Naletim s vrjemena na vrijeme, a naročito oko vjerskih praznika na izricanje stava kako je religija privatna stvar i da ako je prihvatimo kao takvu ne bi trebali da stalno raspravljamo o njoj.
Tačno, religijska osjećanja su privatna, njihovo poštovanje kao takvih garantuju najraniji dokumenti zapadne civilizacije koji su uređivali pitanja individualnih prava i sloboda (10. član Deklaracije o pravima čovjeka i građanina) . Ideja da su religijska osjećanja privatna stvar pojedinca nalazi se i u temeljima sekularnog društva.
Međutim šta kada sekularnog društva nema?
U sekularnom društvu privatna religijska mišljenja to i ostaju, ona imaju (ili bi makar trebala imati) minimalan uticaj na donošenje političkih odluka posebno u multikonfesionalnim društvima.
Međutim u nesekularnim društvima privatna religijska mišljenja i vjerovanja lako prelaze u javnu sferu i u krajnjem slučaju prelaze u sferu kreiranja javne politike. U ovom slučaju rukovođeni svojim privatnim religijskim mišljenjima i uvjerenjima, funkcioneri državne vlasti (ili vlasti na nekom drugom nivou) donose odluke kojima kreiraju politiku celokupnog društva i koriste sredstva koja im na raspolaganje daje celokupno društvo a ne samo pripadnici jedne vjerske zajednice.
Ovakvi oblici narušavanja sekularizma se najlakše vide u slučaju finansiranja projekata vjerskih zajednica iz budžeta različitih nivoa vlasti. Kroz povlašćeni poreski položaj vjerskih zajednica a u određenim slučajevima povlašćeni položaj radnika tih organizacija koji ostatak stanovništva efektivno svrstava u građane drugog reda.
(Ili pak trećeg ako prihvatimo da su partijski klijenti i patroni građani prvog reda)
Na kraju, vjerske zajednice pasivno ili aktivno zauzimaju strane u mnogim političkim debatama i na taj način direktno ulaze u javnu sferu. Neke od najznačajnijih političkih debata u poslednjih nekoliko decenija su oblikovali stavovi religijskih zajednica.
Ukratko, religija nije privatna stvar u nesekularnim društvima. Same religijske zajednice su se potrudile da ona to ne bude.
Religija ne može uletati u javni prostor i vikati faul kada bude tretirana kao deo tog javnog prostora. Danas religijske zajednice i njihove dogme su jedna od značajnijih prepreka u izgradnji uspješnijeg i pravičnijeg društva. Stavovi koje one iznose o određenim pitanjima moraju biti i biće ispitivani i dovođeni u pitanje od jednog dijela društva i tako i treba biti.
Dokle god se religijske zajednice budu uplitale u javni prostor i u privatne živote građana, religija ne može biti tretirana kao privatna stvar pojedinaca pošto suštinski u tom slučaju ona to nije.
Коментари
Постави коментар