понедељак, 14. септембар 2015.

Posjetio sam Direra u Beogradu

Odmah da razjasnimo, nisam neki poznavalac umjetnosti, u poređenju sa nekim ko je završio likovnu akademiju i ko poznaje istoriju likovne umjetnosti moje znanje je rilično skromno, doduše u poređenju sa prosečno obrazovanom osobom terazije pretežu u moju korist. Stoga ako vam je ova materija poznate - na pogrešnom ste mjestu (osim ako volite da ismejavate plebs). 

Bitno je da to razjasnimo da bi razumjeli zašto volim da svratim i bacim oko na nove postavke u muzejima, izložbe u galerijama i tome slično. Meni izložbe deluju kao odlična prilika da obnovim svoje skromno znanje ali i da naučim nešto novo. Da upoznam djela o kojima sam čitao iz prve ruke. Vidjeti uživo, saslušati vodiča i kasnije utvrditi sve to iz kataloga izložbe. Lijep i lagan način za upoznavanje osnova umjetnosti. 

Moram priznati da dugo nisam bio ovako srećan i entuzijastičan kao kada sam čuo o dolasku ove izložbe u Beograd, i postoji par razloga zbog čeka mi je ova izložba bila interesantna. 

Prvi je razdoblje kada nastaju ova djela - renesansa. Postoji čitav niz umjetničkih pravaca kroz epohe, no renesansa zauzima posebno mjesto. Ideje i pomaci koje je napravila renesansa su mi uvijek bili bliski, odbacivanje postojeće konzervativne društvene miopije i pokretanje stvaraločkog duha čovječanstva koji je u značajnom dijelu Evrope još uvijek bio u dubokom snu. 

Takođe, grafika mi je uvijek bila posebno zanimljiva zbog specifičnog ili bolje rečeno specifičnih načina stvaranja kako samih grafika, tako i nastanka i razvoja same grafike kao likovne umjetnosti. Primamljivo mi je bilo iz nekog razloga i to što su grafike mogle biti reprodukovane u većem broju primjeraka i zadržati DNK originala. Ili je to pak moja lična iluzija. 

No vratimo se Direru i savrijemenicima.  

Kada što se da vidjeti iz naziva postavke ona ne sadrži samo Direrova djela, već i djela drugih umjetnika iz te epohe. Moram priznati bilo me je sramota što nisam znao za značajan broj “savrijemenika”. No moram priznati da sam se osjećao nešto bolje o sopstvenom (ne)znanju kada sam se raspitujući se za eventualne zainteresovane da posete izložbu uvjerio da velika većina ne zna ni za samog Direra.   

Moram pohvaliti MGB što su se postarali da je moguće pronaći makar osnovne podatke o njima za nas neupućene. 

Sama izložba je u podrumu(suterenu?) Konaka knjeginje Ljubice, prostoru koji je po mom skromnom mišljenju bio i više nego dobar izbor i koji se savršeno svojim enterijerom i arhitekturom uklopio u izložbu i upotpunio je. Doduše sam Konak je par vijekova kasnijeg porijekla, no za plebs poput mene it did the job. Možda zbog toga što ja podrume od cigle vezujem za srednji vijek, što baš i nije istorijiski/arhitektonski preterano značajno. 
  
No atmosfera se uklopila, a da ne zaboravimo o kom periodu se radi, bio je tu i jedan srednjovijekovni riter. I jedna presa. 

... i jedna presa
jedan riter



















No, “Dosta naglabanja o efemernim stvarima Mojoviću.”, reći će štovani čitalac i rezignirano upitati:”Gdje je meso? Odnosno, hoćeš li šta reći o samim grafikama?” 

Srećom hoću. 

Samu izložbu čine dela iz zaveštanja Imrea Henslmana s kraja 19. vijeka (1888.) Dijela koja je zavještanje obuhvatalo pa samim tim i izložba su srodna po delokrugu škola, peridu nastanka (renesansa, prelaz iz 15. u 16 vijek) i  na osnovu potpisivanja dijela od strane umjetnika. 

Tu se vraćamo na to zašto ja volim renesansu. Renesansa takođe predstavlja i buđenje individualizma, ovo buđenje individualizma se ogleda i u umjetnosti i to upravo u potpisivanju (signiranju) umjetničkih djela. Prije renesanse individualizam nije bi pretjerano na ceni, ukazivanje na njegovu individualnost i ličnost i u umjetnosti je bilo nedopustivo kao i u društvenom životu i stoga iz ranijih perioda srednjeg vijeka uz izuzetke, umjetnička djela nisu potpisivana. Kroz uticaj humanističke filozofije, izlazak iz anonimnosti umjetnika i stvaralaca postaje prihvatljivije u društvu. 

Grafike su u tom segmentu takođe interesantne, zahvaljujući svom istorijskom razvoju od svojevrsne zanatske vještine kao obliku umjetničkog izražavanja su stekle i zanimljiv oblik potpisivanja. Na grafikama je čestoa radila više od jedne osobe, grafike su se takođe radile i u radionicama i stoga na grafikama nalazimo potpise i signacije većeg broja autora, zaduženih za različite elemente grafike, poput kaligrafije ili ukrasnih ornamenata te signacije radionica. 

Umjetnost je uvijek odraz vrijemena i društva u kome se stvara, a Direrova nije izuzetak. Vrijeme kada
nastaju ovi radovi je vrijeme znatnog uticaja religije na društvo i raširene pobožnosti na koju nije imun bio ni Direr. Direr je u svojim djelima religiji i religijskim motivima posvjetio značajnu pažnju. Iz ovog djela njegovog djela u Beogradu se izdvajaju listovi iz ciklusa “Velika pasija” posvećena stradanju Isusa Hrista, zatim listovi iz ciklusa “Apokalipsa sv. Jovana” i iz ciklusa “Život Djevice Marije” 

O značaju religije u umjetnosti ovog perioda svedoče i brojni radovi njegovih savrijemenika koji obrađuju istu temu. 

Povratak antici, njenim idealima, idejama je osnovni pečat renesanse, i mnogi listovi iz kolekcije svjedoče o značaju antičkih tema. DirerovHerkul” je samo jedna od brojnih grafika sa antičkim temama koje možete vidjeti. 

Imao sam priliku i da pogledam i 44 lista Ttijumfalne povorke i Trijumfalne kočije Maksimilijana I koje čine djela većeg broja autora među kojima se svakako našao i  Direr. Djela su rađena po narudžbini samog vladara pa i po nekim njegovim idejama. 

Meni je Maksimilijan poznat kao vladar koji je zakonski uveo rimsko pravo u Sveto Rimsko carstvo. No Maksimilajan je voleo da se diči viteškom kulturom, takođe vodio je više uspješnih vojnih pohoda. 
No Maksimilijan I, zahvaljujući tome što je bio vladar Rimskog Carstva koje je pak bilo rasparčano na mnogobrojne kneževine koje nisu bile preterano srećne da ga finansiraju, nije bio u mogućnosti da podiže slavoluke i slične spomenike svojim djelima, stoga je bio primoran da svoju slavu širi alternativnim načinom - grafikom. 

Konačno, izložba Albreht Direr i njegovi savrijemenici je vrijedno iskustvo, i ako ste u mogućnosti pokušajte da je posjetite. Izložba je obimna pa bi preporučljivo bilo da odvojite minimalno 45 minuta. Ulaznice su 200 RS za običan svijet, a ako pripadate nekoj povlašćenoj grupi (npr studentima) koštaće vas svega 100 RSD. 

Ono što dobijate zauzvrat je svakako vrijedno znatno više od toga.  

Нема коментара:

Постави коментар