Americi je bilo potrebno više nego što je imala.</span></span><br>
</div></div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/05/argumenti-za-imigraciju.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-85373395578895929052017-03-28T16:59:00.000+02:002017-03-28T17:50:56.728+02:00Vilijam Finegan: Venecuela, neuspješna država<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: inherit;"><b>Student medicine</b> mi je rekao da koristim njegovo ime. Rekao je da ga nije briga. Rekao mi je „Maduro je magarac.“ „Kreten“. Mislio je na Nikolasa Madura, predsjednika Venecuele. Prolazili smo kroz krila velike državne bolnice u Valensiji, gradu od oko milion stanovnika, stotinu milja zapadno od Karakasa. Hodnici su bili u polumraku, zagušljivi preplavljeni zastrašujućim smradom. Neki su bili puni pacijenata koji su strpljivo čekali u dugim redovima ispred ordinacija. Drugi su bili mračni i napušteni, sa iščupanim osvjetljenjem. Student medicine, gibak i svijetle kose nas je požurivao, vireći iza vrata i savetujući se sa kolegama u plavim mantilima.</span><br>
</div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/03/venecuela-neuspjesna-drzava.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-65434383333437530842017-02-12T20:08:00.000+01:002017-02-27T17:02:23.915+01:00Kada je prekasno zaustaviti fašizam – prema Štefanu Cvajgu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-size: small;">Tokom ljeta 1941. dok su novinski članci nagovještavali potonuće civilizacije u tamu, Štefan Cvajg, austrijski emigrant i pisac, grozničavo je sastavio prvu verziju svojih memoara „Jučerašnji svijet“ („The World of Yesterday“). Njegova voljena Francuska godinu dana ranije pala je pred nacistima. Blic (nacističko bombardovanje Britanije tokom Bitke za Britaniju prim. aut.) je dostigao vrhunac tokom maja kada je tokom samo jedne noći poginulo više od hiljadu i pet stotina stanovnika Londona. Operacija Barbarosa, kolosalna invazija Sila osovine na Sovjetski Savez tokom koje će skoro milion ljudi poginuti pokrenuta je tog juna. Hitlerove Einsatzgruppen, pokretne ubilačke jedinice pratile su armiju u stopu masakrirajući Jevreje i druge – često uz pomoć lokalne policije i građana.<br><br>Sam Cvajg je preventivno pobjegao iz Austrije 1934. Kada je Engelbert Dolfus, Austrijski klerofašistički kancelar tog februara uništio socijalističku opoziciju u kratkotrajnom ali krvavom civilnom ratu, Cvajgov salcburški dom je bio pretražen zbog sumnje da u njemu čuva zalihe oružija za levičarske milicije. U to vrijeme Cvajg je bio smatran za jednog od najznačajnijih Evropskih humanista-pacifista, apsurdna sirovost policijske akcije ga je toliko razbjesnila da je počeo da pakuje svoje stvari još te večeri. Iz Austrije, Cvajg i njegova druga supruga, Lotte otišli su prvo u Englesku a zatim u Novi Svijet, gdje će Njujork postati njihova baza uprkos njegovoj averziji prema njujorškoj gužvi i surovom takmičarskom duhu. Tražeći predah od izbjeglica koje su ga neumorno preklinjale za pomoć u pronalaženju posla, novac i veze, par je iznajmio skroman i sumoran bungalov u Osiningu, Njujork svega milju od Popravnog zavoda Sing Sing. Tu je počeo neumorni rad na svojoj autobiografiji – radeći, kako je sam rekao, kao „da me je gonilo sedam đavola“. Nekih četiri stotine stranica se prolilo iz njega u svega nekoliko sedmica. Njegova produktivnost je bila odraz osjećaja hitnosti: knjiga je bila zamišljena kao svojevrsna poruka budućnosti. Istorijska je zakonitost, pisao je „ da je savremenicima uskraćeno prepoznavanje ranih početaka velikih pokreta koji odlučujuće oblikuju njihovo vrjeme.“ Cvajg je odlučio da za dobrobit budućih generacija kojima je ostavljen zadatak da nanovo podignu društvo iz ruševina uđe u trag tome kako je vladavina Nacista postala moguća, te kako su on i mnogi drugi propustili da uoče njene početke.</span><br>
</div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/02/kada-je-prekasno-zaustaviti-fasizam.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-35371723481399566702017-01-02T16:55:00.001+01:002017-01-02T17:00:11.595+01:00"Leni" ili zašto me držite za idiota<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i style="background-color: yellow;">Dobro došli u još jedno izdanje plebejskog vodiča kroz kulturu.</i><br>
<br>
Izvukoh ovo iz drafta, prije nekih mesec dana spletom okolnosti dobih kartu za predstavu "Leni" u <br>
Bitef teatru.<br>
<br>
Predstava je posvećena rediteljki Leni Rifenštal, poznatoj pre svega po dokumentarno-propagandnim filmovima snimljenim za vreme režima Adolfa Hitlera gde se izdvajaju filmovi "Trijumf volje" o konvenciji Nacional-socijalističke partije i "Olimpija" posvećen Berlinskim Olimpijskim igrama 1936.<br>
<br>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhd1zC8rLqTxwkNzzH0HS-J-r0JCpBZlEqQngLPgLsWe0Zfe98MOya2NsZ4ZEjzMkxm2UUlky-4tkfzGn5c-f3sKjndaWWSjXLEOORiUiZTT0T_nl1RfQlJ3w0hq_Tczz4R6Mij97m9ERaK/s1600/e6fe8cde-af78-440f-a30a-d01c50b024c5.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="182" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhd1zC8rLqTxwkNzzH0HS-J-r0JCpBZlEqQngLPgLsWe0Zfe98MOya2NsZ4ZEjzMkxm2UUlky-4tkfzGn5c-f3sKjndaWWSjXLEOORiUiZTT0T_nl1RfQlJ3w0hq_Tczz4R6Mij97m9ERaK/s320/e6fe8cde-af78-440f-a30a-d01c50b024c5.jpg" width="320"></a>Well, ako vas interesuje Leni Rifenštal imate vikipediju, sa više informacija nego što vam ja mogu ikada dati a ako čitate ovaj tekst verovatno imate makar osnovnu ideju o kome je reč.<br>
<br>
I upravo ovo je najveći problem predstave "Leni", ovo je predstava koja pored svih dobrih stvari pati od teške krize identiteta koja se ogleda u potpunom neshvatanju publike.<br>
<br>
Moguće je pretpostaviti sa velikom preciznošću da značajan deo nas koji smo bili zainteresovani za predstavu o Leni Rifenštal imamo makar osnovno poznavanje ko je Leni i njenog rada, verovatno i već formirane stavove o njoj.<br>
<br>
Well, ja sam bar očekivao da je neko u produkciji ili scenarista uzeo tako nešto u obzir. Ali ne, zašto bi ikome takva stvar pala na pamet, a ako pak jeste nisu to uspešno preneli.<br>
</div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2017/01/leni-ili-zasto-me-drzite-za-idiota.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-59092847304472682652016-11-22T18:13:00.001+01:002016-11-24T21:18:21.622+01:00Peter Singer - Argumenti za legalizaciju seksualnog rada<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Seksualni rad je, kako izreka govori, najstarijia profesija na svijetu – osim što izreka koristi izraz “prostiucija” umjesto “seksualni rad”. Usvajanje manje pežorativnog termina rezultat je promjene u odnosu prema seksualnim radnicima koja je doprinijela da Amnesty International usvoji ovog maja odluku da urgira kod vlada da odbace zakone koji kriminalizuju razmjenu seksa za novac između razumnih punoljetnih osoba.<br>
<br>
Apel Amnesty International-a je dočekan sa snažnim protivljenjem – dio je dolazio od strane onih koji nisu uspjeli da razumiju razliku između industrije seksa kao cjeline i trgovine ljudima koja je u mnogim državama tragični pratilac. Niko ne želi da legalizuje, primoravanje, nasilje i prevare i upotrebu maloljetnih lica u industriji seksa. Neke od organizacija koje vode kampanju protiv trgovine ljudima razumiju da je žrtvama trgovine ljudima rizičnije da prijave vlastima da su zarobljene, pretučene i prevarene kada je seksualni rad ilegalan.. Zbog toga je International Secretariat of the Global Alliance Against Traffic in Women aplaudirala Amnesty International-u zbog podrške dekriminalizaciji.<br>
</div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2016/11/peter-singer-argumenti-za-legalizaciju.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-80974190512248539242016-10-10T12:54:00.000+02:002017-03-24T17:26:09.635+01:00Kako je bezbožni kapitalizam stvorio američko multikulturalno društvo [prevod]<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: inherit;">Video sam budućnost Amerike i ta budućnost je Univerzitet Hjustona.<br><br>Hjuston, Teksas je ogroman magnet za imigraciju i njegove velike državne škole su jedna od velikih američkih institucija integracije i uzlazne društvene pokretljivosti. UH je po po određenom mjerilu drugi po raznovrsnosti od svih državnih istraživačkih univerzitetai. To znači da primordijalna rasna dinamika između crnaca i bijelaca ovde ne postoji.<br><br>Univerzitetu u Hjustonu ne pohađaju studenti „Azijci“. Pohađaju ga studenti vijetnamskog, korejanskog, indijskog i indonežanskog porijekla i to u velikom broju. Takođe, u velikom broju prisutni su studenti afroameričkog i nigerijskog porekla. Djevojke pokrivene glave nose moderne marame. Kada sam ja završio moj MFA 2015. godine bijelci su i dalje bili najveća grupa studenata ispred Hispanoamerikanaca, 27.6% na prema 27.5%.<br><br>Univerzitet u Hjustonu nam pruža jako dobar uvid u to kako će Amerika izgledati tokom života mog sina i veliki broj Amerikanaca – posebno starijih bijelaca je prilično uznemiren takvom budućnošću.</span></div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2016/10/kako-je-bezbozni-kapitalizam-stvorio.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-36993438618506402122016-09-06T17:52:00.004+02:002017-03-24T17:56:31.841+01:00Nova politička podjela [prevod]<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="_5wd9" style="background-color: white; color: #1d2129; line-height: 15.36px; margin-left: 8px; min-height: 24px; text-align: left;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: inherit;"><b>Nova politička podela </b><br><br>Konvencijama političkih stranaka u Sjedinjenim Američkim Državama nemoguće je pronaći paralelu. Aktivisti levice i desnice okupljaju se kako bi izabrali svoje kandidate i proslavili konzervativizam (republikanci) i progresivizam (Demokrate). Ali ova godina je bila drugačija i to ne samo zato što je Hilari Klinton postala prva žena kandidat glavne stranke. Konvencije su istakle novu liniju političke podjele: ne podelu između levice i desnice već podjelu između otvorenog i zatvorenog društva. Donald Tramp ,kandidat Republikanaca sažeo je jednu stranu ove podjele uobičajenom konciznošću: „Amerikanizam, a ne globalizam biće naš kredo“. Njegove tirade protiv slobodne trgovine ponavljane su i od Sandersovog krila Demokratske stranke. </span></span><br>
</div></div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2016/09/nova-politicka-podjela.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7817485149579397917.post-83365542821332019912016-08-30T17:17:00.002+02:002016-08-30T17:17:45.773+02:00Pomozite plebsu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Nisam siguran da li sam bio preoštar kada sam pisao o postavci u Nebojša kuli. Sa jedne strane mislim da je napisano prilično objektivno, sa druge strane ne osećam se preterano ugodno kritikovati nešto u šta je očigledno ušlo dosta truda.<br>
<br>
No kao što rekoh stojim iza kritike, možda ne toliko oskudnost informacija koliko oblik prezentacije istih koji je delovao kao glorifikovana stranica na vikipediji.<br>
<br>
Thing is, možda sam u nekoj manjini (ne bi bilo prvi put) no ja kada odem u muzej ili galeriju želim prije svega da naučim nešto više o temi postavke ili o umetniku i njegovoj umetnosti i neretko imam utisak da posebno izložbe nisu zamišljene na način da neko nešto nauči.<br>
<br>
</div><a href="http://mojovicnikola.blogspot.com/2016/08/pomozite-plebsu.html#more">Pročitaj više»</a><div class="blogger-post-footer">Hvala na pažnji!</div>Unknownnoreply@blogger.com0